Učenica sedmog razreda jedne zagrebačke osnovne škole sedam tjedana, ili gotovo od početka ove školske godine, nije dolazila na nastavu. Sve to vrijeme njezina samohrana majka, pritisnuta brigama i cjelodnevnim radom kako bi prehranila četveročlanu obitelj, nije ništa primijetila. Razrednica i školska pedagoginja, pak, tijekom cijelog tog razdoblja nisu je nazvale i upitale što je s djevojčicom. Kada je konačno doznala da je njezina kći stalno bježala s nastave, očajna majka zapitala se kakvi su to nastavnici koji se za gotovo dvomjesečnog markiranja njezine kćeri nisu sjetili nazvati je i upitati što se događa s njom.
No, kad su čuli za taj slučaj, psiholozi, pedagozi i nastavnici čudili su se kakva je to majka koja u dva mjeseca nije primijetila da joj dijete ne dolazi sa zadaćom iz škole, koja je nije upitala što je novo naučila i ima li kakvih drugih novosti u njezinoj školi.
Bježe i osnovci i srednjoškolci
- Što mogu poduzeti protiv takvih nastavnika, takvog razrednika, pedagoga, kome ih mogu prijaviti? Može li tu nešto učiniti inspekcija nadležnog ministarstva? - pita se bijesna majka. S druge strane, poručeno joj je kako je bolje da šuti. Zbog nebrige o djetetu mogla bi navući na vrat Centar za socijalni rad, te bi joj mogli oduzeti djecu. U Ministarstvu prosvjete i športa i nama su kazali da se roditelji moraju brinuti o školskim obvezama svoje djece i redovito kontrolirati ispunjavaju li ih ona. No, od odgovornosti ne amnestiraju ni nastavnike.
- Kad se dijete ne pojavi u školi tjedan, dva ili tri, razrednik bi morao nazvati roditelje i doznati u čemu je problem. Ako to ne učini, zakazao je kao pedagog i kao razrednik. Uostalom, svakog tjedna učenici imaju sat razredne zajednice i čudi me da razrednik tada nije pokušao doznati što je s djevojčicom - kaže stručnjak nadležnog ministarstva, napominjući istodobno da prijavljivanje razrednika nadležnoj inspekciji ne bi imalo puno smisla jer bi se razrednik izvukao i skinuo sa sebe odgovornost, a majka to ne može.
Prema podacima Ministarstva, broj izostanaka s nastave iz godine u godinu raste. U prošloj školskoj godini Ministarstvo je zabilježilo da je nešto više od 411.000 osnovaca skupilo 15,854.880 sati izostanaka s nastave, odnosno u prosjeku 38,5 sati po učeniku. Svaki osnovac u prosjeku ima gotovo dva neopravdana sata. Za srednjoškolce podaci još nisu obrađeni, ali u bježanju s nastave sigurno ne zaostaju za svojim mlađim kolegama.
Bolje pobjeći nego dobiti lošu ocjenu
Pokušavajući pronaći uzroke bježanju đaka s nastave, roditelji i stručnjaci slažu se u tome da su djeca preopterećena, zasuta brojnim kontrolnim radovima, testovima, ispitivanjem... Kad nisu spremna, idu linijom manjeg otpora - bolje je pobjeći nego dobiti lošu ocjenu.
- Djeca znaju koliko neopravdanih sati mogu imati bez posljedica. To je, primjerice, od šest sati u nekim gimnazijama do tridesetak sati u većini ostalih škola - kažu nam u Ministarstvu. Priznaju da su djeca preopterećena i nakon donesenog projekta rasterećenja osnovaca jer i dalje svaki nastavnik misli da je njegov predmet najvažniji i inzistira na svim mogućim detaljima. Opterećenost učenika posebno dolazi do izražaja u gimnazijama. U dva mjeseca, koliko je proteklo od početka nastave u jednoj zagrebačkoj gimnaziji, učenici jednog razreda dosad su pisali 26 kontrolnih radova. Jasno je da se svi ne stignu pripremiti, pa izlaz vide u odlasku s nastave - opravdanom ili neopravdanom, manje je važno, sve dok ne pretjeraju. A tada slijedi opomena, ukor, strogi ukor i, kao krajnja mjera, preseljenje u drugu školu. Nekom od tih kazni prošle je godine bilo obuhvaćeno oko deset i pol tisuća osnovaca. Najviše ih je prošlo s opomenom - 4804, a najmanje ih je, samo 104, preseljeno u drugu školu.
Irena Kustura
