Za Crkvu je vrlo opasno priznati ukazanja, barem dok su oni koji tvrde da su im se ukazanja dogodila, jos uvijek zivi. Jer, sto ako iz bilo kojeg razloga jednog dana promijene pricu? Uostalom, na koji nacin Crkva moze dokazati da ukazanja jesu ili nisu plod necije maste? Nije nikakva tajna da ljudi s jakom vjerom ponekad ozdravljaju od "neizljecivih" bolesti, bez obzira da li su pohodili neko sveto mjesto ili ne. Cinjenica je da su se takva ozdravljenja dogadjala i u Medjugorju. Da mozda gospoda iz Vatikana ne ocekuju da se Gospa i njima ukaze i potvrdi im da se ukazala u Medjugorju, pa ce oni onda priznati to "cudo"!? Neki ljudi u crkvenim krugovima se ogradjuju od medjugorskih ukazanja, i to je njihovo pravo da ne vjeruju. Ali zasto onda sprijecavati u svojoj vjeri one koji iskreno vjeruju? Papa je izgubio svoje pravo na nepogrijesivost slanjem upitnika vjernicima, s namjerom da cuje njihovo misljenje o razvodu braka i homoseksualnosti? Zato nikakve vatikanske komisije nemaju pravo odredjivati vjernicima da li mogu i smiju vjerovati u nesto sto se ni po cemu ne kosi sa naukom krscanske vjere, koja je kao i sve druge religije u principu dogmatska. Ili vjerujes, ili ne vjerujes.

Istina je da je vjera duhovna stvar i prema tome nije ograničena prostorom i vremenom... i ako netko svim svojim bićem povjeruje da će ozdraviti ako otiđe u Međugorje, to se može dogoditi... kao što neki ljudi ozdravljaju kad otiđuu na more ili u planine,jednostavno zato što su u to povjerovali....o moći vjere znaju i naučnici i liječnici koji poznaju placebo-efekt...nije to ništa čudno....samo što nas je Isus učio da je ta moć u nama i prema tome nije potrebno lutati i odlaziti na ovo ili ono mjesto

a toliki silni novci, čitavi biznis oko ukazanja i sada se konačno pokazalo da je sve laž.