Nakon što se nekoliko desnih stranaka, strančica, udruga i
pojedinaca odlučilo da se iz rinfuze i stanja “rasutog
tereta” okupi na jednom mjestu, kao jedna stranka, slično je
združivanje izgledno i među ljevičarima, i na političkoj ljevici. Dok
je desnica nezadovoljna “izdajničkom politikom” Ive
Sanadera, a predvođena Ivićom Pašalićem i Milovanom
Šiblom, za mjesto svoga okupljanja izabrala već dugo desnici
kultni Split, Ivan Ninić i njegovo društvo kane u svoju
“političku revoluciju” krenuti iz ljevici uvijek
mitskoga Kumrovca.
Ljutiti na sličan revizionizam Ivice Račana, njegovi oponenti, koji se
u opreci spram njega drže “pravim ljevičarima”,
planiraju stvoriti Udruženu ljevicu i pod idiličnom skraćenicom ULJE iz
mitskog im Kumrovca krenuti u skupljanje izbornih glasova. Dođe li i do
čvršćeg formalnog okupljanja desnih u okviru
“Jedino Hrvatska”, a lijevih u Udruženoj ljevici,
bit će to prvi ambiciozniji pokušaj da se, umjesto HDZ-a i
SDP-a, optuženih da su “izdali izvorne političke
principe”, ponudi (i) povratak tim principima.
Nekada su kao arhe stranke desnice i ljevice slovili HDZ i SDP. Već
dugo ni između njih nema puno toga što ih politički dijeli.
U politički bitnom one se slažu. I HDZ i SDP kao svoju mantru
ponavljaju “euroatlanske integracije”, a za njima
uglas i sve ostale stranke. Tu nema nikakve ni iznimke ni razlike. Svi
političari poput dječjeg zbora zdušno pjevaju iste pjesmice.
I svi su jednako pravovjerni. Kao da je riječ o slovu Svetog pisma ili
tekstu Komunističkog manifesta.
Čak i nekadašnji partijski intelektualci, komunistički
ideolozi, koji su se držali marksistima per se, već se odavno drže kao
da su doživjeli tranzicijsko prosvjetljenje, intelektualni, moralni i
psihološki preobražaj gotovo ravan onome biblijskome koji je
Savao doživio na putu u Damask. Nekoć su bili žučno, žustro i bučno
protiv Amerike, civilizacije Coca-Cole i NATO-ova imperijalizma, a
danas jednako gorljivo za sve to! Ninićevo je ULJE tu dosljednije od
nekadašnjih svojih partijskih drugova. Nova se ljevica ne
protivi ulasku Hrvatske u EU, ali je protiv ulaska u NATO.
Nakon pokojnog dr. Stipe Šuvara ni njegova mini SRP-a,
kontra ULJA spram NATO-a je valjda prvo otvoreno ljevičarsko
protivljenje obogotvorenoj ideji Hrvatske u NATO-u. Uopće ne bi
začudilo da se upravo netko od bivših radikalnih ljevičara,
nekadašnjih kritičara tadašnjeg Saveza komunista
Hrvatske za “ideološka skretanja”, preko
svojih moćnih intelektualno-političkih gremija zauzme za to da se stav
”biti protiv NATO-a” podvede pod nelegitiman, da ga
se tretira kao misaoni delikt, pa i kao mentalno
iščašenje! Moguć je čak i takav premet.
Nekadašnji vjernici komunizma, koji nisu mogli smisliti
NATO, koji su uživali u tome “kako se kalio čelik”,
koji su se trudili biti “ljudi od mramora”, vrlo su
brzo u tranzicijsko vrijeme postali ljudima od plastelina. Danas kao da
nitko nikada nije živio u socijalizmu, kao da nitko nije bio marksist i
kao da nitko nikad nije bio u Partiji!
Kao što od početka višestranačja nismo imali
ozbiljnu intelektualnu desnicu koja se ne bi svodila na hadezeovsku
populističku buku i povlađivanje zajedničkom niskim strastima, nismo
imali ni intelektualno respektabilnu ljevicu. Izabravši
“treći put”, SDP je zaobišao većinu
ljevičarskih intelektualaca koji su bili skloniji nekom drugom putu.
Začetnik Udružene ljevice Ivan Ninić, i sam pobornik nekog drugog,
tvrđeg puta, tvrdi da su ULJU skloni upravi neki od njih, spominjući
Milana Kangrgu, Predraga Matvejevića, Sašu Broz, Slobodana
Šnajdera, Radu Šerbedžiju... Kao što
nikada nije stvoren ni začetak ni privid neke hrvatske heideggerovske
desnice, isto se zbilo i s našom mogućom inačicom
sartreovske ljevice. No, može li njezino ishodište biti u
Kumrovcu?
BIJEDA POLITIKE
