Šokirana i ogorčena bila je 28-godišnja Brođanka Kristina Terihaj obrazloženjem zbog kojeg su joj iz Ministarstva zdravlja poslali odbijenicu na njezinu zamolbu za elektromotornim skuterom, jedinim vozilom kojim ona može upravljati zbog svoga zdravstvenog stanja. Kristina boluje od arthrogryphosis congenita multiplexa, rijetke bolesti koja zahvaća zglobove i mišićno tkivo.
Stopostotni je invalid i ništa ne može sama, čak ni nahraniti se ni otići na zahod.
– Ministar Ostojić smatra da je skuter za mene luksuz. Umjesto toga, nudi mi kolica koja ja ne mogu voziti. Pitam se, draga Vlado, zar vaši auti i vaše plaće nisu luksuz? Da je neko od vaše djece bolesno, skuter sigurno ne bi bio luksuz i onda ne bi bilo odbijenica – navodi Kristina u otvorenom pismu hrvatskoj Vladi, koje je objavila na svom Facebook-profilu.
Kristina je po prirodi vedra i u društvu omiljena osoba. Jedino što može sama jest micati prste na rukama, i to minimalno, tek toliko da može na mobitel i laptop. U životu je imala 21 operaciju, ali jako je malo postigla s njima. Voli svoj život, iako joj ga, kako sama kaže, ponekad znaju otežati ljudi bez srca, kao u ovom slučaju.
– Do sada sam svakih pet godina dobivala novi skuter, jer se nakon tog roka on kvari, iziskuje stalne popravke i postaje gotovo neupotrebljiv. Nažalost, sada su nama invalidnim osobama ukinuli to pravo. Ministar je rekao da on skuter više ne može davati na doznaku jer to, po njemu, nije invalidsko pomagalo – žalosna je Kristina, koja se unatoč tome ne predaje. Njezina majka Željka kaže kako će, unatoč skromnim primanjima, podignuti kredit i kupiti skuter koji stoji 17.500 kuna, jer ne može dopustiti da njezina kći stalno bude zatvorena u četiri zida. Ipak, strašno je boli nepravda. Ova obitelj, dodaje, od države ne traži ništa što joj ne pripada. Sama Kristina nada se kako će se na kraju ipak izboriti za svoj skuter, iako, kaže, ona i njezina obitelj sve teže pronalaze snage za borbu.
Nemoćna, ogorčena i uplakana Kristina napisala je otvoreno pismo Vladi, koje donosimo u cijelosti:
Draga moja Vlado,
Jako sam ogorčena i ljuta na vas... :(( Ponekad se pitam zašto su se naši branitelji borili za ovu Hrvatsku, kada ovu državu vode ljudi bez srca. Naravno i moj tata se borio, i hvala Bogu ostao je živ. Često sam, dok je moj tata bi na ratištu, strahovala hoće li se vratiti živ, hoću li ikada vidjet svoga tatu. Pola vremena sam znala provesti u podrumu i moliti Boga da granata našu kuću ne pogodi. Kako je i mama radila na teškom odjelu reanimacije nisam je viđala danima, nekada i tjednima. Mene su odgajali moji, sada pokojni baka i dida. Sigurno se pitate zašto vam ovo sada pišem, e pa evo zašto.
Moja priča počinje ovako. Zovem se Kristina i iz Slavonskog Broda sam. Imam 28 godina i jaku rijetku bolest arthrogryphosis congenita multiplex. To je bolest koja zahvaća zglobove i mišićno tkivo. Pošto sam 100% invalid i ne mogu ništa sama, čak se ni nahraniti, jedino što mogu je malo prste na rukama micati i to minimalno, tek toliko da mogu na mobitel i laptop. U životu sam imala 21 operaciju, a jako sam malo postigla s njima. Po naravi sam vedra osoba i volim svoj život, iako mi nekada zna biti težak (kao upravo sada zbog vas divnih ljudi koji nemate srca). Upravo sam dana 27.8.2013. dobila odbijenicu za svoj elektromotorni skuter (jer jedino to mogu voziti zbog svog stanja) Jer gospodin Ostojić smatra da je to lukzus za mene, ponavljam - LUKSUZ!!! On mi nudi kolica koja ja ne mogu voziti. U kojima ne mogu ni sjediti.
Pitam se draga Vlado jer nisu vaši auti luksuz, vaše plaće??? Da je netko od vaše djece bolesno, sigurno to ne bi bio luksuz, onda ne bi bilo odbijenica. Samo da znate draga Vlado na ovome neće stati, za ovo će cijela lijepa naša saznati, saznati će ljudi tko nam vodi Hrvatsku. Ja ću se izboriti za svoj elektromotorni skuter, iako više ni ja ni moja obitelj nemamo snage, ali tješi me samo jedno. Da, dragi Bog ne napušta svoje malene i vjerujem da neće ni mene napustiti. :(( Mogla bi još puno toga pisati gdje ste me sve odbili, ali to ostavljam za novine, televizije. Jednostavno za cijelu Hrvatsku. Neka Bog blagoslovi našu Hrvatsku i da nam ljude koji imaju srca. A vi u Vladi koji nemate srca ne daj Bože da osjećate ovu bol koju moja obitelj osjeća. Ostojiću, Milanoviću, Josipoviću Bog vas blagoslovio i dao vam makar malo srca i ljubavi za nas malene, navodi Kristina u svom otvorenom pismu Vladi Republike Hrvatske.
>> Slomila kuk, krvarila u mozak pa s hodalicom otišla maturirati
