S Milošem Vasićem, novinarom beogradskog tjednika Vreme i vrsnim poznavateljem balkanskog podzemlja i tajnih službi, razgovarali smo o suradnji srbijanske i hrvatske mafije, te naporima policija obiju zemalja u suzbijanju organiziranih kriminalnih skupina. Neposredan povod za razgovor bio je nedavni obračun članova zemunskog klana u Zagrebu, koji je rezultirao uhićenjem Sretka Kalinića i Miloša Simovića, osuđenim u Srbiji za ubojstvo premijera Zorana Đinđića. Vasić je i autor knjige o ubojstu Đinđića "Atentat na Zorana”.

Sretko Kalinić uskoro bi trebao biti izručen Srbiji. Dvije zemlje su u utorak potpisale sporazum o međusobnom izručenju optuženih i osuđenih za kriminal i korupciju. Simović se već nalazi u Srbiji. Hoće li njihovo uhićenje rezultirati ključnim otkrićima za rasvjetljivanje zločina poput ubojstva novinara Slavka Ćuruvije ili političke pozadine ubojstva Đinđića?

– Kalinić je za te istrage manje značajan od Simovića. Kalinić je profesionalni ubojica, on nije poznavao unutarnju politiku zemunskog klana niti je bio upućen u detalje suradnje s ostalim skupinama. Miloš Simović je puno zanimljiviji. On je bio više pozicioniran u hijerarhiji. Prenosio je poruke, vozio je važne ljude. Zbog toga bi se sada moglo doći do saznanja o nekim detaljima koji su ranije bili nepoznati.
Kada je u pitanju ubojstvo Slavka Ćuruvije sad su se najednom pojavila četiri nova kandidata za to ubojstvo, iako policija zna pouzdano da je neposredni počinitelj Luka Peharić. Početkom prosinca 2000. u Politici se pojavio “hektar” osmrtnica za Peharića kada je ubijen. Tada ga je prepoznao neposredni svjedok Ćuruvijina ubojstva. To je jedan tvrdi trag. Drugi tvrdi trag su dokumenti koji su ispali iz kamiona tajne službe u u jesen 2000. To je bio zapisnik o praćenju Ćuruvije i njegove supruge Branke Prpe. U tom zapisniku postoji napomena vođe skupine za praćenje kako su tri minute prije atentata dobili naredbu da svi prekinu praćenje. To su jedini tvrdi tragovi. Po tim se tragovima nije išlo dalje.

Zašto?

– Zato što vrana vrani oči ne vadi. Još uvijek imamo problem s ostacima Miloševićeva režima. Kako će to završiti teško je predvidjeti, ali ono što je vidljivo kod Simovića i Kalinića je to da sada pokušavaju dobiti na vremenu. Posebno Kalinić pričajući razne priče da je ubio 20 ljudi, kako je mljeo leševe kojima je zapinjala butna kost i ostale bedastoće. Kalinić laže čim zine jer kao vrlo inteligentan čovjek tim pričama priprema teren za ponovljeno suđenje u Beogradu. Obojica su osuđeni u odsustvu na maksimalne kazne i imaju pravo na ponovljeno suđenje. Kalinić je osuđen na 35 i 40 godina zatvora zbog sudjelovanja u likvidaciji srbijanskog premijera Zorana Điniđića 2003. te drugih ubojstva, a Simović na 40 godina također zbog ubojstva Đinđića. Ponovljenja suđenja će biti vrlo zanimljiva jer će si pokušati olakšati položaj.

Hoće li Simović dobiti status svjedoka pokajnika? Srbijanski mediji tvrde da je to moguće.

– To je teško predvidjeti. Možda ako bude ponudio senzacionalno nove i povijesne informacije. To nitko ne zna. Vidjet ćemo. S obzirom da će mu se suđenje ponoviti ima teoretsku šansu da mu se kazna prepolovi ako bude svjedok pokajnik. Između dvadeset i četrdeset godina zatvora velika je razlika, a on je mlad čovjek. Pitanje je samo kako će preživjeti u zatvoru, ali pravosudne će vlasti o tome voditi računa.

