Pobačaj ili uvreda pape grijesi su koji ne mogu biti oprošteni nakon
ispovijedi i izmoljene pokore, nego je za njih potreban papinski oprost
koji objavljuje Apostolska pokorničarna, papinski dikasterij kojem je
na čelu kardinal James Stafford. Pet je velikih grijeha koji ne mogu
biti oprošteni nakon ispovijedi svećeniku, nego oni koji ih počine
moraju uputiti zahtjev za oprost koji potom analizira Apostolska
pokorničarna i na temelju te analize papinskim dekretom daje oprost
grešniku.
Pet velikih grijeha
Tih pet velikih grijeha odnosi se kako na vjernike, tako i na
svećenike, a to su: ukrasti hostije i upotrijebiti ih u sotonističkim
ritualima, prekršiti tajnu ispovijedi, seksualni čin crkvene osobe
ili redovnice (uključena i pedofilija), pobaciti ili biti suodgovornim
za namjeran prekid trudnoće te napasti ili uvrijediti papu.
Prema ocjeni Vatikana, upravo ovakvih grijeha u posljednje vrijeme sve
je više. Zbog toga se sutra u Vatikanu održava dvodnevno savjetovanje,
što je prvi slučaj u povijesti da se u javnosti govori o poslu tog
crkvenog tijela koje ne otkriva ni broj pristiglih zahtjeva, niti broj
pozitvno, odnosno negativno riješenih molbi.
Crkva je posebno zabrinuta zbog velikog porasta broja pobačaja, zatim
zbog kršenja celibata svećenika, kao i krađa hostija kojima se zatim
koriste sotonske sekte za svoje rituale, osobito u Južnoj Americi i
Europi.
Sve više zahtjeva
Apostolsku pokorničarnu utemeljio je papa Honorije III. (1216.-1227.).
Ivan Pavao II. 1988. potvrdio je potrebu postojanja toga tijela, kojem
je dao i ovlasti za davanje općeg oprosta.
Osim predsjednika, Apostolska pokorničarna ima i njegova pomoćnika i
deset članova, koji u velikoj tajnosti analiziraju zahtjeve članova
crkvene zajednice za oprost nekog od pet velikih grijeha. Posljednjih
godina to je crkveno ministarstvo imalo pune ruke posla zbog velikog
broja svećenika koji su tražili oprost za grijehe pedofilije, ali i za
kršenje celibata.
Prvi put u povijesti javni skup o pet grijeha za koje oprost treba tražiti od pape
