U noći s utorka na srijedu doznalo se kako je koronavirus ušao u Dom za starije i nemoćne u Vukovarskoj ulici u Splitu. Uz rotacijska svjetla hitne pomoći i interventne policije, 50 jedva pokretnih štićenika u plahtama je evakuirano u bolnicu Križine kako bi im se pružila adekvatnija zdravstvena pomoć i spriječila daljnja zaraza.
Sumnja u maleni broj zaraženih
Da je riječ o koronavirusu saznalo se tek prije dva dana kad je testovima utvrđeno da povišena temperatura kod dijela štićenika s drugog kata na kojem se nalaze polupokretni korisnici doma - nije rezultat prehlade ili gripe već novog virusa COVID-19.
Riječ je o ustanovi čiji je osnivač i vlasnik Splitsko-dalmatinska županija i koji u ovom trenutku samo u svojoj jednoj podružnici, onoj u Vukovarskoj ulici, prima nešto više od 300 štićenika, a sa zdravstvenim i tehničkim osobljem broj ljudi u domu prelazii brojku 400.
Upravo takve okolnosti, tvrde naši sugovornici, najviše uznemiruju. Članovi obitelji štićenika s kojima smo razgovarali uvjereni su da će broj zaraženih biti izuzetno velik i da on neće stati na 10 pozitivnih (koliko ih je bilo u trenutku pisanja ovog teksta).
"Moj suprug štićenik je tog doma dugi niz godina. On se nalazi na četvrtom katu. Tamo su smješteni potpuno nepokretni štićenici. On jedva da može i trepavicu pomaknuti. Prije desetak dana u domu su odlučili zabraniti posjete kako bi spriječili širenje virusa, međutim oni su svoja vrata zatvorili samo izvana ali ne i iznutra. Recimo, na prvom katu doma smješteni su u potpunosti pokretni štićenici koji u bilo kojem trenutku mogu izaći na ulicu, ići u trgovine, šetati gradom... Tu su još i medicinske sestre, liječnici te tehničko osoblje poput domara, kuhara i spremačica koje svakodnevno obilazi i drugu podružnicu istoimenog doma koji je smješten na splitskoj Zenti u blizini bolnice Firule", ispričala nam je gospođa B.M., koja je htjela zbog vlastite sigurnosti i dostojanstva ostati anonimna (puni podaci poznati redakciji).
Priča nam da ju je obuzeo šok i neopisiv strah kad je saznala za evakuaciju.
"Trnci su mi prošli nogama i presjeklo me u želucu. Strašan je to trenutak. Želiš otići tamo, a ne smiješ. Želiš nazvati supruga, a ne možeš. Gledala sam na internetu te scene odvođenja starih ljudi na bolničkim krevetima. Sve skupa je izgledalo jako mučno. Preko privatnih poznanstava doznala sam iz doma da je moj suprug dobro, da nema temperaturu i da neće biti evakuiran. Nitko me nije službeno kontaktirao i obavijestio o tome što se događa", govori naša sugovornica napominjući kako joj je posve nelogično da se čekalo gotovo 10 dana da bi se ljude, mahom starije od 80 godina, dalo testirati na COVID-19.
Štićenici doma teško mogu preboljeti koronu
"Ovdje se radi o problemu sustava, o nekompetentnim ljudima na ključnim pozicijama", razočarano će gospođa B.M. aludirajući prvenstveno na ravnatelja doma, kontroverznog HDZ-ovog Ivana Škaričića koji je još 2018. nepravomoćno osuđen zbog zlouporabe položaja i ovlasti ali je unatoč tome ostao na funkciji ravnatelja doma. Taj diplomirani arheolog na funkciju ravnatelja stigao je 2013., netom po završetku svog gradonačelničkog mandata u Omišu kojeg je bez ikakve konkurencije vodio gotovo dvadeset godina.
"Zdravstveno osoblje tog doma je možda najprofesionalnije i najviše educirano u cijeloj državi. Zahvalna sam im do neba. Toliko puta su mi pomogli, priskočili u pomoć... Suprugu uz njih nije nedostajalo ni ptičjeg mlijeka. Međutim, sve je to manje bitno kad i oni sami znaju tko im je šef", tvrdi Splićanka kazujući kako je prilično apsurdno što će testiranju pristupiti samo štićenici s drugog kata.
"Je li se netko upitao što je sa svim ostalim štićenicima? Njih je više od 300 u tom objektu, svi su stari, nemoćni i kronični bolesnici. Pa zar ove sve mjere nisu uvedene kako bismo zaštitili upravo njih, najrizičniju grupu ljudi? Kome je u interesu da se ne sazna stvarni broj zaraženih staraca u Vukovarskoj ulici ali i na Zenti. U ta dva objekta ovih su dana prošli više-manje svi zaposlenici?", upitala se u očaju B.M dodavši kako je njezin suprug trenutno u takvom stanju da on ne može preživjeti koronavirus ako se njime zarazi. Naravno, ukoliko već nije zaražen.
No, pravo je pitanje kako je virus uopće stigao u dom.
Na to pitanje odgovor ne može dati niti ministar Beroš, niti ravnatelj Škaričić niti župan Boban. Ukratko, ne može se znati, ali sumnja je da je virus ušao preko nekog od zaposlenika.
"U domu u početku nismo pridavali previše pažnje povišenoj temperaturi štićenika. Smatrali smo to posljedicom kroničnih upala, bolesti i sezonom prehlade. Međutim, kad je taj broj eskalirao i kad ih je u jednom danu s temperaturom bilo više desetaka svima je postalo jasno da se ne može raditi o slučajnosti pa se odmah posumnjalo na koronavirus", kazao nam je izvor iz doma blizak ravnatelju Škaričiću.
Nema više koristi od testa, ako su ga dobili pa pa, ako nisu ostaju do daljnjega