Zašto još nije rasvijetljenja politička pozadina ubojstva Đinđića? Srđa Popović, odvjetnik obitelji Đinđić, nedavno je izjavio da je ključna osoba za to bivši načelnik KOS-a Aco Tomić. Mogu li Kalinić i Simović nešto otkriti ?

– Koštunica nije želio da se u to ulazi. Tomić je bio zatvoren za vrijeme akcije Sablja, a onda ga je Koštunica postavio za načelnika vojne službe sigurnosti. Politička pozadina ubojstva Đinđića je vrlo delikatna i ne bih se usudio ništa nagađati na tu temu. Možda Kalinić i Simović odluče progovoriti.

Kako je moguće da su dva osuđena kriminalca, za kojima je raspisana tjeralica, nekoliko godina slobodno živjeli u Zagrebu, pred nosom policije ?

– Kada pogledate njihove fotografije od prije nekoliko godina i njihove najnovije fotografije vidite da nisu morali ići ni na plastičnu operaciju. Osobni izgled se mijenja bez ikakvih problema. Čovjek promijeni frizuru, malo se oboja, pusti bradicu, a u slučaju Miloša Simovića omršavi dvadeset kilograma. Prije nego što je omršavio bio je mrga bez vrata, pravi “dizelaš” kao što se kaže u Beogradu. Druga važna stvar da su imali nekog tko im je sredio prave osobne dokumente i putovnice. Ako imate dovoljno novca, prava putovnica s vašom slikom i tuđim imenom nije nikakav problem. Nakon toga dečki su živjeli svoj samozatajni život. Policiji i tajnim službama dosta se nepravedno zamjera što ih nisu ranije otkrili. Ne mogu oni svakog državljanina Hrvatske provjeriti. Policija radi s onim što ima. I hrvatska i srbijanska policija su svoj posao jako dobro obavile. Teoretski se moglo provjeriti Legijine kontakte u Hrvatskoj, ali je problem bio u tome što prethodni režim u Srbiji, režim Vojislava Koštunice nije pokazivao nikavo zanimanje za Legijino kretanje i skrivanje prije predaje 2004. Pouzdano znamo, što sam napisao i u svojoj knjizi o atentanu na Đinđića, da se Legiji u Splitu nakon ubojstva Đinđića gubi trag, da je tamo došao preko Gruda, da postoji čovjek koji ga je prepoznao u Grudama. To je objavljeno još 2005. S druge strane, policijska je logika vrlo jednostavna – pojavit će se oni nama prije ili kasnije, i to se dogodilo.Nadam se da će hrvatska i srbijanska policija i tajne službe, sada kada imaju Kalinića i Simovića, rekonstruirati sve o njihovu bijegu i kretanju. Ta priča je vrlo važna. Mora se rekonstruirati s kim su bili i kuda su se kretali i Legija i Kalinić i Simović. To će biti veliki korak u borbi protiv organiziranog kriminala u regiji. Doznat ćemo tko su im ortaci i jataci, kojim putevima kola novac, koji su putevi narkotika.

Kalinić i Simović bi najvjerojatnije i dalje živjeli na zagrebačkom Laništu da nije došlo do okršaja na jezeru u Rakitiju. Slučajno su pali u ruke policiji.

– Taj blesavi incident je potpuno netipičan. Obojica su dva beskrupolozna kriminalca i ubojice. Čudi me kako je Kalinić dozvolio da ga Simović upuca, i drugo zašto Simović nije ubio Kalinića nego ga je ostavio na životu. Vjerojatno su se sukobili oko diobe plijena. Nisu se sukobili zbog žene. Srbijanskoj je policiji bilo jako stalo da Simovića dobiju što prije i nije isključenja mogućnost da su hrvatska i srbijanska policija imale dogovor da Hrvati ne uhite Simovića, nego da ga puste preko granice u Srbiju gdje je i uhićen.

 Hoće li njihova uhićenja, suradnja policija i suđenja koja traju ili će tek biti pokrenuta u konačnici rezultirati razbijanjem srpsko-hrvatske kriminalne mreže ?

