Riječki gradonačelnik i šef riječkog SDP-a Vojko Obersnel rijetko istupa u javnosti kada su stranačke stvari u pitanju. Zato je i njegov tvit nakon sjednice Glavnog odbora u kojem je Davoru Bernardiću poručio da pročita Carevo novo ruho odjeknuo snažnije. Razgovarali smo o toj poruci, ali i stanju u SDP-u, kao i odnosu Vlade prema jedinicama lokalne samouprave, Agrokoru...
Zašto Carevo novo ruho? Što ste poručili Bernardiću, da je blijed vladar okružen podanicima?
Nisam se oglašavao jedan duži period. Jednostavno sam smatrao da je pravo svakog člana da odluči a mu nitko ne sugerira što da radi. I bio sam uvjeren da će upravo to što se događalo dovesti do podjela u stranci. Na moju žalost ispalo je da sam bio u pravu. Davor Bernardić je predsjednik SDP-a, legalno izabran, kao i Predsjedništvo, i njihov je posao da vode stranku. No to ne znači da svi mi ostali nemamo pravo na svoj stav koji ponekad uključuje i kritiku i u tom je kontekstu i ta moja poruka o carevu novom ruhu bila više jedno drugarsko upozorenje da se ne treba zavaravati jedinstvom i situacijom koja je nastala nakon zadnje odluke Predsjedništva i Glavnog odbora. Upotrijebio sam upravo tu bajku zato što ona po meni više govori o podanicima nego o caru. Više govori o ljudima koji okružuju predsjednika nego o njemu samome. Poanta je da je nekad možda pametnije poslušati i kritičare, kada se radi o dobronamjernim kritikama, nego bespogovorno slušati one koji te uvjeravaju da si genijalan, bezgrešan, najbolji.
A tko je dijete, tko će caru reći da je gol?
Dijete će biti birači. Oni su ti koji određuju našu sudbinu. Godinama zagovaram tezu da je manje važno angažirati se oko pozicije unutar stranke, biti član Predsjedništva ili Glavnog odbora od onoga što o nama misle birači. Daleko je bitnije ono što radimo na terenu među ljudima i za ljude, kao SDP-ovi gradonačelnici, vijećnici, ministri, zastupnici… koje su birači neposredno ili posredno birali.
Kako je onda Bernardić pobijedio kada je od svih favorita za šefa stanke stajao najlošije, a i sada mu je osobni rejting jako loš?
Ponovit ću, Davor je legalno izabran predsjednik SDP-a i njegov i zadatak članova Predsjedništva jest da se uhvate posla i da vrate SDP na poziciju koju SDP zaslužuje. To se može samo radom. Da smo se više posvetili radnim aktivnostima, osmišljenim nastupima u javnosti, da smo govorili o problemima koji tište ljude, a manje se bavili tko je sve od članova SDP-a rekao nešto, situacija bi bila drugačija. Da je rejting SDP-a bolji, da je Davorov rejting bolji, onda bi sve to što nekakvi kritičari govore bilo bespredmetno. To sam rekao i na Glavnom odboru.
Koliko Bernardić ima vremena da promijeni situaciju?
Ima sve instrumente u svojim rukama. Imamo saborski klub, tim koji radi na programu, savjete, forume, vrijeme je da uz okupljanje stručnjaka i iskusnih ljudi u stranci krene ozbiljan posao. Okrenimo se građanima i njihovim problemima i rezultati će doći. Mislim da je ovo bila jedna opomena i da su Davor i članovi Predsjedništva to tako shvatili.
Dakle, nisu opomene dobili samo Milanka Opačić i Mirando Mrsić?
Ja to tako doživljavam. Da, lijepo je pobijediti na izborima, bili oni unutarstranački ili neki drugi. Ali to je uvijek obaveza i odgovornost. Dakle, konačni rezultati i vrednovanje nečijeg rada i nečije aktivnosti uslijedit će na nekim od idućih izbora. Tada će biti jasno je li car gol ili odjeven.
Jeste li zadovoljni što nije bilo izbacivanja najglasnijih kritičara i je li to ovako izvedeno zato da ne dođe do pucanja stanke?
S obzirom na okolnosti, ovo je možda optimalno rješenje. Iz cijele ove priče, barem se nadam, svi su shvatili ponešto. I oni koji su kritizirali i oni koje su kritizirali. Očekujem da se sad svi skupa uhvate posla.
