Vodeći diplomati Rusije i SAD-a sastaju se u petak u Ženevi kako bi razgovarali o sve većem porastu napetosti oko Ukrajine, nakon što niz sastanka dužnosnika dviju strana nije do sada polučio nikakve rezultate.
Američki državni tajnik Anthony Blinken već je stigao u Ženevu na susret s ruskim kolegom Sergejom Lavrovom, nakon što je prethodno prohujao Europom kako bi dobio obećanje saveznika da će Rusiji, ako izvrši invaziju na Ukrajinu, biti spremni uvesti sankcije.
No, nastojanja Washingtona da s Europljanima oformi zajedničku frontu prema Moskvi zakomplicirao je sam američki predsjednik Joe Biden kada je u srijedu rekao da predviđa da će Rusija "ući" u Ukrajinu te da će Moskva to skupo platiti. Rusija je zabrinula Kijev i Zapad gomilanjem vojnika i opreme blizu Ukrajine i strahuje se da priprema napad na zemlju na koju je izvršila invaziju 2014. i anektirala Krim.
Moskva poriče da planira napad na susjednu zemlju i tvrdi da ima pravo raspoređivati snage na svom teritoriju kako god želi, no ističe da bi mogla poduzeti neodređenu vojnu akciju ukoliko Zapad ne udovolji njezinim zahtjevima, među kojima je i obećanje da NATO nikada neće primiti Ukrajinu u svoje članstvo.
Što se tiče Bidenovih izjava, glasnogovornik Kremlja Dimitrij Peskov je rekao da Rusija već barem mjesec dana prima slična upozorenja koja ne samo da ne pridonose smanjivanju napetosti, već dodatno pridonose destabilizaciji stanja. U međuvremenu, Blinken smatra da on danas može predstavljati zajedničko stajalište Zapada prema Rusiji i pritisnuti Moskvu na odstupanje.
"To jedinstvo nam daje snagu bez premca na koju Rusija ne može odgovoriti. I stoga ću biti u mogućnosti predstavljati zajedničko stajalište u ime SAD-a i naših europskih saveznika i partnera za daljnju deeskalaciju tog sukoba diplomatskim putem", rekao je Blinken.
No, piše Reuters, čini se da je Biden potkopao to jedinstvo izjavom da odgovor Zapada možda neće biti jedinstven ukoliko Rusija izvede tek "manji prodor" u Ukrajinu, dajući do znanja da bi NATO-ove sankcije Rusiji mogle ovisiti o razmjerima ruskog napada na Ukrajinu.
"Jedno je ako se radi o malom prodoru", rekao je Biden. "Ali ako stvarno učine ono za što su sposobne oružane snage razmještene uz granicu, onda će to za Rusiju biti katastrofa", dodao je Biden.
Američka televizijska postaja CNN je potom citirala neimenovani izvor u ukrajinskoj vladi koji je rekao da je "šokiran" time što američki predsjednik Biden pravi razliku između ograničenog prodora i masovnog upada u zemlju. Smjesta je reagirao i ukrajinski predsjednik Volodomir Zelenskij podsjetivši "velike sile da nema manjih prodora i malih nacija".
Ta je izjava izazvala sumnju kod američkih saveznika da je Washington spreman dati Putinu nešto manevarskog prostora kako bi se izbjegla invazija širokih razmjera.
Orysia Lutsevych, ukrajinska analitičarka za think-tank Chatam-House u Londonu, rekla je da je "sastanak u Ženevi šansa da se razjasne Bidenovi komentari".
"Nadamo se da će Blinken moći razjasniti neodređenost i nejasnoće koje proizlaze iz Bidenovih izjava, ako za to ima dozvolu", rekla je Lutsevych.
Moskva opetovano upozorava SAD i Zapad da ne naoružavaju Ukrajinu. Od napada Rusije na Ukrajinu i aneksije Krima 2014., SAD je ondje za vojnu opremu i obuku vojnika potrošio ukupno 2,5 milijardi dolara.
1918 - okupacija Bjelorusije 1918 - okupacija Ukrajine 1919/21- napad na Poljsku 1920 – okupacija Azerbajdžana 1920 – okupacija Armenije 1921 – okupacija Gruzije 1929 - upad u Afganistan 1929 - kinesko-sovjetski rat 1936/39 - Španjolski gradjanski rat (sudjelovanje ruske vojske na strani Republikanaca) 1939 - okupacija Poljske 1939/40 - napad na Finsku 1940 - okupacija Estonije 1940 - okupacija Latvije 1940 - okupacija Litve 1940 - napad na Rumunjsku (okupacija Besarabije) 1945 - okupacija Mandžurije, Kurilskih otoka (Japan) i Kalingradske oblasti 1945 – 1989 – Okupacija zemalja istočne Europe te njihovo ekonomska i moralna degradacija koja traje do danas 1950/53 - Korejski rat (sudjelovanje na strani agresora) 1956 - napad na Madžarsku 1964/75 - rat u Vjetnamu (sudjelovanje na strani komunističkog agresora) 1968 - okupacija Čehoslovačke 1969 - Kinesko sovjetski rat 1979/89 - rat u Afganistanu 1994/96 - ruska agresija u Čečeniji 1999/09 - drugi Čečenski rat 2008 - ruska invazija u Gruziju, okupacija dviju pokrajina 2014 - ruska okupacija Krima 2014 -rat u Ukrajini, okupacija istočne Ukrajine 2015- rat u Siriji, instalacija diktatora Asada