Ponedjeljak
30. lipnja
Nije važno kako je u zemlji nego je važno da mi ostanemo na vlasti. S tom motivacijom u SDP-u pripremaju strategiju za iduće parlamentarne izbore. Pa se neće usredotočiti na povratak povjerenja birača učincima u gospodarstvu i društvu općenito, nego na napade na HDZ, na pobjedu Josipovića na skorim izborima, i na poboljšanje imidža premijera i Vlade preko neke (inozemne) PR agencije. To je otprilike kao kad se u udvaranju djevojci izgube svi aduti osim ogovaranja takmaca i plaćenih obmana na koje bi djevojka nasjela. Kad bi se momci samo tako nastojali ženiti, izumro bi ljudski rod. To pokazuje kako SDP zna da su izbori već izgubljeni, no oni moraju ostati na vlasti. Vi mislite – nemoguće! Ali oni su naslijedili svoje ideološke pretke kod kojih je bilo moguće, jer izbora i nije bilo.
I doista, kad slušate Milanovića, zapravo čujete: čemu uopće izbori kad imate mene i SDP! Komunisti su krize “rješavali” obračunima s klasnim neprijateljem, kontrarevolucijom, rušiteljima bratstva i jedinstva i vlasti radničke klase te drznicima iz vlastitih redova, a to isto ponavlja i SDP. Unatoč tome što je stanje u državi sve gore, što im stranku preplavljuju kriminal i nepotizam, što u anketama padaju sve niže, oni sve više napadaju HDZ. A toliko su bezočni da na izborima za gradonačelnika Vukovara podupiru “neovisnog” kandidata kojemu se sudi zbog korupcije a sudit će mu se i zbog drugih nedjela.
Nije se dogodilo, a moglo se dogoditi da u jedinstvenom naslovu čitamo: “Željko Sabo dobio izbore u Vukovaru i – godinu i pol zatvora!” Oni znaju da takvim ponašanjem mogu dobiti glasove samo onih birača koji ih podupiru kakvi god bili, pa otkud im onda očekivanje da bi na izborima iznova mogli pobijediti ako ne iz komunističkog naslijeđa po kojem su nesmjenjivi i nezamjenjivi!? Svojedobno sam pisao o tome kako se vlastohlepni Milanović uz pomoć Josipovića može odlučiti za to da u zemlji stvori kaos, a kaos je tako reći prirodno političko stanište crvenih u kojem se najbolje snalaze. Žrtvovati zemlju da bi sačuvali vlast – to ne bi bilo prvi put.
I Milanović i Josipović za novi mandat imaju još samo jednu, posljednju šansu poslije koje će, ne iskoriste li je, za mjesec-dva potonuti u zaborav i u negativne uspomene. Nikad vlast – i predsjednička i izvršna – nije bila tako nesposobna i s tako bijednim rezultatima, i nikad nije bila tako uvjerena da zaslužuje novo povjerenje birača. Taj silan nesklad između ambicija i učinaka mnogim je zemljama donio nesreću. Ni u nas nisu nemogući radikalni potezi s Pantovčaka ili iz Banskih dvora kojim bi se eliminirao glavni politički takmac, HDZ, u zemlji stvorila napetost a možda prouzročili i neredi. Lijevi mediji stvaraju ozračje za takav scenarij, pa iz komunizma prepisuju konstrukcije o konzervativnoj revoluciji (kontrarevoluciji), nacionalizmu, Crkvi i braniteljima koji pošto-poto žele srušiti lijevo-liberalnu vlast.
Subota
28. lipnja
Znanstvenik Pupovac opet bez argumenata
Na komemorativnom skupu u Jadovnom Milorad je Pupovac optužio Katoličku Crkvu jer je “blagoslovila smrt”. Kako je to učinila, tko je u njezino ime poticao zlo nad Srbima, Židovima, Romima i drugima u II. svjetskom ratu, iz kojih se to dokumenata i vjerodostojnih svjedočenja vidi – o tim činjenicama, koje bi jedine bile znanstvena argumentacija, znanstvenik Pupovac ne kaže ni riječi. Kao što nije iznio ni jedne riječi potkrepe za svoju tvrdnju kojom je u veljači 1992. godine šokirao javnost – da je Katolička Crkva u Hrvatskoj pokrstila 11.000 srpske djece. Iz Crkve mu je tada odgovoreno da za to nema niti jednog jedinog dokaza, a Tuđman ga je zaštitio od kaznenog progona. Ako je takav Pupovac koji nema “niti jednog dokaza” glavni lik komemoracije u Jadovnom, u kojem je također sporan broj ubijenih a razlike su u procjenama i do 50.0000, zacijelo će biti onih koji će s pravom tvrditi da je i u tom logoru bilo onoliko žrtava koliko je bilo Pupovčeve pokrštene djece!
