Država mora biti jeftinija i efikasnija, a mjere koje će dovesti do rezanja mnogih stečenih prava bolje je donijeti sam nego pod pritiskom Europske komisije, kaže gospodarski strateg HSLS-a Josip Budimir napominjući da u koalicijskom partneru HDZ-u vidi spremnost na teške poteze i intenzivne reforme. Ugledni ekonomist mogući je ministar u Karamarkovoj vladi, no o tome u intervjuu nije želio govoriti.BDP je narastao 0,3 posto.
Je li to nagovještaj konačnog oporavka?
Slabašan porast gospodarske aktivnosti u jednom ili dva kvartala ne može upućivati na zaključak o izlasku iz krize. Svaki rast koji nije rezultat ozbiljnih reformskih aktivnosti nema čvrstih temelja i nije dugoročno održiv. Pozitivan efekt tog pokazatelja uglavnom završava u sferi psihologije. Doduše, taj psihološki efekt može biti i negativan stekne li se krivi dojam da se i bez provedbe strukturnih reformi može izići iz krize.
Prije godinu dana rekli ste da se nakon izbora mora ići s mjerama u mirovinskom sustavu i zdravstvu koje donose oni koji su spremni izgubiti izbore. Stojite li pri tome?
Da. Mirovinski sustav kontaminiran je različitim socijalnim transferima. Deficit od oko 17 milijardi kuna koji se pripisuje mirovinskom sustavu u velikoj je mjeri uzrokovan upravo tim transferima. To je svojevrsno kukavičje jaje podmetnuto mirovinskom sustavu. Prvi stup mirovinskog osiguranja treba izdvojiti iz proračuna, a nezarađene mirovine moraju se isplaćivati iz proračuna. Pri realizaciji tih socijalnih transfera treba se primijeniti imovinski cenzus. Nepravedan je sustav koji primorava porezne obveznike slabijeg imovinskog stanja da, plaćajući poreze i doprinose, financiraju socijalne transfere korisnicima koji su imućniji od njih. Korijeni te nepravde potječu još iz bivšeg sustava u kojem su svi zaposlenici bili prinuđeni financirati stanogradnju da bi dio njih mogao dobiti društvene stanove.
Liste čekanja pacijenata nikad nisu bile duže, a statistika govori da više od 30 posto pacijenata ne dođe na zakazani pregled te da velik broj pacijenata nikada ne podigne nalaze za obavljene preglede. Kako riješiti deficit u zdravstvu?
Temeljni je problem sustava hermafroditska pozicija HZZO-a. Za njeno dokidanje neće biti dovoljno samo izdvajanje HZZO-a iz proračuna. On je i osiguravajuća kuća i financijer zdravstvenog sustava. Zdravstvo se neće racionalizirati dok HZZO ne postane osiguravajuća kuća koja će se primarno brinuti o pravima svojih klijenata. Zdravstvene ustanove, odnosno njihova efikasnost i održivost poslovanja moraju biti briga vlasnika – države i županija. Zbog nemara države imamo prevelik broj zdravstvenih ustanova s preklapajućim i neiskorištenim kapacitetima, nestandardiziranom razinom usluga, nemotiviranim zaposlenicima i lošim menadžmentom. Sva ta obilježja doprinose generiranju velikog deficita u sustavu zdravstva. Da stvar bude gora, negativan saldo sustava ne ispoljava se samo u ogromnim financijskim dubiozama nego i u sve dužim listama čekanja. Drugi je korak uvođenje kvalitetnog upravljanja, a treći omogućavanje konkurencije među državnim ustanovama te između državnog i privatnog sektora. Pacijentu nije važno tko je vlasnik bolnice. Važno mu je kakvu je uslugu dobio i koliko mu je ona dostupna.
HDZ je najavio da se neće dirati županije jer generiraju manji dio troškova lokalne države. Trebamo li ukinuti veći dio gradova i općina?
