U Kaštelanskom zaljevu, na obroncima Kozjaka, samo 2 kilometra od mora, pravi je rajski vrt. Iako do idiličnog mjesta, na 125 metara nadmorske visine, vodovod ni do danas još nije stigao, 'doselile' su se biljke s doslovno svih kontinenata. U vrtu 46-godišnjeg zaljubljenika u prirodu, inženjera elektrotehnike, Ante Karanušića, živi čak 400 različitih vrsta biljaka, koje potječu iz raznih klimatskih uvjeta i krajeva svijeta, od srednje Amerike, Mexica, Čilea, Perua, Bolivije, Urugvaja i Brazil, preko Madagaskara i Maroka te Bliskog istoka i Nepala, Filipina, Kine i Tajlanda do Novog Zelanda i Australije. Među stotinama mediteranskih, tropskih, suptropskih i pustinjskih biljaka, 50-tak je vrlo rijetkih primjeraka, kojih uopće nema u Hrvatskoj ili još samo pokoja živi u vrtu nekog sličnog zaljubljenika u biljke. Kako se dobar glas daleko čuje i glas o ovom, nesvakidašnjem, raskošnom vrtu, daleko je odjeknuo te je, zbog tog komadića raja, u Kaštel Kambelovac stigla čak i TV ekipa BBC-a.
Ante i njegova supruga Katarina u Kaštela su doselili sa Sućidra, prije punih dvadeset godina. Priznaje da ga, tada, biljni svijet i nije previše zanimao, mnogo ga je više privlačio onaj morski, ronjenje na dah i obilazak dalmatinskih otoka. No, stil života u dalmatinskoj kući, gdje je gotovo deset mjeseci dnevni boravak pod vedrim nebom, približio ga je prirodi, stvorivši tako plodno tlo za mnoštvo novih ideja.
„Dok pješačiš i planinariš, jednostavno te očaraju prizori autohtonih, rascvjetanih trajnica te poželiš, komadić te prirodne ljepote, preseliti bliže k sebi. Kako ne bi morao ići na vrh planine, da bi uživao u prizoru, spontano čupneš koju kadulju, pa shvatiš da je pet kadulja u vrtu još ljepše od samo jedne. Sve to ti promijeni i pogled na svijet koji te okružuje, pa počneš primjećivanje biljke u drugim vrtovima i shvatiš da su, upravo zbog ljepote tih biljaka neke okućnice i kuće toliko prekrasni da poželiš i sam živjeti u jednoj takvoj, biljnoj oazi“, priča nam, očaran prirodom, Ante Karanušić, a očarana njegovim vrtom bila je ekipa BBC-a.
Vrt koji je zvijezdu BBC-a doveo u Kaštela
Prije 2 godine javio mu se Monty Don, poznati, britanski hortikulturist i voditelj emisije Gardener's World, na BBC-u. Rekao mu je kako ekipa snima emisiju o Jadranskim vrtovima te bi, u tu priču, za serijal Monty Don's Adriatic Gardens, rado uvrstio i Antin vrt.
„Bilo je to apsolutno iznenađenje, ni danas ne znam kako su saznali za moj vrt, ali snimali su ovdje punih 5 sati. Monty je bio oduševljen čitavom ovom mojom zelenom pričom, a meni je to bilo jedno lijepo i nezaboravno iskustvo“, prisjeća se kreator jedinstvenog vrta, ističući kako su temelji njegove zelene oaze postavljeni još 2010. godine. Priča je, kaže, tada, ozbiljno krenula. Nabavio je razne vrste bilja, sa svih kontinenata, s ciljem da stvori jedinstven ambijent koji će, pri svakom novom pogledu, iznova fascinirati. Prve biljke u vrtu bile su, prisjeća se Ante, cvjetnice, desetci vrsta ruža te raznih presada trajnica iz prirode, poput kadulje, bušina, divizme, grma mirte, planike...
„Želja mi je bila, u svoj dnevni boravak na otvorenom, privući i šaroliki životinjski svijet te sam, upravo stoga, zasadio i dosta voćaka te mali nasad suncokreta, koji je pticama bio omiljeni restoran. No, spoznao sam da je vrt mnogo atraktivniji ako njime dominiraju zimzelene biljke. Estetika mi je postajala sve bitnija te sam počeo istraživati palme, što je prilično zahtjevan posao, jer, iako ih ima oko 2500 vrsta, u našim, klimatskim uvjetima, uspijeva tek 50-tak vrsta. Po onoj 'nastavi niz', na red su došle i mediteranske vrste, puye, agave i yucce, te aloe i dasilirioni, a tu su i borovi te razna neobična stabla. Kaktuse sam nabavio iz Španjolske i sa Sicilije, saguaro kaktus iz Arizone, bambuse iz Indonezije, a 'počasno mjesto' u vrtu ima Bismarckova palma, koja mi je stigla s Madagaskara“, priča nam tvorac egzotičnog vrta, koji se sada prostire na 1200 četvornih metara.
