Primijetila sam, na prvi pogled, da u ovo naše vrijeme koje možemo nazvati i vremenom brzih promjena - gotovo ni jedan protokolarni braniteljski skup ne okupi više sudionika nego li je stolaca u prostoriji. U Trnju nije bilo tako! I nitko, nedobronamjeran ne može kazati kako Klub Veterana 148. brigade hrvatske vojske Zagreb – Trnje nije uradio puno za svoje članove i simpatizere! I to je bilo još jasnije na proslavi – kada je Klub obilježio u svojim prostorijama u Zagrebačkom Trnju petnaest godina postojanja i rada.
Slušajući izvješća koja su, na tren imala prizvuk naivnih fraza – spoznala se ili, kako bi se to jezikom referata moglo reći, „iskristalizirala“ istina. Klub je tijekom tog desetljeća i još pet godina, inicirao i organizirao tri velike „stvari“.
Žene i djeca na radionicama
S malo dobre volje i osjećaja za trenutak, ali i s malo sreće Klub je organizirao radionice o samopomoći. Klub je, tako, izbjegavao zabave i terevenke bez naročitih povoda – nije „njegovao“ veselice i kulturne proslave čiji su glavni ciljevi veličanja i ratni put, hvalisanja i podsjećanja. Ljudi iz Kluba imali su osjećaja za trenutak. Jasno je da su se branitelji poslije povratka iz rata u glavama još uvijek imali prasak eksplozija i miris baruta. Puni povišenog adrenalina, bijesa i strahova, u stvarnom životu gdje žive obični ljudi a ne ratnici ... Mnoge je iznenadilo stanje ekonomije jer dosta toga se promijenilo, uništene su stare firme a nastale su nove, ulicama su šetali neki novi klinci, pojavile su se nove „priče“ koje prije rata nisu postajale a kod kuće su bila „neka nova žena i neka nova djeca koja su porasla, a oni su bili oni „stari“. Postavili su pitanje: možemo li sebi pomoći i na koji način?
Rekli smo da je Klub imao i sreće: suborac Vladimir Gruden ( čiji je otac poznati profesor Gruden, autor brojnih knjiga) kreće u „akciju“. Zajedničkim snagama pokreću radionice o pomoći i samopomoći, socijalizaciji branitelja u društvo i, najvažnije prilagodbi branitelja u vlastitim obiteljima nakon rata. Na radionice su također dolazile žene i djeca, što je pomoglo obitelji u razumijevanju branitelja i njihovih poteškoća u stanju mira. Trnje znaju po Vukovaru. „Mir i dobro“ - akcija organizirana 2007. godine u suradnji sa policijom, Gradom Zagrebom i braniteljskim udrugama svakako je izuzetno značajna. Organizirana je, tako, akcija prikupljanja oružja, streljiva i minsko eksplozivnih sredstava. Često su branitelji u svojim domovima punim slika i uspomena, paučine i polumraka – u sanducima i kutijicama, skupa sa starim češljevima, vojnim oznakama i identifikacijskim pločicama imali i – oružje koje ih je podsjećalo na slavne dane.
- Trebalo je objasniti, trebalo je nagovoriti da je oružje latentna opasnost – kažu u Klubu. Iduće godine, od 25.2. do 29.02. 2008. organiziraju istu akciju pod nazivom „Izbacite uljeza“ u kojoj je prikupljen veliki broj raznog naoružanja (20 komada oružja i oruđa, 500 komada minsko-eksplozivnih sredstava, 240 kg raznog eksploziva i 12000 raznog streljiva).
Ne mogu se zaboraviti još dvije inicijative Kluba. Šetnica kojom trčite ili šećete na trnjanskoj strani između mosta Slobode i mosta Mladosti, nazvana je „Obala trnjanskih Branitelja“, i to zahvaljujući inicijativi kluba, a i park na Sigečici dobio je naziv „Park 148. brigade“.
Tihomir Kordić, bivši predsjednik kluba naglasio na proslavi godišnjice osnutka:
- Želim govoriti o Vukovaru, o danima Vukovara , o akciji „Reći ću Vam samo još jednu stvar, zapamtite Vukovar“. Ova akcija je krenula iz Trnja, proširila sa Zagrebom a nakon toga Hrvatskom i svijetom. Dobili smo obavijest iz Australije da su i tamo palili svijeće u isto vrijeme kada i mi ovdje bez obzira na vremensku razliku.
Svijeće za Vukovar
Glavni inicijatori i začetnici ove akcije su Drago Tomašić i Milan Zanoški. Željeli su da se niz cijelu ulicu grada Vukovara u Zagrebu pale svijeće, da se svijećama napiše ime Vukovar, održi prigodna svečanost i oda počast na dan pada grada Vukovara. Sve je to trebalo organizirati, skupiti đake po školama koji će postaviti lampaše, obavijestiti sudionike i medije, dobiti sva gradska odobrenja... Danas ovu akciju koja je u ovom obliku započela 2008. godine podrazumijevamo. Tihomir Kordić dalje je naglasio:
- Jako važna stvar u svemu uvijek je politika. Ona u svom stilu pričeka da se sve odradi i želi pripisati zaslugu sebi. Tu mislim na sve političke stranke. Nama je bio i ostao zajednički stav, obilježavanje mora biti iznad bilo čijih političkih interesa. Obilježavanje neće biti obojeno ni jednom bojom osim bojom Hrvatske zastave.
Klub je osnovan na inicijativu posljednjeg zapovjednika 148. brigade Veljka Vičevića s jednim ciljem i svrhom međusobno pomaganje, suradnja i druženje razvojačenih branitelja ratnih kolega i prijatelja koji se nakon ratnih iskustava najbolje razumiju i međusobno podržavaju.
Drugi važan zadatak koji žele ispuniti članova kluba je prikupljanje, čuvanje i promicanje istine o ratu. Na svečanosti, članovi Kluba naročito su se zahvalili Zagrebačkoj nadbiskupiji. Biranim riječima su istakli:
- Hvala svima ali naročito svećenicima sa područja Trnja koji su nas vodili i pratili u svim našim obilježavanjima.
>> Branitelju iz Cerne smanjili opskrbninu: 'Kažu da nisam socijalni slučaj'
svaka čast brigadi i njezinim zapovjednicima na mudrom ratovanju, od 5200 pripadnika 17 ih je poginulo u borbenim djelovanjima a u vojnoj mirovini ih je trenutno negdje oko 2000