Grad Vodnjan pokrenuo je 14 sudskih postupaka za iseljenje bespravno useljenih stanara iz stanova u vlasništvu grada. Među njima je 12 romskih obitelji. Romi negoduju, pitaju se kome smetaju. Do sad nitko nije prisilno iseljen, a dvije su se obitelji dragovoljno iselile. Načelnik Vodnjana Klaudio Vitasović kaže:
– Istina je da neki u tim kućama žive i više od 10 godina. Ti su objekti uglavnom derutni pa je i stanovanje u njima i te kako opasno. Nalaze se u staroj gradskoj jezgri koja je pod zaštitom Ministarstva kulture. Zbog toga ih treba rekonstruirati i spasiti. Teško je reći koliko ukupno ljudi živi ondje jer nemamo potpunu evidenciju. Na nekim je adresama prijavljeno malo ljudi, njih dvoje ili troje, a u biti unutra živi njih 20-ak. Znamo i za slučaj kad je na jednoj adresi bilo prijavljeno čak 30 osoba, a zapravo nije bilo nikoga u objektu. Na adresi su bili prijavljeni ljudi koji rade u inozemstvu – kaže Vitasović. Glasine da se Vodnjan želi riješiti Roma zato što želi biti elitna destinacija zbog projekta Brijuni rivijera i mogućeg resorta Las Vegas Vitasović opovrgava.
– Istina je, Vodnjanu je cilj da postane ekskluzivna destinacija jer je to i zaslužio. Međutim, to nije razlog zašto se iseljavaju bespravno useljeni stanari. Uostalom, ne iseljavaju se samo Romi nego i drugi.. Želimo uvesti red prema zakonu i gradskom pravilniku – tvrdi.
Romi u Vodnjanu kazali su nam da su svoj glas na izborima većinom dali Vitasoviću, a sada ih je razočarao. Muhamed Hazreti, 50-godišnji nezaposleni Rom, sudski je poziv za postupak iseljenja dobio krajem prošle godine, ali je uložio žalbu.
– U Vodnjanu živim 23 godine, u kućici od 22 četvorna metra koju sam uredio. Sada je kao apoteka. Ondje živi nas sedam, od čega su četiri moja unuka. Nakon sudskog poziva obolio sam od dijabetesa. Što ću, kamo ću? Supruga i ja primamo oko 950 kuna socijalne pomoći. Što da radim? Da kradem? Kome mi smetamo? Pa i ratovali smo za Hrvatsku. Volio bih da nam gospođa Jadranka Kosor pomogne, neka dođe u Vodnjan. I ona ima djecu. Neka vidi kako živi sirotinja koja bi za nju i krv dala – govori Hazreti.
U još jednoj od tipičnih starih istarskih kuća, u kojima je na svakom katu jedna prostorija, boravi udovica Gilfidana Hadža. U kućici živi 22 godine. Ukupno tri prostorije dijeli 15 osoba.
– Imam osmero djece, četvero unuka i dvije snajke. Ja nigdje ne radim, a muž je umro. Živjela sam od skupljanja boca. Imam 1000 kuna pomoći na račun kćeri koja je invalid i još 3000 kuna dječjih doplataka. Dva mi sina rade u Uljaniku. Ja se neću iseliti. Želimo kupiti ovu kuću, koliko koštala da koštala – poručuje gospođa Hadža. Najderutnija je kuća u Ulici statuta 16. Tek desetak metara udaljena od središnjeg vodnjanskog trga, ova kućica, ispod koje je kameniti prolaz, samo što se nije urušila. U njoj živi obitelj Ademi, a glava ove obitelji prikuplja otpad. U dvije prostorije živi njih osam, među njima šestero djece.
– Mi smo ovdje već 12 godina , muž i ja primamo socijalnu pomoć. Nemamo kamo iako znam da je kuća opasna. Kada je kiša, sve prokišnjava, nemamo vodu nego uzimamo vodu s groblja. Ma nemam kamo ići – kaže 40-godišnja Đevrija Ademi.
I Vodnjanci komentiraju bespravne stanare.
– Taj je problem trebalo rješavati prije 20-ak godina pa bi bio manje bolan. Romi ovamo nisu došli jučer – kaže Mijo Lončarić. Josip Ljevar pak podržava odluku gradske uprave.
– Neka se isele, oni su neuredni i nisu se prilagodili. To je loša slika i za turizam, a pogotovo neće ići uz luksuznu ponudu kakva se planira.
Odluku grada podržava i Franko Cetina: – Neka se riješi pitanje nelegalnih stanara, ali ne zato što je netko Rom. Svi moramo biti jednaki pred zakonom. Osobno mi romski običaji ne smetaju pa čak mislim da ne smetaju ni turizmu. Imam samo jednu poruku za Rome: uhvatite se posla!
Predsjednik Udruge Roma Pule Veli Husein šansu vidi u projektu "Nacionalnog programa za Rome".
– Bilo bi dobro da država daruje neko zemljište, a Vodnjan osigura komunalnu infrastrukturu da se za te obitelji sagrade stanovi – predlaže.
Neće ni Romi više u čerge,nego se useljavaju u stanove.