– Jedan stari beogradski gangster govorio je da je Srbija mala bara s puno krokodila. Kada izvadite krokodila iz bare, dolaze novi krokodili. Organiziran kriminala je neuništiv, ali se da svesti u razumno podnošljive granice prije svega policijskom suradnjom, poštenim policijskim radom i što je jako važno praćenjme tokova novca. Hrvatska i Srbija suradnju na praćenju tokova novca tek počinju, a bez suradnje poreznih uprava, carina i financijske policije nema ništa. Dok ih ne nađete preko novca, niste ništa našli. U Srbiji su počeli privremeno oduzimati imovinu. To boli jako.

Tko bolje surađuje? Srbijanska i hrvatska mafija ili srbijanska i hrvatska policija ?

– Suradnja policija se približila suradnji mafija. Dosad su bolje surađivale mafije. Sve do ubojstva Ive Pukanića mafije su surađivale daleko bolje. Sve te bivše jugoslavenske mafije od 60-tih godina rade skupa. Još su Ljuba Zemunac i Bagarić bili prijatelji. Balkan je po prirodi stvari jedinstven prostor za operacije organiziranog kriminala. Tu tradicionalno uvijek prolazi heroinski put za zemlje EU. UN je je procijenio da preko Balkana godišnje prođe 90 tona čistog heroina. Profitne stope su četveroznamenkaste. To je ključan odgovor na sva pitanja o organiziranom kriminalu i suradnji hrvatske i srbijanske mafije. Taj novac ne možemo ni zamisliti. On prije svega služi za podmićivanje carinskih, policijskih, bankarskih i političkih krugova da bi se cijeli posao mogao odvijati. Pošteni policajci i carinci priznaju da zaplijene od 5 do 8 posto heroina koji godišnje prođe kroz Balkan. Od toga dva posto zaplijene slučajno, a ostalo je rezultat obavještajnog rada.

Zašto je policijama Hrvatske i Srbije trebalo toliko vremena da počnu učinkovitiju suradnju u borbi protiv organiziranog kriminala?

– Najprije su tijekom rata ratovali jedni protiv drugih. Zatim je nakon rata i u Tuđmanovom i u Miloševićevom režimu bila sustavno njegovana odvratnost jednih prema drugima – ‘ja da radima s Hrvatima, ja da radim sa Srbima, nema šanse’. Na kraju su dečki shvatili da to nema smisla, a i biološki faktor je važan. Došli su mlađi ljudi koji nemaju predrasuda. Zbog tog sam optimista.

Srbijanski ministar policije Ivica Dačić predsjednik je Socijalističke partije i bivši Miloševićev suradnik. Hrvatski mediji su ga zbog toga znali kritizirati. Utječe li njegovo političko naslijeđe na dužnost koju obavlja ?

– Ne utječe. Upravo suprotno. Ivica Dačić je pametan čovjek koji vrlo strpljivo i inteligento gradi novu socijalističku stranku, oslobođenu Miloševićevih hipoteka. Uspio je probiti parlamentarni cenzus, ući u vladu s Tadićevom strankom. Shvatio je da će njegov uspjeh kao ministra policije kupiti budućnost i njemu i stranci. To mu uspijeva vrlo dobro. O Socijalističkoj partiji ne mislim ništa dobro, niti mogu misliti nakon proteklih dvadeset godina, ali Ivica Dačić je odličan ministar policije. Najbolji je u zadnje 23 godine.

23

NASUKAO SE BROD

FOTO Nova nesreća Jadrolinije: Katamaran udario u obalu, putnici iskrcavani preko drvenih ljestvi

72

ESKALACIJA SUKOBA

Ruski veleposlanik: Od sada smatramo da je Britanija direktno uključena u rat u Ukrajini

Video sadržaj

2

OGROMNA GUŽVA

Prometni kolaps radi nestanka struje: Nastala velika kolona, tramvaji prometuju skraćenim rutama

Sve popularnije

Zaboravite na lozinke i PIN-ove! Generacija Z prigrlila top rješenje za najsigurniji online šoping

Poražavajuće statistike

Iritabilnost, nemir i promjene raspoloženja sve su prisutnija kod djece, a razlog je zabrinjavajući

Ovi radnici i umirovljenici dobit će 75 eura veće mirovine: ‘Pravda koja kasni 20 godina’