Prošlog tjedna sam bio u Domu zdravlja u Tomislavgradu. I dok sam čekao u čekaonici, primijetio me jedan stariji gospodin i upitao jesam li zastupnik u Saboru. Kazao je kako nije zadovoljan sa mnom, jer on redovito prati rad Sabora a ja, kako on reče - tamo „malo govorim“. Nisam se branio niti objašnjavao da ne mora biti dobar onaj zastupnik koji puno govori niti loš onaj koji malo govori. Naprosto, ovaj mi je čovjek dobronamjerno kazao što misli. Odmah iza toga, sretnem Stipu, dragovoljca i invalida Domovinskog rata.
Bio je jako nezadovoljan, ocjenom koju su mu dali na invalidskoj komisiji, podvalama koje neki njemu poznati „branitelji“ rade kako bi se domogli mirovine i sl. I on je (vjerojatno) nezadovoljan sa mnom, bez obzira što nisam prouzročio njegovo nezadovoljstvo, ali sam za njega „vlast“ i to je dovoljno. Krenem prema autu i sretnem prijatelja iz gimnazijskih dana - i on je također nezadovoljan - s nekima u općini jer mu stalno nešto obećavaju ali nikako to i da učine.
Svi ovi nezadovoljni ljudi i mene su učinili nezadovoljnim. Pomislim - nezadovoljstvo je prijelazno! Ipak, svi ovi ljudi maju pravo na svoje nezadovoljstvo - osobito spram ljudi u vlasti, jer ih „vlast“ treba (sa)slušati i služiti im. A, naš čovjek to naprosto ne očekuje, ni od onih koji su spremni na slušanje. Naprosto, nije navikao na vlast koja „sluša“ i služi.
Pri povratku kući, u Brišniku proslava Sv. Antuna. U propovijedi fra Robert nadahnuto govori o svecu - „cijelog svijeta“. Između ostalog, kao da je znao moje tek proživljeno iskustvo pa konstatira kako ljudi čekaju čuda (od Boga), a zapravo Bog očekuje čuda od ljudi! Pomislim - samo kad bi više radili a manje govorili. Onda fra Robert citira sv. Antuna: „Neka prestanu riječi a neka progovore djela. Prepuni smo riječi, prazni djelima. Stoga nas stiže prokletstvo Gospodnje koji prokle smokvu na kojoj ne nađe ploda nego samo lišće“. Ljudi općenito, a osobito oni u vlasti, puno više govore nego što čine. Valjda jer je lakše govoriti nego činiti, stoga je malo voljnih služiti a puno voljnih vladati.
Vlast (nespremnu služenju) dobro poznaju naši biskupi pa su vjernicima i takvoj vlasti, povodom nadolazećih izbora u BiH, uputili pismo u kojemu traže graditi vlast spremnu na služenje - kako bi i na ovim prostorima činila čuda…, ali „naša“ vlast do sada nije bila spremna (sa)slušati niti biskupe...
