U četvrti tjedan prosvjeda Iran ulazi s totalnom zabranom interneta i društvenih mreža, 1500 uhićenih i 50 ubijenih, a među njima je najnovija žrtva 16-godišnja Nika Šahkarami iz Teherana. Bunt je započeo zbog suludosti: ćudoredni policajci su priveli mladu Kurdkinju Mahsu Amini jer im se nije sviđalo kako je pokrila glavu u javnosti, pa je nasmrt pretukli u pritvoru.
Prije četiri desetljeća upoznao sam u Londonu Armenku koja se vraćala u iranski glavni grad, gdje je revolucija još bila svježa. Morala odjenuti crninu i pokriti glavu, a svu je odjeću nekoliko puta zaredom oprala u stroju za pranje rublja, da na granici ne bi slučajno nanjušili parfem; ispričala mi je da su joj prošli put zaplijenili poster s nekim psićima pa sad nije ništa nosila. Tada su tek mule na bajunetama bili osvojili vlast, a vidimo da otada na tim bajunetama ustrajno pokušavaju sjediti. Prije ovih nesretnih događaja, zadnja vijest iz Irana je bila da nastoje zabraniti držanje kućnih ljubimaca. Teška je to patologija: vode državu u ime Boga, a u praksi progone pomeranske špiceve, guraju nos u ženski veš i ubijaju djevojke kojima izviri uvojak.
Samo su malo više mahniti i pokvareni od poglavara Ruske pravoslavne crkve patrijarha Kirila koji je nedavno izjavio da će svaki ruski vojnik koji pogine u Ukrajini biti "očišćen od svih grijeha".
Kada se spoje vjera i država, dolazi do takvih deformacija.
U Iranu je teokracija, što znači da je svaki prekršaj ujedno i grijeh, i da je svaki grijeh kažnjiv na sudu; u Rusiji pak Putin vlada božanskom milošću, pa Crkva može i mora za njega agitirati, zbog čega je papa Franjo Kirila nazvao "Putinovim ministrantom".
Obje su pozicije neodržive.
Kako će bradati hodže objasniti da su, šireći nadzemaljsko kraljevstvo pravde i mira, ubili nedužnu djevojku? Kako će Kiril objasniti zašto se on sam ne žuri istrčati pred ukrajinske topove, pa da čist poput tek rođena djeteta odleprša u blaženstvo? I iranski ajatolasi i ruski episkopi očituju se kao monstrumi koji ubijaju djecu da bi upravljali svojim zlim državama.
U Iranu i Rusiji vlastodršci podanike optužuju za grijeh i pendrecima objavljuju božansku milost. Naprotiv, slučaj zabludjelog slavonskog župnika, koji je slao lascivne poruke župljankama, pokazuje kakve devijacije izaziva osobni strah od grijeha.
Vjera se u tom selu pokazala kao sila koja razara i paralizira – župnik je upao u vlast seksualne sile kojoj se nije mogao oduprijeti, pa je, lažući sebi, naveo na laž i skrivanje žene kojima je bio dušobrižnik. Poznati je fenomen širom svijeta da mali postotak svećenika i pastora ne uspijeva živjeti u skladu sa svojim poslanjem. Zbog nezrele ličnosti nastaje homo duplex – čovjek pobožne fasade koji se unutar sebe bori s raznim slabostima, i koji je upao u začarani ovisnički krug žudnje, prekršaja, kajanja i ponovljene žudnje; na kraju se takve konstrukcije uruše, i pod njima uvijek ima žrtava.
Mediji radije i lakše ukazuju na destruktivnu stranu religije, a slučajevi kad izgrađuje prođu ispod radara. Evo baš ovih dana, dok svi kukamo zbog smeća, plina i benzina, Misijska europska katolička inicijativa Kristov stol, sa sjedištem u Zagrebu, prikuplja novac za misiju s. Lenke u Ekvadoru. Tko je za nju čuo? Tko uopće u autističnoj Hrvatskoj, osim misionara, pomaže nekom dalekom i siromašnom, kome nije ništa dužan i od koga ništa neće dobiti zauzvrat?
Pogledate li Markov trg, vidjet ćete sliku državne i gradske vlasti: Sabor napuknut, ništa se na njemu ne radi; Banski dvori također vape za obnovom, ali ništa se ne zbiva; južna strana trga samo što se ne sruši, dućan je još uvijek zatvoren; trg je ograđen improviziranom ogradom i na njemu obilno raste trava, kao ultimativni znak propasti i zapuštenosti – tek je nedavno pošišana pred zgradom vlade, dok se pred parlamentom još uvijek sve zeleni. Ništa se ne miče na trgu?
Pogrešno, crkva svetog Marka obnavlja se svom snagom. Nije to stvar novca – jer europskog novca ima u izobilju – nego volje koje nemaju političari. Sličan se fenomen mogao zamijetiti i pred ljeto, one subote kad je trebao svečano biti pušten u promet goli pješački otok u staroj Vlaškoj. Ambiciozna priredba s crtanjem grafita i dječicom bila je otkazana zbog kiše, a samo par stotina metara dalje, u Palmotićevoj, isusovci su dovezli divovsku dizalicu, i po toj istoj kiši i vjetru skinuli ogromne bakrene kupole sa zvonika i sigurno ih spustili u dvorište. Izopačena vjera razara, ali zdrava gradi. Predrasuda je da vjera nagoni dobre ljude da rade loše stvari; zapravo je obratno - vjera loše ljude potiče da rade dobro. Kad je nema, vidimo kako to izgleda.
Čovjek nikada neće sa toliko strasti i okrutnosti povrijediti drugog čovjeka kao kad to radi iz vjerskih uvjerenja