Seksualno nasilje na internetu, iako često manje vidljivo od fizičkog zlostavljanja, postalo je alarmantan problem koji pogađa milijune ljudi diljem svijeta. Prema podacima iz različitih studija, procjenjuje se da je godišnje više od 1,5 milijuna osoba izloženo različitim oblicima seksualnog nasilja putem digitalnih platformi, od prijetnji, ucjena, distribucije neovlaštenih fotografija i videa do cyberstalkinga. Također, statistike pokazuju kako žene, djeca i mladi češće postaju meta ovog oblika nasilja koje iza sebe ostavlja dalekosežne posljedice, poput anksioznosti, depresije i posttraumatskog stresnog poremećaja.
Kako se nositi s traumom?
Osobe koje su pretrpjele ovakav oblik zlostavljanja često osjećaju sram, krivnju i strah od osude ili nerazumijevanja okoline, što otežava njihovu odluku da potraže pomoć. Trauma koja slijedi nakon seksualnog nasilja može značajno narušiti svakodnevno funkcioniranje žrtava, kao i njihov osjećaj sigurnosti. Mnoge osobe, koje su prošle kroz takva iskustva, trebaju stručnu psihološku pomoć, bilo kroz terapiju razgovorom ili kroz specijalizirane programe podrške. S vremenom, uz odgovarajuću podršku i razumijevanje, žrtve mogu pronaći način da ponovno izgrade osjećaj vlastite vrijednosti i povjerenja u ljude oko sebe.
Kako se nositi s traumom, ali i kako ona utječe na obitelj, u razgovoru nam je otkrila Nina Vaaranen-Valkonen, kognitivna psihoterapeutkinja koja se bavi traumom žrtava seksualnog nasilja. Svoju karijeru započela je u zdravstvenom sektoru i 20 godina radi na zaštiti djece od svih oblika seksualnog nasilja, posebice seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece na internetu. Radi u više Vladinih i međunarodnih stručnih radnih skupina i ima veliko kliničko znanje o radu sa žrtvama seksualnog nasilja i njihovim obiteljima. Ujedno Nina je ove godine imenovana predsjednicom INTERPOL-ove podskupine za zaštitu žrtava nasilja.
Kako se manifestira trauma kod žrtava seksualnog nasilja, posebno kod djece, i koje su specifične terapijske metode koje koristite u njihovu liječenju?
– U organizaciji „Zaštitimo djecu“ želimo istaknuti da seksualno nasilje nad djecom nije samo nasilje nad djetetom već i nad cijelom obitelji. Iznimno je važno pružiti podršku obiteljima čija su djeca postala žrtve seksualnog nasilja. Razvili smo You Are Enough TM grupe za vršnjačku podršku za roditelje, čija su djeca doživjela seksualno nasilje, i primijetili da je najučinkovitiji način za podršku djeci žrtvama upravo podrška njihovim roditeljima. Ove grupe pružaju siguran i povjerljiv prostor gdje roditelji i obitelji mogu podijeliti svoja iskustva, misli i osjećaje s drugima u sličnim životnim situacijama. Glavni cilj grupa je prepoznati i ojačati vještine preživljavanja i resurse roditelja i obitelji, kao i otkriti nove perspektive.
Najvažnija poruka koju želimo prenijeti djeci, koja su postala žrtve, kao i njihovim roditeljima, jest da uvijek postoji nada. Izlječenje od traumatskih iskustava je moguće, čak i kada dijete i obitelj prolaze kroz teška vremena i suočavaju se s bolnim simptomima.
Koje su najveće prepreke na putu prema oporavku i kako im pomažete u prevladavanju tih prepreka?
Narativi o žrtvama i preživjelima temelje se na istraživanjima koja često uključuju osobe u tretmanu, dok mnogi koji nisu nikad otkrili svoju traumu ostaju izvan tih statistika. Naravno, naše novo istraživanje i Globalna anketa o preživjelima pokazuju dugoročne negativne posljedice traume, no uvijek postoji nada i načini da se izliječi uz pravovremenu podršku i pomoć, kao što su provjereni pristupi poput Kognitivno bihevioralne terapije s fokusom na traumu (TF-CBT-a). Ne postoji univerzalni tretman, ali postoje mnogi dobri i valjani načini liječenja žrtava seksualnog zlostavljanja i eksploatacije djece. Jedna od prepreka s kojom se žrtve i njihove obitelji suočavaju je nespremnost ili nevoljkost profesionalaca da se suoče s ovako teškom temom. Zato pružamo edukaciju za stručnjake kako bi mogli s povjerenjem primijeniti svoje znanje o traumi u ovim osjetljivim situacijama.
Kako trauma seksualnog nasilja utječe na žrtvinu sposobnost formiranja budućih intimnih i međuljudskih odnosa i kako im pomažete da se ponovno povežu s vlastitom emocionalnom i fizičkom sigurnošću?
Prema Globalnoj anketi preživjelih Our Voice, 84% ispitanika izjavilo je da je seksualno nasilje kojem su bili izloženi u djetinjstvu dovelo do dugoročnih posljedica. Konkretno, 55% ispitanika navelo je da su seksualno zlostavljanje i eksploatacija u djetinjstvu doveli do poteškoća u stvaranju i održavanju osobnih odnosa. Unatoč velikom broju ispitanika koji su izvijestili o dugoročnim posljedicama, samo 68% ih je izjavilo da su dobili podršku za suočavanje s tim posljedicama. Na temelju podataka iz anketa (odgovori iz Hrvatske, Srbije i Slovenije), 68% ispitanika navelo je dugoročne posljedice, dok je 74% izjavilo da nisu dobili podršku.
Djeca, koja su postala žrtve seksualnog nasilja, mogu povratiti osjećaj sigurnosti u terapiji kroz izgradnju povjerenja s terapeutom i razvijanje strategija za suočavanje s preplavljujućim emocijama. Trauma se obrađuje postupno, tempom koji odgovara djetetu, kako bi se izbjeglo retraumatiziranje. Osnaživanje djeteta da donosi odluke u terapiji i uključivanje skrbnika, kada je to primjereno, također pomaže u stvaranju podržavajućeg okruženja, kako u terapiji tako i izvan nje. Istraživanja također pokazuju da je percipirana roditeljska skrb najvažniji zaštitni faktor protiv rizika ponovnog viktimiziranja djeteta.
Kako se razlikuje tretman traume kod odraslih žrtava seksualnog nasilja u usporedbi s djecom, i koji su glavni izazovi u radu s ovim različitim skupinama?
Odrasli često doživljavaju razgovor kao prirodan oblik terapije, dok djeca mogu preferirati druge metode obrade traume, poput umjetnosti, fizičkih aktivnosti ili igre igračkama. Iako to može predstavljati izazov, djeca su često iskrenija u izražavanju svojih osjećaja, što terapiju može učiniti smislenijom i učinkovitijom od samog početka. S druge strane, djeca obično ne iniciraju terapiju sama i nemaju potpunu autonomiju u donošenju odluka. Umjesto toga, na njih značajno utječu odrasli u njihovu neposrednom okruženju, bilo pozitivno ili negativno. Ova dinamika naglašava važnost podržavajućeg okruženja u kojem skrbnici igraju ključnu ulogu u poticanju i olakšavanju terapijskog procesa.
Sadržaj nastao u suradnji s A1 Hrvatska.
