Prije predsjedničkih izbora Aleksandar Vučić bio je miljenik Srba. Poslije predsjedničkih izbora očekivalo se da će se njegov kult proširiti. No dogodilo se čak da se dio Srba buni protiv njega i protivi da postane carem Srbije. Dio Srba koji protiv njega demonstriraju pokazuje da u Srbiji još ima demokratskih potencijala. Ipak, ima puno više njegovih obožavatelja. To su upravo oni koji su ga za predsjednika izabrali, patrijarhalni Srbi i intelektualna čaršija. Oni su patrijarhalni Srbi kojima su još uvijek glavne odrednice srpskog identiteta Crvena zvezda, četiri S i ćirilica. Nakon izbora Vučić je imao sve političke karakteristike i uvjete da postane novi vođa srpskih masa, novi, nikada prežaljeni Slobodan Milošević. Srbi su izborom Vučića pokazali da još nisu raščistili sa svojom nedavnom prošlošću.
Da bi doživjeli nacionalnu katarzu, najprije bi trebali priznati svoju krivnju za rat u Hrvatskoj i BiH. Tu krivnju je do sada priznalo tek nekoliko demokratski i europski usmjerenih intelektualaca. Ostali Srbi su i dalje obožavatelji velikih vođa. Najvidljivije je to bilo za vrijeme kulta Slobodana Miloševića, kojega su Srbi slijedili kao glave bez napršnjaka mozga. Aleksandar Vučić im je izgledao kao mogući politički nasljednik Slobodana Miloševića, a to mu je možda i donijelo pobjedu na nedavnim izborima. Vučić je imao i prednosti pred Miloševićem.
Milošević je za tradicionalne Srbe zauvijek bio i ostao komunist, netko suprotan njihovoj prevladavajućoj četničkoj političkoj ideologiji. Upravo je Vučić imao i te poželjne političke osobine. Vjerojatno je to što je bio četnički dobrovoljac i što je ratovao protiv Hrvatske bilo presudno da ga izaberu za predsjednika Srbije. Nije on za predsjednika Srbije bio izabran zato što je demokrat kakvim se predstavljao. Nije tragično ni što se krivo predstavljao, nego je tragično što mu je EU progledao kroz prste fašističku prošlost. Čak ga je proglasio i demokratom, bojeći se da će Srbiju odvesti Rusiji. Nakon što je učvrstio svoju vlast, taj je strah još veći.
Strah EU je i opravdan jer se Rusija pojavljuje kao politički faktor koji bi mogao presudno određivati novo geopolitičko preslaganje jugoistoka Europe. Amerikanci su već na tom jugoistoku zauzeli svoje pozicije. Na Kosovu su sagradili najveću vojnu bazu. Ulaskom Crne Gore u NATO, Amerikanci kontroliraju i ulazak u Jadran. Zato je Rusima vrlo bitno što je na čelu Srbije odani rusofil poput Aleksandra Vučića. Rusima je Srbija samo bitan geostrateški prostor s kojega će moći utjecati na buduća preslaganja jugoistoka Europe. Pitanje je, naime, hoće li Rusija imati utjecaj na teritorijalno širenje Srbije. Srbima je to još važnije. Bitno im je hoće li Rusija podržati njihovu zamisao o pripajanju tzv. Republike Srpske Srbiji. No, najveća je balkanska nepoznanica što će biti s Makedonijom. U rješavanju makedonskog pitanja utjecaj bi htjeli imati Rusija, a možda i Srbija Aleksandra Vučića. Probude li se, uz pomoć Rusije, u Aleksandru Vučiću miloševićevske osobine iz 90-ih prošlog stoljeća, Vučić bi mogao postati apsolutni gospodar Balkana. Doduše, u njegovu mandatu izgubljeno je Kosovo kao najbitniji dio srpskog identiteta, a ni uz pomoć Rusije nije uspio pretvoriti Crnu Goru u “drugo srpsko oko u glavi”.
No, uz rusku pomoć Vučić bi mogao obnoviti staru srpsku aspiraciju na Makedoniju. Makedonija je danas najzamršeniji dio europskog jugoistoka. Grčka je ne priznaje zbog imena. Za Bugarsku je ona oduvijek i samo Bugarska. Makedonski Albanci pak traže njezinu teritorijalnu i jezičnu federalizaciju. U takvoj novoj geopolitičkoj situaciji na Balkanu mogle bi se probuditi stare srpske pretenzije na Makedoniju, jer je Makedonija za srpsku čaršiju oduvijek bila samo “stara Srbija”. O Aleksandru Vučiću ovisi hoće li dopustiti da Srbija pokaže je li doista postala demokratska država ili je i dalje ostala lažna demokracija. Isto kao što je on i dalje lažni demokrat.
>> Vučić želi jaču suradnju na Balkanu: 'To je stara Jugoslavija plus Albanija. Tito je uspio'
>> Vučić želi postati Tito 2.0 u ‘Jugoalbaniji’
