Hrvatsku kao jednu od najcentraliziranijih zemalja u Europi, svi se slažu, treba decentralizirati. Ne može se iz Zagreba voditi strateški razvoj Slavonije, Dalmacije...
Gotovo pa da je postignuto kakvo-takvo suglasje da broj gradova i općina treba drastično smanjiti, ali nesuglasje je oko prvog koraka reforme lokalne i područne samouprave; treba li županije koje su uvedene 1993. ukinuti i zamijeniti s pet do osam regija ili ih treba zadržati, ali ojačati.
Najgore je što oko tog početnog (ras)koraka nema baš nikakvog političkog dijaloga osim načelnog HDZ-ova protivljenja ukidanju županija, SDP-ova navodnog planiranja regionalizacije.
Manje političke stranke su za regije, ali njih se ne pita kao niti stručnjake koji godinama nameću pitanja koja elitna politika uporno izbjegava.
Treba li nam 20 politika, županijskih stranačkih organizacija i kampanja, 20 župana i pedesetak zamjenika, 20 predsjednika i 40 dopredsjednika skupština, službenih vozila i putnih troškova, “reprezentacija” i svega što ide uz to, 866 županijskih vijećnika raspoređenih i u tristotinjak radnih tijela s pripadajućim naknadama, 204 županijska upravna tijela, uz istovjetnu općinsku, gradsku i državnu strukturu vlasti?
>>Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista ili prelistajte e-izdanje!
čuj ti autora teksta,veli on nemože se strateški razvoj neke regije dirigirati iz zagreba,dobro jutro,ja sam iz međimurja koje se strateški sigurno ne razvija pomoću zagreba nego sposobnošću ovdašnjih ljudi,radnim navikama,tradicijom industrijske proizvodnje,privlačenjem stranih investicija itd,to vrijedi još za dvije tri županije,a sve ostale su samo sebi svrha