Prema neslužbenim podacima, od 1945. do 1991. godine na području bivše Jugoslavije sklopljeno je 800.000 mješovitih brakova u kojima je rođeno blizu sedam milijuna djece. Vukovar je bio poznat po mješovitim brakovima, što je i razumljivo kad se zna da je u gradu na Dunavu do 1991. godine živjelo oko 45.000 stanovnika i 26 različitih nacionalnosti. U međuvremenu se dogodila agresija na Hrvatsku, grad je razoren, počinjeni su brojni ratni zločini, na Ovčari, u Veleprometu...
- Matični ured ne vodi takvu evidenciju. Ona se vodila do 1945. godine, od tada se vode građanske knjige. Mješoviti su brakovi do rata bili uobičajena pojava u gradu, a danas ih je znatno manje rekao nam je Vlado Franić, voditelj Matičnog ureda u Vukovaru. Ne vidim što je tu posebno čudno. Oženio sam se curom koju sam volio i pritom joj nisam brojio krvna zrnca kako bih se uvjerio je li Hrvatica ili Srpkinja. Važno mi je da sam u braku sa ženom koju volim i s kojom imam dijete, a ne koje je nacionalnosti rekao nam je Srđan Šijaković (1974.), Vukovarac, Hrvat, inače najmlađi hrvatski branitelj južnoga bojišta.
Skladan život
Prijeratni Vukovar dobro pamti jer je do agresije uspio završiti u voljenome gradu sedam razreda osnovne škole. Poslije je morao u višegodišnje progonstvo. Povratkom u Vukovar aktivirao se na više razina i u međuvremenu upoznao Milicu (1979.). Prošle godine dobili su sina Alena.
- Lijepo nam je, slažemo se, živimo skladno, nemamo nikakvih problema i ne opterećujemo se pitanjima nacionalnosti. Obitelji su nam sasvim normalno prihvatile brak, a i inače se družimo s normalnim ljudima kojima je bitnije kakav je tko čovjek rekla nam je Milica. Znaju za još neke mješovite brakove u gradu, s nekima se i poznaju, no svjesni su da ih više nema toliko koliko prije rata.
I ne može ih biti kad je u gradu sve odvojeno, počevši od vrtića i škola pa do kafića. Tako se i ljudi kreću u "različitim" društvima, a kad se napokon sretnu, postoje određene predrasude te se veze teško sklapaju kaže Srđan.
Mladi vukovarski bračni par pita se gdje su nestali stari Vukovarci, a i medije smatraju velikom smetnjom jer podgrijavaju "međunacionalne tenzije". Meni je mješoviti brak posve normalan, no zabrinjavaju me odvojeni vrtići i škole. To je golem problem Vukovara koji se mora odmah riješiti jer je potencijalna opasnost za grad. Kažite vi meni sad: u koji vrtić ili školu da upišemo svoje dijete? pita se Milica i dodaje kako vukovarski vrtići i škole moraju biti zajednički. To su nepotrebne podjele. Živimo u Hrvatskoj pa bi bilo normalno da djeca idu u hrvatsku školu kaže Srđan. Napominje da Srbi i Hrvati mogu zajedno, a to najbolje dokazuju djeca koja se prijepodne zajedno igraju, a poslijepodne idu u odvojene škole.
Mnogi su mješoviti brakovi u Vukovaru "preživjeli" Domovinski rat. Mi smo "SFRJ brak" koji je, na našu sreću i zadovoljstvo, opstao do danas. Zajedno smo, imamo dvoje djece i sretni smo kaže nam Slaven P. iz Vukovara, Hrvat koji je u braku sa Srpkinjom Željkom. Kažu da su imali velikih problema i da obitelji nisu ravnodušno prihvatile njihov brak, no ipak su uspjeli. Bilo je to teško vrijeme. U Vukovaru je bilo mnogo mješovitih brakova, no mnogi su se zbog rata raspali. Danas živimo normalno, pametniji smo i iskusniji, a mnogo smo toga i pregrmjeli kažu nam Slaven i Željka.
Više od tolerancije
Za svaki brak, ističu, potrebno je mnogo razumijevanja i tolerancije, a da bi opstao jedan mješoviti brak, toga treba još više. Tih je brakova bilo, a ima ih i sada unatoč tome što izazivaju čuđenje pojedinaca. Siguran sam da će ih s vremenom biti još više smatraju Slaven i Željka.
