Valentinovo je i dan zaljubljenih. Sjajno, ljudi se zaljubljuju i vole.
Bez ljubavi ne bi ni “svita bilo”. Ta je
sposobnost, naravno, od Boga, pa bi za zaljubljivanje i ljubav njemu
trebalo zahvaliti. Jest da bismo iza današnjih slojeva
proslave lako našli trgovce, ali nešto smo i sami
kumovali! Crkva je, naime, često nastavljala stare prakse i običaje
dajući im kršćanski biljeg, a mnoge je i sama stvorila. Tako
je i s Valentinovim.
A tko je svetac kome se čast iskazuje 17 stoljeća? Bio je svećenik i u
vrijeme cara Klaudija, godine 269. ili 270., mučen je i ubijen.
Štovatelji su mu poslije progonstva podizali crkve, a
najstarija je u Rimu iz 4. st. Međutim, to što se vezuje uza
zaljubljene, proizlazi jedino iz njegova mjesta u kalendaru! Naime, 14.
veljače najčešće pada poslije božićnih blagdana, a
neposredno prije korizme. Službena Crkva nije preporučivala vjenčanja
ni u vrijeme blagdana, a kamoli u korizmi. Zato se oko Valentinova
najviše ženilo i udavalo! Drugi razlog vezuje se uz ime
Valentin, koje znači zdrav, krepak, mlad... pa onda, naravno, takav
svetac postaje zaštitnik svih koji su mladi, žarka srca,
razigranih osjećaja, u jednu riječ – zaljubljeni. Na kraju,
Valentin pripada skupini svetaca koji naviještaju proljeće,
novi život. Valentinovo je. Neka je!
VEČERNJI BREVIJAR
Valentinovo je. Neka je!