VEZANI ČLANCI:
Fascinantni bambusi
Ovog je neobičnog vrtlara posebno fascinirala biljna porodica velikih bambusa, naročito tropske vrste tzv. „clumpere“, koje, za razliku od nekih drugih vrsta bambusa, nisu invazivne, što znači da se ne šire nekontrolirano po vrtu, a svojim debelim stabljikama i impresivnom visinom, koja seže i do 20 metara, baš nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
I dok je jedan dio vrta botanički potpuno završen, za drugi se tek razrađuju maštovite, zelene zamisli. Novih ideja, kaže Ante, uvijek ima, a cilj je stvoriti nešto inovativno - hoće li to biti autentičan, pustinjski ambijent ili pak impresivna, bambusova šuma, poput one u Kyotu, u Japanu, vrijeme će pokazati, jer najbolje je, smatra Ante, pustiti da ideja, slažući komadiće mozaika, sama sebe realizira, a on ju tek poprati radom.
Latinski naziv otkriva brojne informacije
Odluka koje će biljke useliti u vrt i na koje točno mjesto, u sjenu, polusjenu, ili na sunčan položaj, nije niti malo jednostavna. Kako bi bio siguran da će nove biljke preživjeti u ovdašnjim uvjetima, te da će disati punim plućima, bujati i izgledati reprezentativno u vrtu, Ante satima, danima, a ponekada i tjednima, detaljno proučava sve - od klime, koja određenoj, biljnoj vrsti odgovara, preko vrsta tla, pa do specifičnih, najsitnijih, potreba svake biljke. Najbolji je pristup, tvrdi, krenuti od latinskog imena biljke, jer se upravo preko njega može saznati u kojim su klimatskim uvjetima i na kakvom tlu te vrste izvorno rasle.
„Kaštela su poznata kao flišna zona, dakle, područja s nepropusnim slojevima tla, koja zadržavaju vodu, no više u donjim dijelovima, uz more, dok su padine Kozjaka klasičan dalmatinski, suhi, kameniti krajolik, sa škrtom, vapnenačkom crvenicom te slojem tupine, koja počinje na dubini od 80 cm. Klima je ovdje blaga, mediteranska, što ukratko znači 800 do 1200 milimetara padalina godišnje, uglavnom tijekom zimskih mjeseci, uz pokoji, kratkotrajni minus zimi, poneku olujnu buru, koja, u pravilu, sve raščepuša, te duga i vruća ljeta“, opisuje nam Ante klimu kraja u kom su, on i njegove bilje, 'pustili korijenje'.
Zalijevanje je najveći izazov
Tijekom ljeta, najveći problem je nedostatak vode. Naime, na tom području, kućanstva, još niti danas nisu spojena na vodovodnu mrežu. Stoga, svaka kapljica kiše, tijekom vrućih, ljetnih mjeseci, vrijedi više od suhog zlata, posebno za Antu, u čijem je vrtu na stotine žednih, zelenih ljubimaca.
„Voda nam ovdje stiže cisternama, te sam primoran strogo kontrolirati kojoj je biljci zalijevanje najpotrebnije. Važno je odrediti prioritete kako bi svi stanovnici mog vrta, živi i zdravi, izdržali do prvih jesenjih kiša. Uz zalijevanje, svaki drugi dan, mjesečno trošim oko 30 kubičnih metara vode i to samo za održavanje biljaka na životu, do pada temperatura i prvih kiša. Ako se ostvare 'šuškanja' da bi nam voda uskoro mogla doći, za mene će to značiti ulazak u jednu sasvim drugu dimenziju. Do tada, svaku cisternu vode, koja mi stigne, gledam kao blagoslov“, kaže naš sugovornik, dodajući da i sasvim male količine vode, u suhoj Dalmaciji, čini veliku razliku i za životinjski svijet te u njegov vrt redovito dolaze i razne vrste ptica, kukaca, guštera, zmija, zaluta i pokoja vjeverica, nekad i lija, a redovni gosti su i poljski miševi, puhovi, ježevi, kornjače...