Nedjelja
29. lipnja
Bilanca ljevičarskog državnika iz kolonije
Žena koja je u Supetru na Braču premijera, dok je silazio s trajekta, dočekala s transparentom na kojem je pisalo “Bože! Tjeraj sluge zloga iz naroda moga”, izjavila je da ne pripada nijednoj stranci i da prosvjeduje protiv rasprodaje hrvatskog nacionalnog blaga strancima te protiv političara koji “služe gospodarima zla”, a među njima je, reče, i Milanović. Ni za dlaku Zoran Milanović nije promijenio servilnost Ivice Račana, Dražena Budiše, Stjepana Mesića, Ive Sanadera, Ive Josipovića i Jadranke Kosor prema “gospodarima zla”. Jednom sam mu, poslije intervjua koji sam s njim napravio za “Večernjak”, dok je još bio prvak oporbe, rekao kako ga, osvoji li vlast, čeka Hrvatska koja je već uvelike kolonija, s čime se složio i dodao otprilike – kad ja dođem na vlast, neće više biti kolonija. Ali otkad je zasjeo u Banske dvore, jedini razlog Milanovićeva sukoba s inozemnim moćnicima koji su nas u koloniju pretvorili, bio je “lex Perković” kojim je htio zaštititi komunističke ubojice. Koja bilanca jednog ljevičarskog državnika!
Utorak
1. srpnja
Tuđmanovi su razlozi bili samo i samo državotvorni
Jednoga sam ljeta na jedan dan s nekoliko kolega bio u posjeti predsjedniku Tuđmanu na Brijunima. Tamo je s njim bio i Miomir Žužul, pa su nam njih dvojica svako malo ponavljali kako su otkrili da se Tito potpisao na samo jednom od petnaestak rječnika u svojoj brijunskoj biblioteci. Bio je to englesko-hrvatski rječnik, jedini na kojem nije pisalo hrvatsko-srpski ili slično nego samo hrvatski, što im je bio pouzdan dokaz da je Tito bio nacionalno osviješten Hrvat. Tuđman je jako cijenio Tita, pa je, uz isticanje njegovih zasluga za stvaranje hrvatske države, i marginalnim pojedinostima dokazivao njegovo hrvatstvo. Pa ako je ostavio njegovo poprsje u Predsjedničkim dvorima, onda je za to imao duboke povijesne razloge, a takvi razlozi za Tuđmana su mogli biti samo i samo državotvorni. Stoga se ne slažem s Karamarkom, uklanjanje toga poprsja bilo bi uklanjanje i dijela Tuđmana i hrvatske države. No ne slažem se ni s Mesićem, koji je digao antifašističku batinu na Karamarka i koji bi Tita u Predsjedničkim dvorima htio ostaviti kao uspomenu na nikad prežaljeni komunizam i Jugoslaviju.
Srijeda
2. srpnja
Pa neće homoseksualci popiti svu ljubav!?
U iznimno sušnim ljetnim vremenima seljaci iz podbiokovskih sela u mome imotskom kraju spuštali bi se k polju niz jedva prohodno brdo. Na mazgama su bile posude za vodu, koju su uzimali iz rijeke i nosili kući. Ali nije ih volio jedan moj neobični susjed, pa bi se uvijek na istom mjestu popeo na zid i psovao kolonu žednih brđana koji idu krasti “našu vodu”. Nije ih to osobito smetalo, jer su na njega bili navikli. Na toga moga susjeda podsjećaju me agresivni protivnici homoseksualnih parada u Splitu, a sada su se, čitam, uznemirili i u Osijeku na najavu gay pridea za rujan. Nije mi jasno zašto, jer ljubav je kao rijeka koja ne presušuje, pa homoseksualci nikoga ne ugrožavaju kao što ni žedni imotski seljaci nikoga nisu ugrožavali uzimajući vodu u polju. Zar se njihovi protivnici boje da će svu ljubav popiti, kao što se moj susjed bojao da će žedni seljaci podbiokovskih sela popiti rijeku!?
Četvrtak
3. srpnja
Sustavan i djelotvoran rad na nestajanju Hrvata
I dok se u Saboru priprema zakon o ženidbi i udaji homoseksualaca (jesu li te riječi prikladne?), čitamo naslov - “U Hrvatskoj nikad manje brakova i rođene djece”. Tako ti je to, negdje dobiješ, negdje izgubiš. U povijesti Hrvatske prvi put je 2003. godine broj živorođene djece pao ispod 40.000, i to zbog Račanova smanjenja rodiljne naknade. Kad se naknada vratila, broj djece je osjetno porastao, ali kad se vratila lijeva vlast, opet je osjetno pao. Dakle, na nestajanju Hrvata crveni rade sustavno i djelotvorno. Rekli bi zadrti desničari: ubrzavaju izumiranje države koju ionako nikad nisu željeli.
Petak
4. srpnja
Sigurno i stabilno tonemo u dužničko ropstvo
Cijelo vrijeme dok smo se pripremali za Europu govorilo se o boljim uvjetima koje ćemo imati za gospodarstvo, o većoj zaposlenosti i boljim zaradama, ukratko – o više novca. Godinu dana poslije ulaska u EU novca imamo sve manje, no ministrica vanjskih poslova kaže da sad imamo veću sigurnost i stabilnost što se nikakvim novcem ne može platiti, a slično govore premijer, predsjednik... Ne znam tko bi mogao objasniti kako je to sigurnija i stabilnija zemlja koja tone u gospodarsku propast, siromaštvo i dužničko ropstvo, ali se zna da 15 godina laži i obmana treba opravdati. A za to imamo sluge Bruxellesa – Pusićku, Milanovića. Josipovića... – koji se nikakvim novcem ne mogu platiti.
ogavno........