Za predsjednika Hrvatskoga građanskog društva Crne Gore izabran je Mirko Vičević (55), legendarni vaterpolski reprezentativac koji je prije 12 godina već bio na čelu ove utjecajne organizacije. Međutim, vremena su sada drukčija, Crna Gora je dobila “neobičnu vladu” i na utjecaj koji HGDCG ima gledat će se drukčije. Glavni je cilj društva očuvanje identiteta Hrvata, kojih je po posljednjem popisu iz 2011. u Crnoj Gori bilo 6021.
Čestitamo na izboru za predsjednika Hrvatskog građanskog saveza Crne Gore. No, to je po drugi puta, samo sada je malo drugačije vrijeme. Zašto ste odlučili prihvatiti ponovo to mjesto i što možete pridonijeti u ovom posebnom trenutku, pa i za Hrvate u Crnoj Gori?
Član sam od osnutka tog društva 2001. godine, iako sam tada bio u Italiji i pomagao na drugi način. Imam moralnu obvezu i srce me veže. Naprosto pripadam tom tkivu i živim sa svim onim događajima kroz koje prolazi i zajednica i društvo. Tražili smo mogućnost kako bismo ponovo revitalizirali društvo te udahnuli malo nove energije i krenuli, slažem se s vama, u posebnom trenutku. Da budem potpuno iskren, nisam odmah prihvatio ponudu. Trajalo je to, neću reći, uvjeravanje nego dvojba jesam li ja osoba koja je sada u dobroj poziciji ili ima snagu, autoritet i energiju iz ove pozicije krenuti naprijed. To sam nekoliko puta istaknuo u razgovoru s osnivačima društva i starijim članovima te s bivšom predsjednicom i ostalim predsjednicima koji su bili i prije i poslije mene. Tražili smo u tim razgovorima i sastancima mogućnost, koja je to najbolja energija, najbolja ekipa koja bi u osjetljivom trenutku mogla krenuti naprijed.
VEZANI ČLANCI:
To je najutjecajnija hrvatska organizacija u Crnoj Gori. Međutim, u situaciji u kojoj se formirala čudna vlada u nama susjednoj državi, koliki utjecaj može objektivno ostvariti HGDCG za prava Hrvata u Crnoj Gori?
Nevladina smo udruga i pitanje je koliko možemo utjecati u ovakvim frenetičnim zbivanjima i okolnostima. To je sada za opsežnu analizu. Nadam se da može, da je Hrvatsko građansko društvo snažan temelj i dobar presjek stanja i bîti hrvatske zajednice, kao i da država Crna Gora zna da mora sagledati koje su naše realne pozicije, koji je naš osjećaj, kako mi živimo i koje su naše potrebe, što nam treba da bismo se što reprezentativnije i sigurnije osjećali u svojoj državi Crnoj Gori.
Što kao poznata i uspješna osoba mislite da možete učiniti i što ćete pokušati učiniti na mjestu na koje ste izabrani?
Životno iskustvo svakako mi ide u prilog. Sad sam sigurno iskusniji jer sam stariji nego 2011., kad sam također bio na čelu. Sigurno ću pokušati iskoristiti mogućnost lakše doći do nekih adresa. Možda moja popularnost, lik i djelo mogu ići u korist cijele zajednice i potrudit ćemo se ne samo nastaviti, nego u vremenu u kojem živimo involvirati neke naše projekte. Drastično se mijenja oblik hrvatske zajednice. Ona postoji, ali nije ista kao u vremenu osnutka 2001. i sada. Potpuno je drukčija dnevna raspoređenost, odlučnost i brzina života i sve se mnogo mijenja pa samim time i naša zajednica ima drukčije potrebe. Hrvatski glasnik bio je jedan od tih projekata. Glasnik je jedini tiskan na hrvatskom jeziku u Crnoj Gori i iznimno je važan. On već sada u našim planovima svakako mora biti dijamantna igla, nešto što nas sve lakše povezuje i po kojemu se prepoznajemo. Ali i tu mora biti nekih inovativnih stvari, mora biti dostupniji, prilagođen vremenu. Mlađi članovi moraju biti više povezani preko društvenih mreža, moraju se uključivati da se približimo još većem dijelu mlađeg članstva kako bismo osigurali budućnost. Postoje i druge programske aktivnosti poput mandolinskog orkestra i glumačke sekcije. Tu je i hrvatska nastava koja se održava u Kotoru, pa povezanost s našim članovima koji nisu u Kotoru već u drugim gradovima Crne Gore a koji nemaju toliku dostupnost svim našim sadržajima. Danas je to u jednu ruku mnogo lakše zbog društvenih mreža i načina komunikacije, ali isto tako treba voditi brigu i da smo kao nevladina udruga jako ograničeni. Sve aktivnosti društva gotovo se rade amaterski. Mi nemamo profesionalca, nažalost, nemamo ni mogućnost angažiranja osobe koja bi s radnom obvezom bila uključena u rad društva, tako da smo svi, počevši od mene pa do ostalih članova, potpuni volonteri.
