Molim vas jedan kruh i Večernji list. Ovakva narudžba uobičajena je u svim trgovinama. Međutim, u ovom slučaju tražena je "roba" naručena telefonom. Odmah nakon dogovora iz Trgovačkog obrta Liv kruh i omiljene novine stižu na treći kat zgrade u Ulici bana Jelačića 28a u Dugoj Resi, gdje živi 78-godišnja Brigita Ferderber. I to na balkon, u vrećici pričvršćenoj konopom. Takav način dostave i plaćanja uspješno djeluje već dvije godine, otkad je naša vjerna čitateljica završila na štakama.
Pomažu i susjedi
Svaki dan točno u deset sati iz dugoreške trgovine na Brigitin balkon stižu za život važni artikli.
– Ona je prva to osmislila, a sada je i drugi pokušavaju oponašati. Nije nam to nikakav problem. Uvijek smo na usluzi našim kupcima. Najvažnije nam je da dobiju sve što traže, a o dostavi se lako dogovorimo – kaže Gordana Vogrinc, vlasnica trgovine koja se nalazi u toj zgradi. Svaki dan, i vikendom i blagdanima, u vrećicu stavlja tražene proizvode za Brigitu Ferderber. Uz kruh i mlijeko na popisu je neizostavno i Večernji list, koji čita od 1963. godine.
– S petnaest godina počela sam raditi u Pamučnoj industriji Duga Resa. U blizini tvornice nalazio se kiosk na kojem sam kupovala Večernjak. Bio je i tu u našoj ulici, a onda se sve premjestilo u trgovine, pa sam se morala snaći. Bila sam rukovoditeljica i puno sam toga naučila da bih dovela radnike u red i da bi sve funkcioniralo kako treba. Tako sam našla rješenje i kako da dođem do novina sada kada teško hodam – smije se naša sugovornica. Dodaje da u vrećici može "povući" robe do najviše dva kilograma. Ukoliko joj trebaju voće i povrće, kao i neke druge teže stvari, zamoli susjede, jer je u tom slučaju posebnu dostavu nemoguće izvesti.
– Telefonski se s Gogom sve dogovorim. Nema nikakvih problema. Večernji list mi svakodnevno ostavlja "sa strane" i on me uvijek čeka. Pročitam sve, posebne priloge, znanstvena dostignuća... Zanima me i vanjska politika, a o unutrašnjoj da i ne govorim. Volim što Večernjak često ima i korisne savjete za osobe treće životne dobi. Najzanimljivije su mi stranice naše županije. To prvo pročitam – priča Brigita Ferderber.
Čelnici, slušajte nas
Osim dugogodišnjeg rada u dugoreškoj Pamučnoj industriji, koja danas sve više propada, muči je i što mjerodavni ne posvećuju dovoljno pažnje zaštiti okoliša te ne slušaju ono što im građani često žele reći.
– Gradski i županijski čelnici nama običnim ljudima trebali bi biti dostupniji. Voljela bih da mogu doći dugoreškom gradonačelniku i pitati ga sve što me zanima. Isto bi trebao i karlovački župan. Tako bi znali kakvo je mišljenje stanovnika i koje su njihove primjedbe. Zajedno bismo puno više mogli učiniti – predlaže Brigita Ferderber.