Apsolutno. Svi smo svjesni da hipertrofirana struktura jedinica lokalne samouprave nije u funkciji građana, nego lokalnih političkih interesnih skupina. To je stanje neodrživo jer preveliki dio lokalnih proračuna otpada na plaćanje tzv. hladnog pogona. Žrtve fiskalnih restrikcija su projekti i programi, a izdvajanja za zaposlene u pravilu ostaju na istoj razini.
Koliko nam općina i gradova treba?
Mišljenja sam da je stotinjak jedinica lokalne samouprave primjeren broj. Povećanje tog broja za pet puta nije nam donijelo ništa dobro. Izuzmemo li političku klijentelu, svi su ostali na gubitku. Apsurdno je, ali povećanjem broja jedinica lokalne samouprave povećao se stupanj centraliziranosti države. Ovo osobito stoga što, unatoč čestim najavama, nismo proveli fiskalnu decentralizaciju. Naprotiv! Posljednjim izmjenama Zakona o porezu na dohodak prihodi jedinica lokalne samouprave dodatno su smanjeni.
Nismo se dotaknuli državne i javne uprave i javnih poduzeća. Makroekonomist Željko Lovrinčević tvrdi da bi 40.000 ljudi trebalo otići upravo iz javnih poduzeća i lokalne države...
Institut za javne financije radio je komparaciju s EU koja je pokazala da je u državnoj administraciji radi oko 6,5 posto ukupno zaposlenih, što je slično kao i u europskim zemljama. Međutim, udio zaposlenih u državnim poduzećima gotovo je 13 posto i dva je puta veći nego u Europi. To pokazuje gdje postoji velika neracionalnost. Zbog toga što nisu provedene mjere poslovnog restrukturiranja javnih poduzeća, mi, u principu, plaćajući previsoku cijenu njihovih usluga, plaćamo kvaziporez. Ekonomsku korist od društvenog kapitala i dobara ubiru samo oni koji su zaposleni u njima i oni koji s njima posluju po netransparentnim uvjetima. U privatnom razgovoru menadžeri javnih tvrtki priznaju da bi mogli funkcionirati daleko efikasnije i s puno manje zaposlenika, ali nikad to javno neće reći. To je razumljivo, oni nisu dovedeni da povećavaju efikasnost, nego da ispune ambicije svojih političkih sponzora.
Procjenjuje se da u državnim tvrtkama koje nisu u tržišnoj utakmici poput Ine ili Podravke radi osamdesetak tisuća ljudi. Je li to racionalno?
Poduzeća koja su izložena tržišnoj konkurenciji nisu sporna na spomenuti način. Neovisno o tome je li im država vlasnik. Sve je veći broj poduzeća u državnom vlasništvu koja su u teškom stanju pa ne isplaćuju plaće radnicima mjesecima, što ukazuje na problem predugog zadržavanja države u njihovoj vlasničkoj strukturi.
Mogu li se od prvog čovjeka tvrtke sa 13 milijardi kuna prihoda poput HEP-a tražiti rezultati ako mu se plaća ograniči na 16.000 kuna?
Nije moguće očekivati rezultate od politički postavljenih menadžera koje je bivša vlada potkraj mandata čak proglasila državnim dužnosnicima. Važnije je limitirati njihovu plaću nego maksimizirati njihove rezultate. To je model koji više preferira jednu kunu uštede na plaći nego 1000 i više kuna dobiti u bilanci tvrtke. Apsurdno je da država kao vlasnik poduzeća ima različit rezon od privatnog vlasnika. Kad bi država za poduzeće u kojem je ona vlasnik mogla menadžera dobiti za tri ili četiri puta manju plaću nego što to uspijeva privatni poduzetnik, onda bi privatno vlasništvo brzo propalo.
Gospodarstvo nam se vratilo u 2003., a državna je potrošnja realno nabujala za 30-ak milijardi kuna. Koliko se proračun mora smanjiti?
