Dugoročni najam stanova sve je veći problem u gradovima na našoj obali, a posebno je teško pronaći one po povoljnim cijenama. Jer cijene uoči turističke sezone – lete u nebo.
Svježi primjer stiže iz Pule. Dok je nekada 300 eura mjesečno za podstanarski stan bio plafon, danas je to cijena obične garsonijere. Za dvosoban stan od šezdesetak kvadrata traži se više od 500 eura, a cijene idu do apsurda pa se tako stanovi oglašavaju i za više od 5000 kuna mjesečne najamnine. I iznajme se, piše Glas Istre.
– U Umagu živim s roditeljima, gdje sam donedavno radio u hitnoj medicinskoj službi kao prvostupnik sestrinstva. No odlučio sam novi život potražiti u Puli, gdje sam vrlo brzo dobio posao u Općoj bolnici. Ali nakon dva mjeseca potrage, stan još nisam našao, priča svoja iskustva za Glas Istre 28-godišnji Dejan Marić.
Video – Stanar ili podstanar? Evo što kažu stručnjaci Zrinka Živković Matijević i Boro Vujović
Dodaje kako su stanovi koji se trenutačno izdaju većinom u sklopu tuđeg životnog prostora – veliki stanovi pregrađeni u manje, potkrovlja, obiteljske kuće, a u ponudi su često i sobe sa zajedničkim prostorijama poput toaleta ili kuhinje. U njima nerijetko nedostaju ključni elementi za život dostojan čovjeka poput tople vode, ispravnog sanitarnog čvora, grijanja. Puno je ponuda za najam velikog stana za više radnika, ali samo do početka ljeta kada stanodavac namjerava iznajmljivati turistima.
– Nekome tko se planira trajno nastaniti i raditi u Puli ovakva opcija nikako ne odgovara. Stanovi koje sam pogledao, malo je reći, nalik su na scenografiju horor filmova. Zapanjujuće je da stanodavci za zastarjele, neuređene, derutne garsonijere ili pak minijaturne stanove do 35 kvadrata traže po 3000 kuna mjesečno, u što režije nisu uključene. Bilo što malo očuvanije, humanije ili modernije uređeno nudi se za 4 do 6 tisuća kuna, što moja plaća ne može podnijeti – zaključuje Dejan.
Uspjeli smo napraviti državu Hrvatsku u kojoj Hrvati više ne mogu živjeti. Bravo za nas.