Gdje je i što je danas SDP?
To je pitanje koje ja sam sebi često postavljam. Mi načelno imamo definirane nekakve programske smjernice, ali je činjenica da smo se, zbog naših unutarnjih problema ili nečeg drugog, pomalo pogubili. Osobno mislim da SDP mora u javnosti vrlo jasno istupati kroz čitav niz tema, počevši od ugroženosti ljudi koji žive od svog rada i od činjenice da živimo u društvu u kojemu je evidentna želja za revizijom prošlosti. Za mene je tužno da IDS pokreće inicijativu o izmjenama Kaznenog zakona radi kažnjavanja isticanja fašističkih simbola, a da to nije učinio SDP. Pojedini članovi SDP-a istupaju i brane određene stavove, ali mi nedostaje ona institucionalna borba ili institucionalno iznošenje stavova kroz predsjednika, Predsjedništvo, saborsku raspravu, zakonske inicijative.
Je li SDP “putem” izgubio i antifašizam? Niti ste se iskazali kod micanja Trga maršala Tita niti kod ploče u Jasenovcu.
Ja sam osobno komentirao sve te događaje, blog pišem već 10-ak godina. Međutim, od SDP-a očekujem da kao stranka ima jasne stavove o svim tim problemima i brzu reakciju. Individualno ima puno dobrih stvari. Evo, Biljana Borzan, koja je članica Predsjedništva i naša zastupnica u Europskom parlamentu, imala je jednu izuzetno dobru inicijativu, zapaženu i u Europskom parlamentu koja je dala rezultate. Jesmo li mi to kapitalizirali? Jesmo li na neki način kao stranka dali potporu Biljani, jesmo li na temelju te njene inicijative pokrenuli druge inicijative u izmjenama zakona kako bi se kvaliteta prehrambenih proizvoda poboljšala, bolje kontrolirala?
Kažete da vam je žao što SDP nije predložio izmjene Kaznenog zakona. Mislite li da bi trebalo kažnjavati i zatvorom zbog uzvikivanja “za dom spremni”?
Mislim da kroz Kazneni zakon treba jasno definirati kazne za takve delikte. Je li to zatvor ili nešto drugo, pitanje je za pravne stručnjake.
Kako komentirate situaciju koju Milan Bandić ima u Zagrebu? Za svaku odluku ovisi o Zlatku Hasanbegoviću i rukama zastupnika njegove stranke. Da ste u njegovoj koži, što biste napravili?
Ja sam vam zagovornik one teze da je bolje izgubiti izbore ili, ako hoćete, vlast nego obraz. Mislim da je ovim potezom Milan Bandić definitivno izgubio obraz i mislim da je dosljednost u zastupanju stavova velika vrijednost koju moramo gajiti u politici. Micanje Trga maršala Tita ne može se nadoknaditi postavljanjem biste Ive Lole Ribara ili otvaranjem Muzeja holokausta. Jednostavno ne može.
Trebao je ići na nove izbore?
To je stvar svakog pojedinca. Jesu li to baš bili ljudi s kojima je trebao ići u nekakvu koaliciju ili dogovore ili je možda mogao naći neke druge...
Kako se tu SDP postavio?
Ne znam. I to je problem o kojem govorim i o tome sam govorio na Glavnom odboru. Kada mi nemamo dovoljno jasan stav, onda u taj slobodan prostor ulaze neki drugi igrači koji nam indirektno nanose štetu. Trebali smo u toj situaciji organizirati javno okupljanje, a ne to prepustiti nekakvoj čudnoj inicijativi različitih stranaka ili grupacija pa da sve završi mahanjem sovjetskim zastavama, što samo ide u korist onih koji svaku ideju o socijaldemokraciji žele pretvoriti u priču o nekakvom komunizmu i komunističkom nasljeđu.
SDP je bio jedan od organizatora tog okupljanja o kojem pričate.
Očito ne dovoljno uspješno.
A vladajuća većina u Banskim dvorima? Koliko su oni uspješni u vođenju države?
