Vođa sirijske oporbe u Hrvatskoj, zagrebački ginekolog dr. Jamal Assad, predstavlja se kao veliki lobist hrvatskih interesa u Siriji, zbog čega je posljednjih tjedana iznimno aktivan na diplomatskom polju.
Sirijski ministar nafte Sufian al-Alao tvrdi da se Ina više neće vratiti u Siriju. Kakav je stav sirijske oporbe o tome?
– Sirijski je ministar, prije svega, užasno ljutit na hrvatsku vladu zbog sankcija koje je Zagreb uveo Siriji. Očito, hrvatski potez ih je jako pogodio i ne mogu prijeći preko toga. Ali hrvatskoj javnosti mora biti jasno, o budućim hrvatskim poslovima u Siriji neće odlučivati sadašnji režim, nego buduća sirijska vlast. A to smo mi, sirijska oporba. Assadov režim je na koljenima, svaki je dan sve slabiji, sankcije su ga nagrizle i ne može opstati. Hoće li otići milom ili silom dvojba je koja će uskoro biti razriješena.
Dakle, uvjereni ste u povratak Ine u Siriju?
– Naravno. Mi u sirijskoj oporbi svjesni smo toga da je Hrvatska, vjerojatno više nego ijedna druga zemlja, podmetnula leđa zbog Sirije. Inin posao u Siriji je najveći hrvatski posao izvan zemlje i uvođenjem sankcija Hrvatska je kratkoročno odustala od unosnog posla, ali dugoročno, uvjeren sam, povukla je potez koji će biti višestruko nagrađen od sirijskog naroda. Sadašnji sirijski režim se ionako nije držao ugovora i nije plaćao Ini za obavljene usluge.
Jeste li s hrvatskim vlastima u kontaktu?
– Jesam. Sa svojim suradnicima, također uglednim Sirijcima u Hrvatskoj Suhelom Osmanom, Rizkom Rizkom i Mahmoudom Kassabjijem, bio sam u Ministarstvu vanjskih poslova. Hrvatskim smo vlastima objasnili da moraju same poduzimati inicijativu. Moraju vući za rukav i nuditi se, iznositi planove za poslove u budućoj Siriji. Ja, kao hrvatski Sirijac i jedan od vođa sirijske oporbe, želim i hoću lobirati za Hrvatsku, ali Hrvatska mora biti konkretnija. Također, dojma smo da Hrvatska opet nešto taktizira, kao da hrvatske vlasti nisu potpuno sigurne jesu li povukle pravi potez. Kao da u nekim postupcima ostavljaju rezerve prema Assadovu režimu. Mi u oporbi smo svjesni kakve gubitke trpi Hrvatska zbog sankcija, međutim, sirijski narod je jedino jamstvo da će se taj posao nastaviti. Hrvatska je stala uz sirijski narod i ne treba se plašiti za svoje poslove. Ali, ne smije sada to ni uprskati.
Nije li dovoljna gesta i to što je Hrvatska sudjelovala na sastanku Prijatelja Sirije u Istanbulu?
– Jest, to je veliki korak. No, ponavljam, Hrvatska je sada u situaciji da napravi više od drugih. Da kao zemlja koja je najviše riskirala uskoro najviše profitira. A Hrvatska se, to je moj dojam, nekako stidljivo skriva, kao da želi reći da se to nje ne tiče, pa čak ni po cijenu gospodarskih gubitaka. Uskoro idem na Pantovčak i očekujem ondje jasnije poruke.
Uvjereni ste da će Assadov režim uskoro biti gotov, ali on je i dalje žilav?
– Da, ponekad ni mi nismo zadovoljni tempom revolucije. Ali, to je prije svega rezultat odnosa velikih sila. Jasno je da su se demokratske zemlje svrstale uz nas i uz naše težnje za slobodom. No isto tako moramo priznati i sebi i javnosti da nismo zadovoljni potporom tih zemalja u posljednje vrijeme. U trenutku kad je Assadov režim dobio krila zahvaljujući Rusima, kao da su zapadne zemlje uzmaknule i povukle ručnu. Sve nas to upućuje na zaključak da ćemo slobodu i demokraciju morati izboriti sami, te da će Sirija biti oblikovana u skladu s tim. To znači da će Sirija u budućnosti biti demokratska, sekularna i neutralna država.
Kakve informacije primate iznutra, ima li Assadov režim pukotina?
– Ima, a naročito je zabavno u obitelji Assad. Odnosi u njoj su složeni. Situaciju svaki dan razmatra tim ljudi koji su rodbinski povezani. To su Basharov brat Maher, zatim njegov šogor Aset Šefkat i bratić Rami Mahluf. Oni dobivaju svakodnevna izvješća i navečer raspravljaju kako postupiti. Jasno im je da ne mogu ništa pa se osvećuju našim najbližima, pa i mome bratu.
Što su mu učinili?
– Očito su moje aktivnosti iznervirale Assadove pa su prije mjesec dana u Aleppu uhitili moga brata. Poručili su mi da dođem u Siriju pa će ga osloboditi. Što je najgore, moj brat nije ama baš nimalo uključen u revoluciju, a čak ni ja s njim nisam imao nikakva kontakta kako ga ne bih doveo u vezu s nama. Nisam ga vidio 32 godine i znam samo da je jako bolestan. Bojim se za njega jer su tisuće ljudi koje su nestale na kraju ubijene.
ADMINE, dok brišeš komentare čitatelja obriši onda i ovaj cijeli članak jer vrijeđa isto toliko koliko i ti komentari. Članak vrijeđa sve Sirijce (osim ovih tri četiri persone zalutale u Hrv) i sve Hrvate praveći ih totalnim glupanima.