Čudesno je koliko je pozitivnih reakcija poteklo na sve strane nakon prošlotjednog molitveno-komemorativnog skupa za žrtve Holokausta ispred Zagrebačke katedrale. Priznanja zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću stizala su sa svih strana, čak i onih s kojih inače ne stižu.
Neki su promašeno događaj smještali u kontekst obračuna s crkvenom desnicom, drugi pak rogoborili da je kardinal barem jednom riječju mogao izrijekom spomenuti kardinala Stepinca i njegovu ulogu u spašavanju Židova, no sam događaj zasjenio je to svojom veličinom i svi su prigovori skliznuli niz 60-metarski natpis koji se protezao duž južnog zvonika Zagrebačke katedrale, na hrvatskom i hebrejskom pismu, uz riječi proroka Izaije, odavao počast žrtvama. I ne samo njima, nego još više preživjelima koji ih nose u sjećanju.
No, taj događaj ukazao je na nešto vrlo važno, a to se upravo simbolički moglo vidjeti na tornju Zagrebačke katedrale i spomenutom natpisu. Na njemu je sa stotinu i više metara bilo vidljivo da je Crkva, tj. crkveni vrh stao iza toga zahvata, u kojemu je sudjelovala i židovska udruga Hatikva, dakako. I crkvenom vrhu stalo je da se to vidi izdaleka, pa je zato izabran toranj katedrale. Na njemu se, dakle, mogu očekivati i buduće crkvene poruke. Npr. podrška braniteljima i Domovinskom ratu, produbljivanju osjećaja za napredak domovine prigodom nekog od blagdana ili nešto slično što budi pijetet onih koji nemaju glasa u javnosti, a kojima upravo Crkva može posuditi svoj glas, kao što je to činila kroz povijest, osobito pripremajući kraj komunizmu i dolazak demokracije.
Najviše crkvene strukture u novijoj se povijesti malo trude biti upravo taj vidljivi i raspoznatljivi glas svoga naroda. Kao da su podlegle političkim kompromisima ili su uljuljane u vlastite blagodati, kao da je nestala karizma koju je ta ista Crkva (čak i s dobrim dijelom klera i biskupa) živjela za vrijeme komunizma, kada je bila nepotkupljiva, nesalomljiva i hrabra s narodom koji je u nju gledao s golemim povjerenjem. “I ovo mjesto na kojem se nalazimo bilo je tijekom stoljeća svjedokom raznih previranja, ali je čuvalo i upućivalo na istinu o dostojanstvu čovjeka koji od Boga dolazi i Bogu pripada”, rekao je ispred katedrale kardinal Bozanić i upozorio upravo na tu činjenicu da je Kaptol od Stepinca pa kasnije do kardinala Kuharića epicentar i crkvenih i nacionalnih zbivanja.
Pa možda i sam krene njihovim stopama u zadnjem dijelu svoga mandata na katedri zagrebačkih nadbiskupa, potaknut upravo ovim događajem povezanim s Holokaustom, koji se po prvi puta dogodio na kaptolskom platou. A koji, doista, može nadmašiti samoga sebe, ako se skupi evanđeoske hrabrosti samo za još jedan tj. sljedeći iskorak. I na toranj katedrale izvjesi 60-metarski pano s onim natpisom koji će oslikavati želju i potrebu hrvatskog čovjeka, koji je zaslužio časno živjeti u domovini po mjeri koju si je kroz ove godine skrojio.
Pogledajte video: Usporedba Hrvatske i Slovenije
Već odavno je vrijeme za natpis: Istina! Hrvatskoj je potrebna istina!