Najrašireniji muški modni detalj kravata dobio je ime po hrvatskim vojnicima. U vojnom muzeju u Beču čuva se odora hrvatskog vojnika iz 1620. koji oko vrata ima maramu vezanu u čvor, kao preteču moderne kravate, kakvu znamo od 1924. kada ju je u današnjem obliku patentirao Njujorčanin Jesse Langsdorf. Premda se tkanina omotana oko vrata pojavljuje i na pojedinim poznatim kineskim vojnicima od terakote iz 2. stoljeća prije nove ere, svoj svjetski modni put kravata je započela kad je šest tisuća hrvatskih plaćenika stiglo u Pariz kao podrška Luju XIII. u Tridesetogodišnjem ratu (1618.-1648.). I François Chaille u knjizi La Grande Histoire de la Cravate (Velika priča o kravati) piše o hrvatskom podrijetlu kravate.
Marame “a la croate”
Hrvati su bili cijenjeni kao elitni ratnici, a privlačili su pozornost jer su oko vrata nosili slikovite marame (vojnici od lanena platna, a časnici od čipke, muselina ili drugog finog materijala), svezane u karakterističan čvor s resama i ukrasima na krajevima traka koje su visjele. Bio je to prepoznatljiv, a do tada u Europi neviđen ukras „a la croate“, izraz temeljem kojeg je nastala francuska riječ „la cravate“. Porijeklo naziva povezuje se i s teškoćama koje Francuzi imaju pri izgovaranju slova H u nazivu Hrvati, pa da je iz neuspjelih pokušaja izgovaranja nastalo „krvat“ odnosno „kravat“.
Prema francuskom rječniku Petit Robert izraz „cravate“ nastao je 1651., a dolazi od francuskog Croate, odnosno od hrvatskog oblika Hrvat, iz čega je proizašlo „krvat“ i potom „cravate“. U sličnim oblicima izraz se javlja i u drugim jezicima, cravat/tie (engleski), krawatte (njemački), corbata (španjolski), cravatta (talijanski), gravata (portugalski), kravat (mađarski), krawat (poljski), krawatt (švedski) ili kravata (hrvatski).
Ponajveće zasluge što se slikoviti odjevni ukras hrvatskih vojnika proširio Europom ima nasljednik Luja XIII., do danas najdugovječniji monarh, Luj XIV., modna ikona svoga doba. On je na dvoru uposlio „kravatara“ koji se svakodnevno brinuo samo o njegovim kravatama.
Francuski izvori kažu da je kravata imala i praktičnu, a ne samo estetsku vrijednost, kao zaštita od propuha u kraljevskom dvorcu u Versaillesu. Kravata se potom proširila Europom i američkim kolonijama... Ostala je simbol hrvatsko-francuskog prijateljstva sve do danas, što je u svom govoru rekao i francuski veleposlanik u Hrvatskoj Philippe Meunier kad je u povodu 350. godišnjice osnivanja „Royal Cravates“ otvarao izložbu u Klovićevim dvorima pod nazivom „Hrvati, Francuzi i kravata“.
Počasna satnija Kravat-pukovnije, u suorganizaciji Academije Cravatice i Turističke zajednice grada Zagreba, od 10. srpnja 2010. izvodi program smjene straže i ophodnje središtem grada Zagreba odjevena u replike odora iz Tridesetogodišnjeg rata, čime se hrvatska metropola promovira i kao prijestolnica kravate.
Umjetnost vezanja kravate
I engleski kralj Charles II., po povratku iz desetogodišnjeg izgnanstva iz Francuske, donio je 1660. u Englesku kravatu vidljivu i na njegovim portretima. Ali prije svih njih, taj ukrasni odjevni detalj pojavljuje se prvi put na nekom portretu kod hrvatskog pjesnika Ivana Džive Gundulića iz 1622., koji se čuva u Kneževu dvoru u Dubrovniku.
Napoleon je, protivno svom običaju da nosi crnu kravatu, baš u bitki kod Waterlooa prvi put stavio bijelu kravatu, u čast Vojvode od Wellingtona, koji ju je kao utjecajni dandy uvijek nosio na bojišnicama. Tu je bitku, svoju posljednju, Napoleon izgubio te je potom zatočen na Sv. Heleni.
Što se tiče vezivanja kravate, neizostavno je djelo satiričnog pristupa Neckclothitania iz 1818. s ilustracijama različitih vezova uškrobljenih kravata iz ondašnjeg vremena: „matematičkog“, „orijentalnog“, „Napoleonova“, „američkog“, „irskog“, te boja koje idu uz svaki od njih pa se tako uz vezivanje „trona ljubavi“ preporučuje boja „očiju djevojke u ekstazi“, a uz „vez za bal“ najčišća moguća i najbriljantnija bijela „djevičanski nevina“.
U čast kravati 18. listopada 2003. više od milijardu ljudi diljem svijeta vidjelo je instalaciju najveće kravate na svijetu, dugu 808 i široku 25 metara, koja je obujmila Arenu u Puli. A trebalo je čak 120 kilometara konca i 300 sati rada da se načini ta rekordna kravata teška 450 kg, koja je postavljana 11 sati. Taj jedinstveni projekt u domovini kravate osmislio je Marijan Bušić, vlasnik brenda „Kravata Croata“.
Kleptomanija je zarazna bolest i jako se tesko lijeci, ako se uopste i lijeci.