Nakon što je u Večernjem listu u nedjelju 21. ožujka objavljena priča “Sirijska naftna polja (ne) čekaju Hrvate”, u povodu devete godišnjice povlačenja radnika s hrvatskih naftnih i plinskih polja u Siriji, koja su bila najbolji hrvatski posao u inozemstvu, od izvora iz Vlade RH doznajemo da je Vlada krenula u ofenzivu kako bi kod regionalnih i svjetskih sila lobirala za povratak tih naftnih i plinskih polja, kada se steknu uvjeti.
Blok Hayan od 1998. godine
Polja, čija je vrijednost danas 20 milijardi dolara, bila su najbolji posao za Hrvatsku, što potvrđuju stručnjaci i radnici Ine koji su bili pioniri istraživanja nafte i plina na poljima u Siriji. Oni su začetnici tog bogatog nalazišta koje se smatra najvećim povijesnim uspjehom Ine. U sirijski projekt Ina je uložila oko milijardu dolara i svaki mjesec od sirijske proizvodnje zarađivala 65 milijuna dolara, odnosno gotovo 780 milijuna dolara godišnje. Podsjetimo, hrvatska Vlada Zorana Milanovića pokleknula je pod pritiskom EU-a i SAD-a i odlučila povući Inine radnike i inženjere 23. veljače 2012. proglasivši da privremeno obustavila sve poslovne aktivnosti u toj zemlji, sve do prestanka okolnosti takozvane “više sile”.
Inina polja u Siriji nalaze se u sklopu naftno-plinskog bloka Hayan ukupne površine oko 4500 četvornih kilometara. Ina je blok Hayan, koji je se sastoji od šest naftnih i plinskih polja, uspostavila 1998. godine. Naftno-plinsko-kondenzatno polje Jazal otkriveno je 2006., a dvije godine kasnije otkriveno je polje Mazrur istih karakteristika. Godine 2007. polje Jazal opremljeno je i cjevovodom spojeno s naftnom stanicom Jihar. Proizvodnja na ovom polju počela je u studenom 2007. godine. Ina je na sirijskim naftnim poljima crpila 350.000 barela nafte na dan.
Proizvodnja nafte započela je 2005. godine, a proizvodnja plina 2009. kada je završena gradnja naftno-plinske stanice. Proizvodnja UNP-a započela je nakon završetka centralne plinske stanice. U listopadu 2009. godine na bloku Hayan u rad je puštena stanica za naftu i plin tzv. Jihar Stage 2, preko nje se odvijala proizvodnja s polja Jihar, Jazal i Mazrur, odnosno iz šest bušotina. Nešto kasnije u probni rad je puštena i Centralna plinska stanica Jihar s tvornicom ukapljenog naftnog plina (UNP) i tehnološkom infrastrukturom za četiri polja – Jihar, Jazal, Al Mahr i Mazrur.
Bopihoioioe
Je li Ina kao vlasnik tih naftnih polja zainteresirana za povratak svog dragulja u Siriji, upitali smo u kompaniji iz koje smo dobili šturi odgovor: “Sirija je bila važno tržište za Inino poslovanje na kojem je kompanija uložila više od milijardu dolara. Zbog uvođenja međunarodnih sankcija Siriji Ina je u veljači 2012. proglasila „višu silu“ i privremeno obustavila sve poslovne aktivnosti u toj zemlji... Sve dok su sankcije na snazi kompanija nije u mogućnosti upravljati svojom imovinom u Siriji ni na koji način, kao ni procijeniti njezino trenutačno stanje i vrijednost...”
Srbi u Siriji vade fosfate i izvoze ih u Srbiju
I dok Ina čeka na ukidanje sankcija, susjedna Srbija ne mari ni za kakve sankcije, već na velika vrata ulaze u Siriju i sklapa ugovore vrijedne milijarde dolara. Nedavno je imenovan veleposlanik Srbije u Siriji, a sirijska narodna skupština (parlament) odobrila je ugovor kojim srbijanskoj tvrtki omogućuje vađenje fosfata iz Sirije i izvoz proizvoda u Srbiju. Vijeće je odobrilo nacrt zakona koji uključuje ratifikaciju ugovora koji je potpisala Generalna organizacija za mineralne sirovine u Siriji sa sirijskom tvrtkom “Womco Associates Doo”. Ugovor predviđa ekstrakciju fosfata iz istočnih rudnika u Palmiri i izvoz proizvoda u Srbiju.
Ministar nafte i mineralnih resursa Bassam Tohme, najavio je u parlamentu da u Siriji ima 3 milijarde tona fosfata naglašavajući kako je Sirija potpisala taj sporazum sa Srbijom jer “sama zbog nametnutih sankcija nije mogla izvesti ni tonu sirijskog proizvoda”. Između ostalog, ministar Tohme rekao je da je “ovaj ugovor u interesu sirijske strane, pogotovo jer će novac koji će tvrtka potrošiti biti usmjeren u korist sirijskih radnika jer Sirija uzima 30% neto zarade” i većina radnika bit će Sirijci. Još u travnju 2017. tadašnji srpski ministar obrane Zoran Đorđević, nakon sastanka s ruskim kolegom Sergejem Šojguom, tražio je da srpske oružane snage sudjeluju u operacijama razminiranja u Siriji, uključujući i Palmiru, što im je i omogućeno.
VIDEO: Pogledajte i ovo
Oo, da, kako neće!!! Sirijska vlada jedva čeka da vrati naftna polja Hrvatskoj naročito nakon što je hrvatska vlada poduprla pobunjenike protiv legalne sirijske vlade.