Naš problem nisu preniski porezi, nego previsoka potrošnja. Usporedba sa zemljama EU 10 pokazuje da je hrvatska javna potrošnja veća za oko 5 posto BDP-a, odnosno 15 milijardi kuna. Ne možemo svih 30 milijardi kuna narasle proračunske potrošnje srezati. I upola manji iznos smanjenja od 15 milijardi kuna izazvat će velike potrese u društvu. Međutim, uz odlučan i znalački pristup to je izvedivo. Živimo u društvu u kojem su neke skupine uglavnom pošteđene, dok druge, koje su izložene tržištu, snose cjelokupan teret dugogodišnje ekonomske krize.
Vi ste HSLS-ov ekonomski strateg i kao liberal zagovarate reforme i konsolidaciju države. Ima li u koalicijskom partneru HDZ-u snage i volje da se ove ideje koje ste iznijeli provedu u djelo?
Dosadašnje aktivnosti na kreiranju koalicijskog programa za iduće parlamentarne izbora daju razloga za optimizam. Postoji visoka razina suglasja o nužnosti provedbe strukturnih reformi. Razlike u stavovima o pojedinim pitanjima zasad ne daju razloga za sumnju u spremnost koalicijskih partnera za usvajanje ambicioznog predizbornog programa. Nemamo pravo bježati od grube realnosti i izbjegavati suočavanje s istinom. Ako mi sami ne budemo spremni provesti nužne reforme, na to će nas prisiliti EK. Iako smo ne tako davno bili pod kontrolom MMF-a, ponovno dovođenje u sličnu poziciju bilo bi ponižavajuće.
Ako izbori budu u svibnju, hoćete li se uspjeti dovoljno brzo dogovoriti o raspodjeli funkcija?
Mislim da to neće biti problem jer dogovor među koalicijskim partnerima jest postignut oko toga da će se ljude koji bi trebali provoditi politički program birati isključivo po kriteriju kompetencije bez obzira na to iz koje političke opcije dolaze. Hrvatska nema previše kvalitetnih ljudi spremnih uhvatiti se u koštac s nezahvalnom ulogom vođenja zemlje u vrijeme ovako teške ekonomske krize. Bilo bi neodgovorno angažman ionako oskudnih ljudskih resursa reducirati zbog krive selekcije.
Znači li to da bi na važnim mjestima u državi, kad bi Vladu sastavljao Karamarko, bilo mjesta i za ljude iz drugih tabora?
Nisam u poziciji da dajem takva obećanja, ali na osnovi dosadašnjih razgovora uvjeren sam da ulazimo u period u kojem će znanje i sposobnost ljudi koji će upravljati državnim tvrtkama biti vezani za njihove menadžerske vještine, a ne političke preferencije. Bez kompetentnih ljudi u upravljačkim strukturama nema ni uspjeha. Ne vjerujem da će itko imati hrabrosti priuštiti si takav luksuz, a državi takvu štetu.
Očekujete li da ćemo već u lipnju dobiti zadatke od Europske komisije?
Ako budemo izbjegavali reforme i vodili ekonomsku politiku koja će produbiti makroekonomske neravnoteže, to je više nego izvjestan scenarij. Od slabe je utjehe činjenica da građani lakše prihvaćaju mjere koje naređuje netko izvan države nego kad ih predlaže Vlada.
>> 'Jedinice lokalne samouprave trebalo bi smanjiti za pet puta'
apsolutno se slažem nama ne trbaju tolike županije, općine i gradovi,sav taj novac koji država daje tim uhljebima treba preusmjeriti za škole ,vrtiće i zapošljavanje,zatim novac koji država daje raznoraznim udrugama(negdje oko dvije miljarde kuna)hitno preusmjeriti na zdravstvo,a te razne špijunske i lobističke udruge skinuti sa državne sise