Pozdravljam konstruktivnu kritiku, kritika nam pomaže da ponekad ispravimo ono što sami ne vidimo, svoje vlastite greške, ali držim da ta kritika mora biti artikulirana pristojno i s poštovanjem.
Tako je neku večer na RTL-u govorila predsjednica Republike Hrvatske gospođa Kolinda Grabar Kitarović. Pozdravljam i u potpunosti se slažem s ovim riječima. I imam istodobno s njima veliki problem. Nisam satiričar. U kolumnama ne koristim psovke i vulgarnosti. Ne pristaje mi, jer nije moj stil. Sigurno često griješim, ali kada bilo koga kritiziram, nastojim to činiti pristojno i s poštovanjem, kako prema osobit, tako i prema njenoj funkciji. U slučaju gospođe Grabar Kitarović, to je najviša funkcija u državi. Koliko manje izvršnih ovlasti ima u podjeli vlasti, toliko je veća njena odgovornost u predstavljanju države. Predsjednički ured je mjesto s kojeg se čuvaju i podižu kriteriji, vrline i sve vrijednosti koje ne podliježu proizvoljnom sudu i različitosti mišljenja, nego su temelj i jamstvo uljuđenosti i kulture, kako političke, tako i opće. Uzevši sve to u obzir i u najboljoj namjeri da gospođi Predsjednici uputim kritiku koja je artikulirana pristojno i s poštovanjem, u velikoj sam neprilici kako da uopće navedem njene vlastite riječi zbog kojih je želim kritizirati. Jer, kao građanin Republike Hrvatske, uvrijeđen sam, posramljen i ponižen riječima koje je te iste večeri na RTL-u izrekla hrvatska predsjednica: “Nemojmo se tako ponašati, nemojmo skidati gaće ni pred kime...”. Premda je razgovor vođen na Dan žena, odnosno upravo zato, neću prozivati gospođu Grabar Kitarović kao ženu, ili damu. Uostalom, tako je i ne gledam i ne doživljavam. Kako je i sama rekla u tom razgovoru, visoke i odgovorne političke funkcije nemaju spola i najvažnije je da ih obavljaju sposobne, moralne i poštene osobe, muške ili ženske. Nadalje, upravo na Dan žena slavi se ravnopravnost žena, pa bi u tom kontekstu gospođa predsjednica zaslužila čestitku i pohvalu što je u punom sjaju iskazala svoju svijest o ravnopravnosti žena i muškaraca, razbivši još jedan seksistički stereotip, onaj o riječima koje, tobože, pristaju samo muškim, ali ne i ženskim ustima.
Ali, jao! Uz svu pristojnost i dužno poštovanje, ne mogu ne izreći očito: gospođa Grabar Kitarović pokazala je ravnopranost s muškarcima, političarima, novinarima i ostalim kočijašima, u vulgarnosti i prostoti. Sekundu kasnije, kada se učinilo da se barem malčice zastidjela svojih riječi, gospođa Grabar Kitarović takav je način izražavanja nazvala prizemnim.
No, prizemno je preslaba riječ za vulgarnu metaforu koju je upotrijebila, za metaforu koja je, uz svu dužnu pristojnost i poštovanje, jednostavno odvratna i nadasve primitivna. Ta metafora, koju smo već toliko puta čuli u zagađenom javnom, medijskom i političkom prostoru, izraz je onog primitivnog shvaćanja i mentaliteta koji u seksualnom činu, na koji aludira skidanje gaća, vidi u prvom redu nasilje, nešto grubo, ružno i ponižavajuće. To je diskurs u kojem skidanje gaća simbolizira slabost i nemoć, izlaganje poniženju i iskorištavanju. Ukratko – silovanju. Uz dužnu pristojnost i poštovanje, osobito je grubo i nakaradno što je gospođa Predsjednica tu metaforu izrekla upravo na Dan žena, u razgovoru u kojem je jedna od glavnih tema bilo nasilje nad ženama i u kojem se, štoviše, upravo gospođa Grabar Kitarović zdušno zalagala za sprečavanje i borbu protiv takvog nasilja. A takvo nasilje najčešće proizlazi upravo iz tog patološki iskrivljenog shvaćanja, doživljavanja, prakticiranja i primjenjivanja seksualnosti kao borbe za nadmoć jednog spola nad drugim, u pravilu muškog nad ženskim. Uz dužnu pristojnost i poštovanje, meni kao građaninu države, kojoj je gospođa Grabar Kitarović predsjednica, jednako je skandalozno i uvredljivo što je metafora o skidanju gaća izrečena u vrlo ozbiljnom kontekstu unutarnje i vanjske politike.
Ta rečenica, “nemojmo se tako ponašati, nemojmo skidati gaće ni pred kime”, izrečena je kao odgovor i protuargument na opasku kolege Šprajca da mi, kao država i društvo, možda nismo dovoljno zreli da ispravno reagiramo na neke očite anomalije, pa to onda, umjesto nas, treba činiti, na primjer, veleposlanstvo SAD-a. Radilo se o tome da je iz američke ambasade stigla mnogo oštrija osuda i daleko jasnije, ne ograđivanje, nego gađenje nad proustaškim i pronacističkim skupom održanim prošle nedjelje usred Zagreba, nego što je bila reakcija Vlade RH, ili ona naknadna iz Ureda Predsjednice. Da podsjetimo, američkom veleposlanstvu nije trebalo nikakvo povjerenstvo da zbog isticanja zastave SAD-a i klicanja podrške američkom predsjedniku Trumpu na tom crnokošuljaškom skupu, objavi sljedeće: “Veleposlanstvo Sjedinjenih Država najsnažnije odbacuje neonacistička i proustaška stajališta izražena za vrijeme demonstracija nekolicine ljudi u Zagrebu u nedjelju. Osuđujemo svaki pokušaj povezivanja Sjedinjenih Država s ovom mrskom ideologijom. Takva sugestija uvreda je sjećanju na 186.000 američkih vojnika poginulih u Europi u borbi protiv nacističke Njemačke i nekoliko milijuna nedužnih žrtava ubijenih tijekom Drugog svjetskog rata”.
U tri rečenice stalo je sve bitno, bez muljanja i svim totalitarnim režimima, jer tamo na Trgu bana Jelačića prizivao se samo jedan, i vrlo se dobro zna koji. Razmisliti, dakle, nad tom porukom i ugledati se u nju u obrani ugleda Republike Hrvatske, prema riječima gospođe Predsjednice značilo bi, dakle, uz svu dužnu pristojnost i poštovanje, skinuti gaće i... ne, ne želim nastaviti ni u mašti, a kamoli na papiru. Nažalost, to nije bila jedina skandalozna izjava gospođe Grabar Kitarović te večeri. Od nekoga tko je priznao da u afektu čak i piše, a onda to ne briše, pretjerano je očekivati da razborito i promišljeno govori. Ukratko, gospođo Predsjednice, na najpristojniji mogući način i uz sve dužno poštovanje, mene je, kao građanina Republike Hrvatske, zbog vas sram.
> > 'Srbija je ta koja potencira neko puzajuće ustaštvo u Hrvatskoj'
Ajed Pofuče ne licemeriši. Nikad te nisam pročitao da si uvrijeđen, posramljen i ponižen što ulice i trgovi zemlje u kojoj živiš nose ime masovnog ubojice, jednog od najvećih terminatora političkih protivnika novije europske povijesti.