Kada životinjama treba pomoć, svi putevi vode k Anti
Ante nije samo ekspert za biljke, od ranog je djetinjstva veliki zaljubljenik i u ptice, a danas se njima bavi i kroz istraživačke radove. Od 2006. stručni je suradnik Zavoda za ornitologiju te se bavi monitoringom i označavanjem ptica. Prstenovao ih je na Vranskom jezeru i Kamenjaku te na raznim drugim lokacijama. Kada netko u kraju pronađe mladu ili ozlijeđenu pticu, svi putevi tada vode na adresu lokalnog dr. Dolittlea. Kroz njegovu su „ordinaciji“ do danas, prošli brojni, pernati pacijenti, od vrana i svraka, preko sova, do čiopa. Prije dvije godine svoja je vrata otvorio i dvjema malim lisicama, koje je uspješno othranio te, potom, pustio u prirodu.
„Pokušavam spasiti svaku pticu, za koju mi ljudi dojave, a odazovem se i apelima, kada u svom dvorištu ugledaju zalutalu zmiju. Svaku takvu priliku koristim kako bih pokušao razbiti tabue da su zmije neka strašna, 'mitska bića' koja su, ovdje, na Zemlji, zato da nas ugrizu. To su jednostavne životinje, koje žive svoje obične živote i sklanjaju nam se s puta, kako god znaju i umiju. No, prvo i osnovno je naučiti prepoznati vrste, koje su, kod nas, potencijalno opasne, a to su poskok, riđovka i žutokrug. Druga je stvar da se, ako se susretnete sa zmijom, ponašate smireno - ne gađajte zmiju kamenjem, ne napadajte ju štapom i ne premještajte, naime, čak 95 posto ugriza događa se upravo zbog pokušaja ubijanja ili manipulacije zmijom. Zmije, u prirodi, jednostavno treba ignorirati te ih, mirno, ispratiti pogledom, no, ako se zmija pojavi u dvorištu, iako bezazlena, treba ju odnijeti nešto dalje od naselja, zbog iskonskog straha, koji ljudi osjećaju prema zmijama“, savjetuje Ante, koji se sa zmijama slaže jako dobro, gotovo kao s kućnim ljubimcima, te ih lovi golim rukama i potom pušta u prirodu.
VEZANI ČLANCI:
Zima donosi nove izazove
„U početku svog vrtlarskog projekta, svake sam zime, oko većine biljaka, pravio plastenike, zamotavao sam ih, a kada bi temperature padale ispod nule, postavljao sam im i grijalice. Sjećam se jedne hladne zime, kada je u mom vrtu radilo čak 5 kalorifera, zbog čega u kući više nisam smio upaliti baš ništa, jer bi limitator izbacio te sam djecu zamotao u 3 deke i rekao im da tu večer moraju izdržati. Nakon zime, 2017. godine, kada su tri noći s temperaturama do minus 8 stupnjeva Celzijusa uzele svoj danak, shvatio sam da moram smanjiti broj tropskih vrsta biljaka u vrtu“, prisjeća se Ante.
Na pitanja kako financijski pokriva svoje velike 'biljne apetite', odgovara kako, kod kreiranja vrta, ne vrijedi uvijek ona „koliko para - toliko muzike“. Uz dovoljno vremena i strpljenja, mogu se, kaže, nabaviti male sadnice ili čak sjeme bilja, što je relativno jeftino, no plaća se strpljenjem, jer treba dugo čekati da biljka izraste i stasa. S druge strane, uz dovoljno novca, možete imati instant, tropski, ili bilo koji drugi željeni, vrtni ugođaj. Ipak, Ante niti jednu, od te dvije opcije, ne smatra idealnom.
„Pravo rješenje je, kao i obično, zlatna sredina. Naime, problem instant vrta je to što je projekt odmah i počeo i završio. Priča je odmah savršeno zaokružena te više nema prostora za neke vaše, nove ideje, koje se često rađaju, u hodu. Kod instant opcije postoji i rizik, jer uzgojene, velike biljke, obično rastu u zemlji, u rasadnicima, te ih je potrebno vaditi bagerima, što za biljku nije uvijek bezbolno i bez posljedica. Kod druge opcije, gdje oboružan strpljenjem krećeš od sjemena biljke, ili od male sadnice, postoji pak rizik od preosjetljivosti na gljivice i druge bolesti, stoga je potrebno mnogo znanja i iskustva da, iz sjemena, dobiješ zdravu i jaku biljku, koja se može posaditi u vrt“, pojašnjava naš sugovornik, čiji je vrt, od prije par godina, počeo oduševljavati i turiste, koji, tijekom ljetnih mjeseci, borave na njegovom imanju. Najviše vremena, kaže Ante, provode upravo u vrtu, a nakon druženja s biljkama, koje ljude iz velikih i prenapučenih sredina, doslovno 'vraćaju na tvorničke postavke', kućama odlaze punih baterija.
Svaka čast Ante ! Bilo mi ovo gust pročitat a ne onu tuku severinu i šupa*