Puno je problema s kojima se Vlada ne bavi dovoljno aktivno, a posljedice mogu biti dalekosežne. Tu prije svega mislim na dugovanja u zdravstvu, a istovremeno često nedostupnu zdravstvenu zaštitu. Puno je zakonskih rješenja koja idu na štetu lokalne samouprave i kroz koje se lokalnoj samoupravi žele smanjiti ovlasti. Nisam ja protiv poreznih reformi. Ali ne može teret svega biti na lokalnoj samoupravi jer građani i od nas očekuju da ostvarimo ono što je naša obveza, a to je i briga za vrtiće, socijalne programe, komunalni sustav, programe u kulturi, sportu... A proračuni nam se uporno smanjuju. Vjerojatno bi ministar financija Zdravko Marić rekao da nam je nadoknadio izgubljeno. Da, djelomično. Ali mi planiramo proračune za 2018. na temelju poreznih prihoda koje smo ostvarivali 2016. U međuvremenu je porastao broj zaposlenih, plaće, BDP... a mi smo ostali zakinuti za tu razliku rasta koju bismo dobili kroz porez na dohodak.
Prema novom prijedlogu Zakona o braniteljima, iz gradskih ćete proračuna morati davati i braniteljskim udrugama?
Da, u novom je prijedlogu zakona odredba po kojoj jedinice lokalne samouprave trebaju financirati udruge branitelja s iznosima od 0,3 do 0,8 posto izvornih prihoda proračuna. To su ogromne svote. Mi smo i do sada u Rijeci izdvajali nešto manje od 0,3 posto proračuna, što je oko 2 milijuna kuna, za udruge i djecu branitelja te neke druge aktivnosti. Očekuje li se od nas da uz ovo što smo do sada izdvajali izdvajamo i dodatna sredstva koja predlaže novi zakon?
Sedamnaest ste godina na čelu Rijeke. Prošli ste šest vlada, dvije su bile “vaše”. Jeste razmišljali s kime je bilo najlakše, a s kime najteže raditi?
Nisam, ali generalno mogu kazati da im je gotovo svima zajednička crta provođenje nekih reformi na teret lokalne samouprave. I dalje od 100 poreznih kuna 90 ide u državni, a ostalih 10 kuna u sve lokalne i županijske proračune. Jedini ozbiljni koraci u decentralizaciji, iako početni, napravljeni su u doba Račanove Vlade. Tada smo stvarno dobili i dodatne nadležnosti koje su bile popraćene i dodatnim prihodima iz poreza. Ali, da ne ispadne sve crno, moram kazati da, što se tiče aktualne Vlade, imamo izvrsnu suradnju oko projekta koji je nama u Rijeci iznimno važan, a to je Europska prijestolnica kulture. Nakon sastanka s premijerom ovog ljeta problema više nema i, načelno, državni dio novca za projekt Europska prijestolnica kulture konačno je osiguran.
Pitanje Agrokora veliki je problem. Bivši ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić kazao je da mu je premijer kazao da ne želi uhićenja prije lokalnih izbora. Vjerujete li da je moguće da se politika umiješala u istrage?
Iskreno, ne vjerujem da je to moguće do te mjere. Osim toga, ako bi to i bila istina i ako je doista bilo elemenata za pokretanje nekih postupaka, pa čak i uhićenja, onda to više govori o Orepiću nego o Plenkoviću jer ga je očito poslušao. Međutim, mislim da je sustav Državnog odvjetništva i svih onih koji su u toj priči ipak dovoljno odvojen od izvršne vlasti i sumnjam da je moguće to baš tako realizirati. O Agrokoru ne znam ni sam što bih rekao jer nemam previše informacija, no jasno je da Agrokor ne bi došao do ove razine do koje je došao da nije bilo političke potpore.
Jeste za osnivanje istražnog povjerenstva za Agrokor koje traži SDP?
Potrebna su povjerenstva, ali ona su više rezultat iskazivanja političke volje u želji da se neki problem riješi nego što će to povjerenstvo u konačnici imati neke operativne aktivnosti. Sabor je sigurno mjesto u kojem se treba raspravljati o nekim stvarima koje se događaju. Ja ne znam ni tko je pisao lex Agrokor, je li dobar ili nije. Ali zagovornik sam teorije da u nekim okolnostima država treba reagirati. Kompletna propast cijelog koncerna bila bi katastrofalna za Hrvatsku.
U raspravi je i Zakon o lokalnoj samoupravi. Po prijedlogu, ne prođe li gradski proračun, pada vijeće, ne i gradonačelnik, a raspravlja se i o ograničenju mandata gradonačelnika, župana, načelnika na dva.
