Stota obljetnica neovisne Albanije, koju je Ismail Kemali osnovao 29. studenoga 1912. godine u Vlori, gromoglasno je proslavljena u nizu zemalja gdje Albanci čine znatnu većinu. Uz golemo slavlje na ulicama Tirane, gdje je razdraganim slavljenicima ispečena i na ulicama podijeljena torta teška 14 tona, ništa manje spektakularne proslave nisu bile ni na ulicama Prištine i Skoplja. Sve ovo bio je povod da se počne naveliko raspravljati o uzdizanju “velike Albanije”, koja bi obuhvaćala područje Albanije, Kosova te dijelova Makedonije, Grčke, Crne Gore i Srbije, odnosno svih dijelova regije u kojima etnički Albanci čine znatan dio stanovništva. No tezu o stvaranju “velike Albanije” razbuktao je i nešto ranije Koča Danaj, direktor Instituta za regionalne prognoze u Tirani i savjetnik trojice bivših albanskih premijera. On je u listopadu 2010. ustvrdio kako bi se do 2013. mirnim putem trebala formirati nova albanska država koja bi okupila sve albanske teritorije.
>> Kosovo ukida pozivni broj Srbije i preuzima pozivni za Albaniju
Hrvatski politički analitičar dr. Žarko Puhovski drži kako su posljednje teze o stvaranju “velike Albanije”, koncentrirane posljednjih dana u srbijanskom dnevnom tisku, dio propagande koja je ugledala svjetlo dana onoga trenutka kada je Haaški sud donio oslobađajuću presudu za nekadašnjeg kosovskog premijera Ramusha Haradinaja.
– Albanija se danas nalazi na rubu europskih integracija i opasnost od stvaranja “velike Albanije” nije realna. Albanija je pokušala igrati na kartu američkog saveznika, no ti se pokušaji nisu pokazali uspješnima, ponajprije zato što SAD-u sada više nije toliko bitan strateški saveznik u ovom dijelu Europe. Albansko vodstvo danas nastoji zemlju uvesti u Europsku uniju, i to zajedno s Kosovom i Makedonijom. Danas je veći problem Albanija, pomanjkanje demokratskih odnosa između pozicije i opozicije u toj zemlji, nego što je realna opasnost od stvaranja “velike Albanije” – kaže dr. Puhovski.
Prijetio kurdski sindrom
Veliko područje na kojem su Albanci većina podijeljeno je raspadom Otomanskog Carstva između nekoliko država, a narod je rascjepkan. Iz albanskog kuta gledanja, ta je priča mogla imati dramatičan kraj.
– Postavljajući granice između jednog naroda, nama Albancima prijetilo je da ostanemo bez države, kao što su Kurdi danas. U to su vrijeme Srbi i Bugari vodili balkanske ratove za osvajanje albanskog i makedonskog teritorija. Zahvaljujući tome što je tada Albanija proglasila neovisnost skrećući time pozornost svjetskim silama, na taj je način spasila nestanak albanskog naroda – kaže Azem Vllasi, jedan od najistaknutijih kosovskih političara i nekadašnji visoki državni i partijski dužnosnik u SKJ, koji je 1989. godine osuđen zbog “kontrarevolucionarne” aktivnosti.
– Zbog toga smo mi Albanci u cijelom svijetu obilježavali 100. godišnjicu neovisnosti tako veselo. Bez obzira na to što je ta država prošla izuzetno teško i turbulentno razdoblje, pogotovo u vrijeme vladavine diktatora Envera Hoxhe, ali svi smo kao Albanci sretni što danas imamo matičnu državu Albaniju – kaže Vllasi.
Američko upozorenje
Iako su prije nekoliko godina među Makedoncima i Albancima u Makedoniji izbili veliki sukobi, a cijela je zemlja dovedena na rub rata, povjesničari i eksperti to ne dovode u kontekst stvaranja “velike Albanije”.
– Nije nimalo čudno što su se nacionalističke težnje pojavile kod Albanaca izvan Albanije jer to je jedno od posljednjih neriješenih pitanja na ovim prostorima. To ipak ne znači stvaranje jedne države koja bi okupljala sve albanske prostore. Gotovo je nevjerojatno da bi do toga moglo doći, pogotovo imajući na umu činjenicu da bi time došlo do prekrajanja cijelog niza država u ovoj regiji. Pojam “velike Albanije” danas koristi Srbija kako bi stvorila klimu “opasnosti” i na taj način pokušala uvjeriti međunarodnu zajednicu da bi ipak ona trebala kontrolirati taj prostor. Nije to ništa novo, prosrpski su agenti tridesetih godina prošla stoljeća likvidirali i dr. Milana Šufflaya ne zato što je bio hrvatski nacionalist već zato što je bio albanolog svjetskog glasa i čovjek koji je među prvima prepoznao pravo Albanaca na vlastitu državu, što Beogradu nije odgovaralo – kaže hrvatski povjesničar dr. Ivica Miškulin, docent na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i stručnjak za suvremenu povijest. Da međunarodna zajednica neće dopustiti prekrajanje granica, upozorila je 2000. i tadašnja državna tajnica SAD-a Madeleine Albright. Ipak, jasno je da Albanci žele što je moguće tješnje odnose sa svojom matičnom državom
>> Proslava 100. godišnjice neovisnosti Albanije u Zagrebu
– Raspadom Jugoslavije, koja je bila najveća prepreka u zajedništvu Albanaca, otvorio se proces za povezivanje svih albanskih državljana. Integracija u EU značila bi ujedinjenje svih Albanaca u jednu državu. Ali, ako i ne dođe do integracije u EU, nama Albancima s Kosova to je formalna granica koja je postavljena i ona nam ništa ne znači, kao da svi živimo u zajedničkoj državi– kaže Vllasi.
On se nada da će, ako i ne dođe do europske integracije, Albanci u Makedoniji i Crnoj Gori imati sva prava kao svaka manjima u demokratskom svijetu.
– Međutim, sve to ovisi o dogovoru, ali pitanje je što tu Albanci misle i žele. Mi ne vidimo problem u Makedoniji i Crnoj Gori. Albanci će svakako imati problema u Preševskoj dolini u Srbiji, gdje su izloženi neviđenom teroru. I zato se nadam da će problem Albanaca u Preševskoj dolini biti riješen u sklopu pregovora Kosovara i Srba – zaključuje Vllasi.
Puhovski i Vlasi potpuno krivi sugovornici u ovome slučaju. Istina je jedna da će se Kosovo spojiti sa Albanijom pošto je Kosovo samostalna Republika i sama odlučuje dok bi u ostalim državama to bio problem učiniti bez rata a Europi i međunarognoj zajednici je trenutno dosta rata na Balkanu. Treba prvo zaliječiti rane od rata koje su još friške. Što se tiće Vlasija, on u imenu Kosova nema pravo govoriti jer ne predstavlja nikoga od "Albanaca". On je i dalje samo titov omladinac. A kaj se pak tiće Madeleine Albright čuli smo nedavno; "Marš stoko srpska" da bi sada na kraju srbi ispali " divan narod.". Sačuvaj nas bože takovih ljudi.