Posljednji put kad sam bio u njegovu domu u južnom predgrađu Bruxellesa, ondje gdje se grad pretvara u šumu, na stolu je stajala knjiga o kvantnoj fizici "La Physique Quantique". Čitate li ovo, pitao sam ga, a 93-godišnjak je odgovorio: Ha, pomalo, sve pomalo... Bio je oštrouman, lucidan i u starim danima. Proveli smo sljedeća dva-tri sata razgovarajući o njegovu bogatom životu. Gledali smo i fotografije iz obiteljskog albuma, od dječačkih do staračkih.
Za sutradan smo dogovorili da ćemo sjesti u moj automobil i obići nekoliko lokacija u Bruxellesu i izvan grada koje su po nečemu bile važne u njegovu životu. Obišli smo zgrade u kojima je osnovao prvi kontaktni ured tada još međunarodno nepriznate Republike Hrvatske za odnose s Europskom zajednicom i NATO-om. Obilazili smo dvorce izvan grada i palače u samom centru u koje su ga vlasnici, njegovi plemićki prijatelji, pozivali na druženja i zabave. Bio je to uzbudljiv dan. Bilo je to početkom srpnja 2013. i bio je to posljednji put da sam vidio baruna Janka Vranyczany-Dobrinovića. U srijedu je javljeno da je preminuo, pet dana nakon što je napunio 95 godina. Bio je prvi hrvatski diplomat u Bruxellesu, bio je i prvi ministar turizma, bio je štošta, ali bio je, u dvije-tri riječi, pravi hrvatski europejac.
Barunov život zrcalio je gotovo sve peripetije hrvatske povijesti u posljednjih stotinjak godina. Poznavao je Otta von Habsburga, na čijem je vjenčanju 1951. predstavljao razvlašteno i raseljeno hrvatsko plemstvo, i kojeg je upoznao 1949. kad ga je, u dvorcu Rambouillet u Francuskoj, informirao o ratu i poraću u Jugoslaviji.
Poznavao je i Franju Tuđmana, pa se u tom istom dvorcu Rambouillet zatekao i 50 godina kasnije, kad je kao veleposlanik RH pratio mirovne pregovore između Beograda i Prištine koji će završiti neuspjehom i dovesti do NATO-ova bombardiranja Srbije. Surađivao je s Tuđmanom, a trenutačni premijer Zoran Milanović bio je mladi diplomat koji je služio u Bruxellesu dok mu je šef i veleposlanik bio baš Vranyczany-Dobrinović.
Hrvatski premijer danas sjedi u Europskom vijeću, gdje zajedno s 27 drugih šefova država ili vlada donosi odluke o EU, a barunov predak Ambroz Vranyczany bio je, uz Strossmayera, hrvatski predstavnik na izvanrednom Carevinskom vijeću 1860. koje je raspravljalo o promjeni Habsburške Monarhije i gdje su Hrvati tražili sjedinjenje Dalmacije i Vojne krajine s Hrvatskom. Vremena se mijenjaju, ali sve je povezano. Posebno je to zvučalo povezano u pričama i iskustvu baruna Janka Vranyczany-Dobrinovića.
Za Milanovića je govorio da je još kao mladi diplomat bio "osoba koja je vrlo uvjerena u sebe" i da nije bio zadovoljan kad bi mu šef tu i tamo korigirao koju rečenicu u izvješćima. Kad smo u srpnju 2011. razgovarali o Sanaderu, govorio je da su "europejci u Bruxellesu razočarani da je jedan političar, koji se činio toliko predan europskim vrijednostima, u biti jedan veliki zločinac". O Tuđmanu: "On je htio Hrvatsku u EU, ali na svoj način. Smatrao je da Hrvatska svojim povijesnim i kulturnim dostignućima pripada Europi. Rekao mi je jednom da zemlja koja ima Marulića mora automatski ući u EU... Bez, dakle, tih raznih dosadnih i za njega ponižavajućih dogovaranja i navlačenja".
Da je takvo Tuđmanovo rezoniranje bilo točno (a, kao što znamo, nije), istom logikom moglo bi se reći da zemlja koja je imala europejca poput Janka Vranyczany-Dobrinovića kao predstavnika u Bruxellesu mora automatski ući u EU. Ali nije.
Sad kad gledam bilješke s našeg posljednjeg razgovora, vidim da sam ga pitao o smrti. "Kanim živjeti u ovoj kući i svoj život završiti ovdje", odgovorio je, "a pokopan ću biti u obiteljskoj grobnici na Mirogoju, pod arkadama". Ondje je pokopana i njegova sestra, barunica Ana Marija Vranyczany-Dobrinović, koja je preminula 2007. u Johannesburgu, gdje je živjela od 2. svjetskog rata. "Došla je urna iz Južnoafričke Republike. Tako ću i ja".
Otišao je hrvatski europejac 20. stoljeća. Kako će izgledati hrvatski europejac 21. stoljeća, to tek treba vidjeti.
Janko, vrati se doma, vrati se u Sveti Križ Začretje, useli u svoj dvorac kojeg su drugovi, zajedno sa 27725m2 okliša prodali za 800.000,00 DEM!