U srpnju ove godine dogodio se povijesni preokret na američkom tržištu: Amazon je po tržišnoj kapitalizaciji, odnosno vrijednosti prestigao Wal-Mart. Po procjeni investitora, krajem srpnja Amazon, tvrtka sa 180 tisuća zaposlenih koja preko interneta u kratko vrijeme dostavlja raznu robu, a počela je s prodajom knjiga, vrijedio je 246,54 milijarde dolara, a Wal-Mart, američki trgovački lanac s dva milijuna zaposlenih i pretežno klasičnom prodajom u prodajnim centrima, 230,53 milijarde.
Alien protiv Predatora
Bi li radnici ta dva trgovačka diva taj okršaj vidjeli manje kao sukob velikana, a više kao sukob Aliena i Predatora? Moguće, jer oba su poznata po jednoj zabranjenoj riječi koja u engleskom počinje slovom "u": to je riječ union, sindikat. Amazon je u posljednje vrijeme opet na meti novinara zbog nevjerojatnih radnih običaja koji bi mogli nalikovati zaista na amazonsku prašumu kad bismo vjerovali predrasudama o iracionalnom i agresivnom ponašanju životinja. Običaje Amazona vrijedi proučiti, jer i u nas su upravo radnici u trgovini i različitim novim uslužnim djelatnostima, s rijetkim izuzecima, najviše na udaru poslodavaca, jer ih je lako zamijeniti novima.
Do sada se pisalo o lošim uvjetima rada radnika i u Amazonu i u Wal-Martu, a sad je New York Times na temelju razgovora sa stotinu zaposlenika objavio priču o tome kako žive oni bolje i najbolje plaćeni, menadžeri niže i srednje kategorije. Ljudi koji imaju takve pozicije moraju biti na raspolaganju dan i noć. Ako netko ne odgovori na e-mail iz tvrtke koji je stigao nakon ponoći, dobit će ljutiti SMS. Videokonferencija menadžera na Uskrs? Nema problema. Rade i po 85 sati tjedno, što znači više od 14 sati na dan, ako ipak uzmu jedan dan u tjednu slobodan. Jesu li oni zaista menadžeri? Ili ipak samo dobro plaćeni robovi koji vjeruju da su u sasvim drugačijem položaju od radnika koji pakiraju Amazonove pakete?
Ipak, ni robovi nisu imali obavezu pratiti što rade drugi robovi i to prijavljivati njihovim šefovima. U internom imeniku postoji naputak i internetski alat koji se zove: "U svako doba nam dajte informacije", te primjeri kao što je: zabrinut sam jer se kolega žali i na najmanje zadatke. Sve to čine u Amazonu iako nikad nisu čuli ni za Udbu ni za KOS i njihove znamenite informativne razgovore, ali u temelju metode isti je strah: ako nekoga ne prijavim, moj ostanak u Amazonu postat će upitan. U Amazonu je razvijena i praksa javne samokritike, baš kao da su to prepisali od starijih kolega s jugoslavenskih partijskih sastanaka. Ideje kolega poželjno je i sabotirati i plasirati vlastite. Oni kojima takva predatorska praksa teško pada često plaču, rekao je jedan bivši zaposlenik. Tko ne uspije pratiti ritam, dobit će još jednu šansu, bit će uvršten u program "unapređenja izvedbe".
Na takav program bila je uvrštena i žena koja je imala spontani pobačaj, a dan nakon toga šef ju je prisilio da ide na poslovno putovanje. Nisu pošteđeni ni oni koji moraju na kemoterapiju. Vlasnik i direktor Amazona Jeff Bezos bio je toliko iznenađen običajima u tvrtki, koja ga je dovela na 5. mjesto na Forbesovoj listi bogatuna nakon što je prešao 50 milijardi dolara, da je napisao pismo zaposlenicima. "Takva praksa je šokantno bezosjećajna. Uprava ima nulti prag tolerancije prema takvom izostanku suosjećanja", napisao je direktor koji ima nedostižnu prednost na listi nepoželjnih poslodavaca. No, možda zaista nema pojma što čine njegovi podređeni, možda oni to uspijevaju sakriti od njega baš kao što su šefovi država redovito potpuno neobaviješteni o zločinima podređenih.
