Samo deset mjeseci prije no što je uzela pravdu u svoje ruke, Marianne Bachmeier, mlada samohrana majka, doživjela je ono najgore što se roditelju može dogoditi. Za nju je život stao 5. svibnja 1980., kada je prestalo kucati srce njene sedmogodišnje Anne. Tog je kobnog dana, u inat majci s kojom se porječkala, djevojčica, umjesto u školu, krenula k svojoj prijateljici. No, tamo kamo je pošla nikada nije stigla. Oteo ju je 35-godišnji susjed, Klaus Grabowski, mesar s podebljim dosjeom seksualnog prijestupnika. Naime, nakon što je pokušao udaviti jednu 6-godišnju djevojčicu, Grabowski je 1973. bio osuđen na godinu dana uvjetne kazne, a zbog seksualnog je zlostavljanja dvaju djevojčica završio i iza rešetaka. Tijekom odsluženja zatvorske kazne, 1976., bio je dobrovoljno podvrgnut kemijskoj kastraciji, no dvije godine kasnije hormonskom je terapijom, navodno, pokušao poništiti taj učinak. Kobnog je dana, 1980. godine, nastavio niz svojih zločina. Oteo je sedmogodišnju Annu te ju je u svom domu, nekoliko sati, seksualno napastovao, nakon čega ju je udavio. Mrtvu je djevojčicu čvrsto vezao, stavio je njeno tijelo u kutiju koju je potom ostavio na obali kanala.
Grabowskog je policiji prijavila njegova zaručnica te je iste večeri uhićen. Priznao je ubojstvo, no ne i zlostavljanje. Izjavio je kako je malena Anna namjeravala ispričati svojoj majci da ju je on dirao i napastovao, no tvrdio je kako je ona time od njega željela iznuditi novac. Ipak, priznao je da se bojao da će ponovo završiti iza rešetaka, zbog čega je sedmogodišnju djevojčicu odlučio zauvijek ušutkati.
Suđenje Klausu Grabowskom počelo je u ožujku 1981. godine, a treći dan u sudnici za njega je bio i posljednji. Tog 6. ožujka, oko 10 sati ujutro, presudila mu je majka ubijene djevojčice. Marianne Bachmeier u dvoranu Okružnog suda u Lübecku uspjela je prokrijumčariti oružje, Berettu M1934. Odlučna da pravdu uzme u svoje ruke, iz torbice je izvadila pištolj, uperila ga u leđa Grabowskog te je čak osam puta povukla obarač. Sedam je metaka pogodilo okrivljenika, koji je od posljedica ranjavanja umro na podu sudnice. Nakon što je svoj naum sprovela u djelo, majka osvetnica mirno je odložila pištolj i predala se.
Taj najpoznatiji slučaj vigilantizma koji se dogodio u povijesti Njemačke izazvao je ogromnu medijsku pozornost, ali i pokrenuo brojne rasprave. Veliki dio javnosti odobravao je osvetnički čin očajne majke, dok je drugi dio osudio njenu odluku da zakon uzme u svoje ruke te pribjegne nasilju.
U javnost su curili potresni detalji
Na suđenju koje je započelo 2. studenog 1982. Marianne Bachmeier prvotno je bila optužena za ubojstvo, no tužiteljstvo je kasnije ipak odustalo od te optužbe. Odvjetnici koji su je branili tvrdili su da je bila pod teškim emocionalnim stresom te da u trenutku počinjenja kaznenog djela nije bila odgovorna za svoje postupke. Kako bi pokrila troškove nastale tijekom suđenja, Marianne je, navodno, svoju potresnu priču prodala časopisu Stern, za oko 250.000 njemačkih maraka. Tijekom suđenja u javnost su tako počeli izlaziti i brojni detalji iz njena privatnog života.
Rođena 1950., Marianne je odrasla u Sarstedtu, malom njemačkom gradiću u koji su njeni roditelji prebjegli iz Istočne Pruske, nakon Drugog svjetskog rata. Kružila je priča da je njen otac bio član Waffen-SS-a. Nakon rastave, Mariannina se majka preudala, a očuh ju je potom, maloljetnu, istjerao iz kuće. Sa samo 16 godina ostala je trudna te postala majka. Svoje drugo dijete rodila je dvije godine kasnije, a za vrijeme te druge trudnoće bila je silovana. Obje njene kćeri ubrzo su nakon rođenja dane na posvajanje, a 1973. Marianne Bachmeier je, rodivši Annu, treći put postala majka. Na temelju njene potresne, životne priče odvjetnici su, tijekom suđenja, podsjećali kako je već od djetinjstva imala izuzetno težak život.
VEZANI ČLANCI:
Četiri mjeseca nakon otvaranja postupka u kojem joj se sudilo za ubojstvo, 2. ožujka 1983. Okružni sud u Lübecku donio je presudu – 32-godišnja Marianne osuđena je na šest godina zatvora, za ubojstvo iz nehata te nedopušteno posjedovanje vatrenog oružja.
Odslužila je samo pola kazne
Nakon što je odslužila tri godine kazne, uz obrazloženje da postoji "rizik od samoubojstva", Marianne je, u lipnju 1985. godine, uz jamčevinu puštena iz zatvora. Iste se godine udala, a tri godine kasnije sa suprugom je odselila u Nigeriju. Nakon što se 1990. rastala, preselila se na Siciliju., no suočena s teškom dijagnozom raka gušterače, vratila se u Njemačku. Godine 1994., 13 godina nakon što je počinila ubojstvo u sudnici, o svemu je progovorila u intervjuu za jedan njemački radio te u talk showu na TV kanalu Das Erste, u kojem je gostovala u rujnu 1995.
Prije svoje smrti Marianne je zamolila Lukasa Maria Böhmera, reportera Norddeutscher Rundfunka (NDR), da filmskom kamerom snima posljednje dane njezina života. Umrla je 17. rujna 1996. u 46. godini, a sahranjena je na groblju Burgtor, u Lübecku, pored svoje ubijene kćerkice Anne.
VIDEO Dva ista proizvoda, jedan iz Kine, drugi iz Hrvatske. Ima li uopće razlike, osim u cijeni?
Tak treba sa ljudskim smećem. Nebu nikad više takve stvari ponovil a uštedi se puno love.