Dobivate li pomoć ili donacije hrvatske vlade?
Sustavi financiranja nevladinih udruga definirani su zakonskim rješenjima. I financije i spremnici iz kojih se mogu crpiti sredstva dosta su jasni i povoljni. Međutim, smatram da društvo, barem ovo naše, da bi funkcioniralo i imalo tu prepoznatljivost i dnevnu ulogu, mora imati sredstva koja su i izvan projekata. Jasno je da se traže sredstva na osnovi projekata, međutim postoji i tekuća problematika i sredstva koja su neophodna za svakodnevni rad. Ne može se sve rješavati projektima. To je ono na čemu ću posebno raditi i tražiti mogućnost biti primljen kod svih relevantnih čimbenika i u Republici Hrvatskoj i u Crnoj Gori kako bismo pokazali što baštinimo, koja djela stoje iza 22 godine rada ovako prestižnog društva. Tražit ćemo mogućnost da svoj rad nastavimo na zadovoljstvo svih. Postoji Ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Fond za manjine u Crnoj Gori, postoje sredstva koje lokalne samouprave dodjeljuju za nevladine udruge. Imamo i mogućnost prihoda od članarina, kao i sponzorstava i donacija. Ali, ponavljam, jako je važno pitanje možemo li, recimo, u prostorijama koje imamo na Pjaci od muzeja u starom gradu Kotoru zaposliti nekog mladog čovjeka da tu bude svakodnevno, da sasluša građane, da vrata budu otvorena, da mogu i mlađi članovi tu doći provesti vrijeme, uzeti jedno od naših tiskanih izdanja. Za taj angažman trebamo sredstva i moramo se potruditi. Ja i moji kolege iz društva bit ćemo uporni i ustrajni i nastavit ćemo raditi na zadovoljstvo svih nas.
VEZANI ČLANCI:
Upravo ste u Zadru na jednome turniru. Ostajete li u sportu?
Da, to mi je život, ne mogu bez toga. Nekoliko sam puta pomislio da je možda dosta, da sam dao dovoljno, ali nikako da se maknem. To je nekako i dalje u meni. Došao sam autobusom iz Kotora, pratim taj turnir nekoliko dana i onda se vraćam. To je u meni, ne mogu bez toga.
Pamtimo na i onaj žalosni žalosni incident u Beogradu s ružnim transparentom navijača Crvene Zvezde, donijeli ste jedinu moguću odluku i otišli. Vjerojatno i dalje imate prijatelja u Beogradu? Kakvi su odnosi ostali nakon toga?
Bili su dobri onda i ostali su i sada. No, ne želim to komentirati. Smatram da to nisu bili sportski povodi, ništa što je bilo vezano za sportski projekat ili plan. Imao jedan plan, klub je htio da ja taj plan ostvarim. Međutim, uvjeti nisu bili mogući. Mislim s distance da je to bila jedina prava odluka, vratiti se doma i ne komentirati previše.
Imate li još trenerskih ponuda, možda i hrvatskih klubova?
Imam, samo što mi je iz godine u godinu sve teže otići iz Kotora. Imam ponuda i nije isključeno da ih i prihvatim. Sada imam angažman u Društvu, što me dodatno veže za Kotor i sve je teže napustiti svoj grad. Djeca rastu, kaže se – ‘stara majka, mlada supruga, teško je poći od kuće’.
Razmišljate li i o političkim vodama?
Ne. Stvarno više ne bih ni mogao. Što se tiče energije, ovo je već mnogo obveza, svakako ću za hrvatsku zajednicu učiniti koliko god budem mogao na bilo koji način. Tu sam i tome pripadam. To je moj moje opredjeljenje. Ali za političku priču zasad nemam prevelikih ambicija.
VIDEO Island se priprema za erupciju vulkana u nadolazećim danima