"Članak ne opisuje Amazon kakav ja znam ili brižne amazonce s kojima radim", odgovorio je Bezos novinarima. Vlasnik zaposlenike zove amazoncima, ali pravi amazonci ne izbacuju svake godine one koji su bili najmanje efikasni, nekako to više podsjeća na praksu u izvjesnim državama usred Europe prije 70-ak godina. U Amazonu to čine, redovito se rješavaju onih koji budu ocijenjeni najlošije, neki možda i zbog zavidnih kolega, u određenom postotku koji se mijenja. Nakon članka u New York Timesu, na društvenim mrežama razvila se rasprava o praksi u Amazonu, o kojoj se do tada samo potiho pričalo u Seattleu gdje je sjedište tvrtke. Jedna je bivša menadžerica Amazona tako demantirala tvrdnju da zaposlenici plaču za svojim radnim stolovima. – Takvih nisam vidjela puno, ne plače se za stolom nego u WC-u – rekla je Lisa Moffeit.
Amazon očito napreduje u poslovnom svijetu, no ne stoje loše ni tvrtke u Aziji u kojima otrovne boje na tkaninu nanose djeca svojim nogama, pa je pitanje kako sve to djeluje na američko društvo. "Amazon je najotrovnija radna sredina koju sam vidio", napisao je bivši amazonac Eric Moore, danas šef u Hewlett-Packardu. Ili kako djeluje i na druga društva, jer i Amazon i Wal-Mart raširili su se svijetom. U Europi se amazonci usude i štrajkati, jer riječ "sindikat" ovdje nije psovka, riječ koju se ne smije spomenuti, dok se u Amazonu, baš kao i u Wal-Martu, novac troši i na agencije specijalizirane za suzbijanje sindikalnog organiziranja!
Popularni Cravath sustav
Sindikate spominje ovih dana Joseph Stiglitz, ekonomist čije savjete traži i Hillary Clinton krčeći put prema Bijeloj kući. Povećanje moći sindikata Stiglitz vidi kao najbolji način da se suzbije rastuća nejednakost u Americi, koja, kaže, ne dopušta napredak američkom gospodarstvu jer su mnogi potplaćeni i troše puno samo dok se zadužuju, a to bi moglo uskoro prestati. Jaki sindikati omogućili bi borbu za veće plaće, a ne samo za veće poreze bogatašima kako to predlaže francuski ekonomist Thomas Piketty, autor studije o nejednakosti "Kapital u 21. stoljeću". Tu je zapravo ključ, jer su goleme razlike ono što pokreće menadžere koji se uspinju pa se ne libe ni potkazati konkurenciju. Ekonomija u kojoj pobjednik dobiva sve, a ostali postupno otpadaju funkcionira po istom principu kao i Big Brother. – Osnovni problem u kompanijama kao što su Netflix ili Goldman Sachs nije samo to što je nagrada pobjedniku golema, nego i što je znatno veća nego u kompanijama nešto niže na ljestvici – kaže ekonomist Robert H. Frank za New York Times. A Amazon je na vrhu i može si dopustiti mnogo toga što slabije tvrtke ne mogu, a neki zaposlenici brane Amazon jer se visoko cijeni kompetencija i inovacija i jako pazi na kupce. Sustav s redovitim rangiranjem i otpuštanjem u Americi zovu sustav Cravath, po odvjetničkoj tvrtki koja ga je počela prakticirati početkom 20. stoljeća.
Microsoft je nedavno odustao od prakse u kojoj šefovi prave godišnje detaljne rang-liste zaposlenika, zbog pristranosti u kojoj najbolje prolaze oni koji im se najviše dodvoravaju, ali i dalje zaposlenike međusobno uspoređuju. Ipak, javljaju se novi trendovi, mladi perspektivni kadrovi ipak žele imati i život izvan tvrtke, biti roditelji, supruzi, prijatelji, no te su kulturne promjene spore. Zasad su još tu tisuće drugih koji uživaju u borbi prsa o prsa sa svima koji bi im mogli biti konkurencija. Doduše, to u Amazonu ne uključuje žene, njih nema u top-menadžmentu.
>>EK istražuje Amazon jer izdavače knjiga tjera da snižavaju cijene
>>'Amazon će do božićnih praznika predstaviti tablet od 50 dolara'
Neoliberalni kapitalizam je pakao za sve robove s ciljem basnoslovnog bogacenja izabranih 0.01 % robovlasnika. To bi do sada svakome trebalo biti jasno.