Hoće li neko biti izabran dva puta, tri puta, pet puta, to bi trebao ovisiti o građanima. Kao što su, evo, Nijemci četvrti put birali Angelu Merkel. Ali ako smatraju da će to na neki način poboljšati lokalnu samoupravu, u redu, no stvarno ne vidim kako. S druge strane, činjenica je da smo u proteklom periodu imali 50-ak izvanrednih lokalnih izbora koji su uglavnom nastali zbog padanja proračuna. Treba naći rješenje koje će osigurati stabilnost vlasti na lokalnoj razini. Gradonačelnikov mandat ipak je izvoran, a i praksa je pokazala da ponovljeni izbori rijetko donesu promjenu. Potrebno nam je rješenje koje će i gradonačelnike i predstavničko tijelo prisiliti da više surađuju i da preuzmu odgovornost.
Je li vam ovo zadnji mandat?
Da. Više se neću kandidirati za gradonačelnika.
Što je plan za poslije, politička mirovina ili nešto drugo?
Plan je dočekati kraj mandata, odraditi sve što sam kroz program obećao građanima, a onda ćemo vidjeti što dalje. Teško da baš mogu otići u potpunu političku mirovinu nakon ovoliko godina angažmana.
Puno se govori o povratku Zorana Milanovića. Vjerujete li u te priče i bi li to bilo dobro?
Ne vjerujem da Zoran ima ambicije vratiti se u politiku. Ne vidim u kom se kontekstu očekuje taj povratak. Unutar SDP-a, objektivno gledajući, to je teško.
Spominju se Europski parlament, predsjednički izbori, pa čak i osnivanje nove stranke ili da bude nezavisni kandidat?
Mogućnost da netko osnuje svoju stranku ili krene u neke izbore kao nezavisni uvijek postoji, ali mislim da je Milanović dovoljno mudar i da ima dovoljno političkog iskustva da se u takve avanture neće upuštati.
Moram pitati, s obzirom na to da je Rijeka veliki prijatelj s Barcelonom, a i vi ste često tamo, kako gledate na sve što se događa u Kataloniji i je li zanos naroda moguće zaustaviti?
Možda nisam baš najobjektivnija osoba kada su u pitanju Katalonija i Barcelona s obzirom na to da je meni Barcelona jedan od gradova uzora i da tamo, kao i u cijeloj Kataloniji, imam puno prijatelja. To je nešto što tinja već dugo i mislim, bilo ustavno ili neustavno, da će se njihova želja za samostalnošću teško moći zaustaviti. Tu je prije svega pogriješila španjolska vlada, trebala je puno prije otvoriti konstruktivne razgovore o autonomiji za Kataloniju. Ovo što se događa proteklih dana naprosto je neshvatljivo. Poslati policajce da se brutalno obračunavaju s ljudima koji su mirni, koji nisu agresivni, koji ne napadaju za svaku je osudu. Te scene u kojima se starci, žene vuku za kosu, tuku pendrecima... Upravo tim potezima Španjolska je zauvijek izgubila Kataloniju.
Strahujete li od nekog crnog scenarija?
Nadam se da se neće ponoviti scenarij koji smo imali u Hrvatskoj. Tim mi je čudnija ta hrvatska šutnja jer, ako netko može shvaćati želju Katalonaca, onda bismo to prije svega trebali biti mi. Možemo sad reći da smo mi u Ustavu imali pravo na odcjepljenje. A taj je Ustav, usput da kažem, donesen 1974. godine i donio ga je čovjek kojemu smo pred neki dan maknuli ime s jednog trga u glavnom gradu. Iako je taj Ustav u konačnici bio osnova po kojoj je Europa priznala pravo Hrvatske na odcjepljenje. Ali i bez obzira na Ustav, volju naroda koji ima takvu želju teško je spriječiti.
Jeste li možda u kontaktu s gradonačelnicom Barcelone?
Uglavnom putem Twittera razmjenjujemo poruke. Oni proživljavaju nešto što smo mi proživljavali 90-ih godina u trenutku raspisivanja referenduma. Tu je sad puno emocija, ne znam kako će ta cijela priča završiti. Činjenica je da je i Europa na neki način zbunjena. Teško je objasniti zašto se može priznati Kosovo, a ne i Katalonija.
Fiksacija Titom prelazi u psihijatrijsku domenu.