U bit će me žena”, rekao je 15. srpnja Mladen Grdović u Moskvi, stojeći na stolu s gitarom, okružen nogometnim reprezentativcima, dok su slavili finale Svjetskog prvenstva.
Na snimci s društvenih mreža vidjelo se kako Vatreni cuclaju bočice s vodom, i kako mu Domagoj Vida dodaje čašu s vinom, i kako Šime Vrsaljko to pokušava spriječiti, i kako Grdović čašu ispočetka ignorira, ali na kraju popušta.
“Ubit će me žena”, rekao je i otpio. Ako se prije ne ubije sam. Popis njegovih nesreća duži je od popisa njegovih hitova. Izazvao ih je 2004., 2007., 2009., 2013., 2016; dozvola mu je bila oduzeta na mjesec dana, na tri mjeseca, na četiri; zabijao se u zidove, stupove i prometne znakove; triput je bio osuđen; gazio je pješačke otoke i terase kafića; kazne mu iznose od 5 do 7 tisuća kuna; razbio je Mercedes, Ferrari i Jaguar; prije vožnje pio je gemište i častio društvo; ima više od 40 kazni za prometne prekršaje; skrivio je šest nesreća, 13 puta je uhvaćen kako vozi alkoholiziran; napuhao je 2,3, 2,7 i 3,6 promila.
“Ne bih rekao da imam problem s alkoholom”, kaže Grdović. Grdović je školski primjer igre koju ćemo nazvati “Veseljak”.
Opisuje ju američki psihoanalitičar Eric Berne u knjizi “Koju igru igraš”. Za Bernea su igre obrasci destruktivnog ponašanja koje uporno ponavljamo, a “Veseljak” je jedna od najpopularnijih i najkompliciranijih. Kao i svaka igra treba više igrača – ponajprije, naravno, čovjeka koji gucne, ali tu su i drugi koji ga gnjave ili tješe, pomažu ili odmažu, koji mu piće daju ili oduzimaju.
Iako se obično misli da ljudi piju da budu veseli, Berne kaže da to nije istina. Ljudi pretjerano piju da bi se drugi dan osjećali loše: cilj alkoholičara nije noćna euforija nego jutarnji mamurluk. Upravo onako kako pijanac iz “Malog princa” kaže da pije jer se srami, a srami se toga što pije. Da Berne ima pravo, vidi se baš na onoj snimci iz Moskve gdje jedan igrač dovodi Grdovića u napast – čemu se ovaj mlako odupire – a drugi ga igrač u tome kao sprečava, pri čemu je cijela scena odigrana baš zbog onih riječi “Ubit će me žena!” Grdoviću svi plješću, ali on bi da ga grde.
Nažalost, kod Grdovića se ionako destruktivna igra “Veseljak” spojila s drugom još destruktivnijom: “Nespretnjaković”.
To su oni što vam po kući razbijaju stvari i cigaretama rade rupe u pokućstvu, a onda se nevino smješkaju i mole oproštenje – samo da vam naprave novu štetu. Budući da je Grdović autodestruktivan (tj. auto destruktivan), štetu nanosi samo sebi, čega je svjestan:
“Ako sam okrznuo auto, okrznuo sam svoje. Nisam nikoga uništio ni drugome napravio štetu, nego samo sebi”, rekao je pjevač pri zadnjem udesu. Auto o kojem govori jest Jaguar, a nije bio okrznut nego skršen. Policija ga je krajem prosinca 2016. našla zabijena u zid u Arbanasima, vjetrobransko staklo bilo je smrskano iznutra i okrvavljeno, a Grdović je, razbijene glave, sjedio na suvozačkom mjestu; napuhao je 3,6 promila.
Policija nije uzela otiske s volana, nije potvrdila da udubina u staklu odgovara obliku Grdovićeve glave, nije sastrugala pramene sa šoferšajbe da je usporedi s Grdovićevom, nije testirala krvnu grupu među krhotinama stakla, nego su logično zaključili da je se okorjeli recidivist vratio starom običaju, a da je na suvozačkom mjestu bio jer je pokušavao izaći s druge strane zato što su vozačeva vrata bila zaglavljena. Ta okolnost navela je ovih dana Visoki prekršajni sud RH da uvaži Grdovićevu žalbu, da proglasi da nije dokazano da je on vozio i da je nedužan. Nesreću je izazvala nepoznata osoba, Grdović može i dalje voziti. Ta bi odluka bila apsurdna kad ne bi bila pokazatelj duboka problema: i sudovi i policija dio su igre. Grdović je prvi put bio osuđen tek 2015., a kada je od suda potom zatraženo da mu se dozvola oduzme na dvije godine, Visoki prekršajni sud u Zadru taj je prijedlog odbio. Za igru lopova i pandura treba dvoje: što bi zločinci da ih nitko ne lovi, što bi radili sudovi da sve osude? Kako ćete pomagati alkoholičaru da se izliječi ako ga prije niste opili? Kako će Grdović bez svojeg zatvorenog kruga zabavljanja, razbijanja i samokažnjavanja?
Zadnjih mjeseci zaredali su slučajevi poput Grdovićeva, samo sa smrtnim posljedicama: kronični alkoholičari i recidivisti u prometnim prekršajima skrivili su nesreće u kojima su ljudi smrtno stradali. Iako su naše ceste sve sigurnije, i iako iz godine u godinu na njima stradava sve manje ljudi, niz takvih nesretnih slučajeva potaknuo je donošenje novog zakona. Prema njemu predviđeno je vrlo brzo oduzimanje vozačke dozvole pa čak i automobila ljudima koji voze pijani. Međutim, vožnja u pijanom stanju vrlo je složena psihološka igra i vozači se neće tako lako dati omesti. U njoj su i ulozi veliki jer njezini igrači završe na sudu, u bolnici ili na groblju. Donese li se ikad zakon po kojem se auto oduzima pijanim kamikazama, oni će prevrnuti nebo i zemlju da im se vrati volan bez kojeg ne mogu biti nesretni. Naći će najjače pravosudne umove kako bi dokazali da je privatno vlasništvo svetinja, i tjerat će svoj slučaj do Strasbourga i UN-a. Ovisnost o ruskom ruletu nije lako izlječiva. Nijedan osjećaj nije tako dobar kao onaj kad se osjećate loše.