S ministrom gospodarstva, poduzetništva i obrta Darkom Horvatom razgovarali smo o dualnom obrazovanju (obrazovanje koje podrazumijeva polovinu školovanja u školama i polovinu kod gospodarstvenika) – upravo stoga što je iz fondova EU ministarstvo kojem je na čelu povuklo novac za mentore i povećanje stipendija koje će dobivati učenici – sve s ciljem bolje i jasnije interakcije s tržištem rada i obrazovnim sustavom.
Razumije li hrvatski obrazovni sustav uopće pojam “dualnog obrazovanja”?
Sustav dualnog obrazovanja nema perspektive bez međuresorne suradnje barem četiri ministarstva, no nadležnosti Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta u strukovnom obrazovanju proizlaze iz odredbi Zakona o obrtu te se odnose isključivo na obrazovanje u sustavu vezanih obrta, odnosno u takozvanom Jedinstvenom modelu obrazovanja (JMO). S obzirom na nadležnosti koje su nam dane, provodimo odgovarajuće mjere i aktivnosti za manji dio strukovnog obrazovanja koji se odnosi isključivo na sustav vezanih obrta. Dakle, budući da se sredstva za financiranje tih aktivnosti osiguravaju iz sredstava EU fondova koja su nam dodijeljena u postupku takozvane izravne dodjele za provedbu takve aktivnosti, potrebno je dokazati postojanje pravne osnove u kojoj je uporište za njihovu provedbu vezana samo uz sustav vezanih obrta koji se izvodi po JMO. Uvođenjem sustava dualnog obrazovanja, kakvo prepoznaju gospodarstva i obrazovni sustavi Njemačke, Austrije ili Švicarske, međuresorna suradnja ministarstava obrazovanja, gospodarstva i rada morat će biti još veća, a odgovornosti, ingerencije i ovlasti puno jasnije definirane.
Hrvatska je najprije pokrenula osnivanje centara kompetencija koje su kod nas, za razliku od zemalja u okruženju, zapravo škole, a tek nedavno smo imenovali povjerenstvo čiji je zadatak stvoriti pravni okvir dualnog obrazovanja. Koja je vaša uloga u tome?
Naša je uloga da inzistiramo na tome da se Hrvatska što više i što brže približi modelu dualnog obrazovanja jer vremena za eksperimente više nemamo. Uspješni modeli postoje, a na nama je da ih preuzmemo te prilagodimo našem zakonodavnom okviru i mogućnostima. Kako bismo čitav proces stvaranja kvalitetne radne snage dodatno ubrzali, smatram da ga moramo graditi na onome što već imamo, umjesto da krećemo od samog početka. Izuzetno je važno da zanimanja za koja obrazujemo naše mlade osiguravaju stjecanje potrebnih kompetencija za kvalificirano obavljanje poslova, a to je zaista velika odgovornost i izazov za naš obrazovni sustav koji mora biti fleksibilniji i što povezaniji s gospodarstvom. Moram spomenuti intenzivnu i dobru suradnju s kolegicom Divjak i njezinim timom u Ministarstvu. Znanja i vještine postaju najveći kapital, a osobe sa znanjem i vještinama vode k društvenom napretku. Poslodavci to prepoznaju i kontinuirano nam ukazuju na potrebe usklađenja obrazovanja i tržišta rada i gospodarstva te traže brže promjene. Na nama je obveza da, uz sve što je do sada dobro učinjeno, dodatno intenziviramo procese koji će osigurati kontinuirano osuvremenjivanje obrazovne ponude u skladu s potrebama tržišta rada i to na način da razvijamo nove pristupe i metodologije koje će biti u skladu s promjenama u gospodarstvu i društvu.
Problem je nerazmjer potreba na tržištu rada s obrazovnim kadrom – i to se neprestano ponavlja. Što će u takvim okolnostima konkretno učiniti Vlada ili vi?
Imamo vrlo jasnu viziju, koja se možda isprva ne vidi, kroz mozaik različitih mjera koje je ova Vlada već donijela. Naime, od ove školske godine Ministarstvo će u sljedećem dvogodišnjem razdoblju još snažnije poticati obrazovanje za obrtnička zanimanja kroz projekt vrijedan oko 200 milijuna kuna. Većina tog iznosa financira se iz Europskog socijalnog fonda, dok se ostatak od 15 posto sufinancira iz državnog proračuna. Svjesni smo kako majstora u Hrvatskoj kronično nedostaje, a oni svojim rukama i svojim radom danas mogu sasvim pristojno živjeti. Stoga smo prije samih upisa u ovu školsku godinu počeli i s promotivnom kampanjom „Gdje su ruke, ima i struke“, koja je očito dala rezultate kad se na upis u pojedinim školama diljem Hrvatske traži i mjesto više.
Mnogi kritičari strahuju da dualnim modelom obrazovanja stvaramo kadar koji će svoju sreću potražiti u inozemstvu?
Upravo suprotno. Ne želimo da nam djeca nakon završene srednje strukovne škole završe na burzi rada, a zatim u nekim drugim zemljama, već im želimo dati priliku i poticaj da ostanu živjeti i raditi ovdje u Hrvatskoj, a poduzetnicima omogućiti da stvaraju radnike za svoje potrebe. To je ustvari zametak dualnog obrazovanja, kakvo u nama susjednim zemljama već odavno postoji, a mi pri tome ne želimo izmišljati neke nove modele, već preuzeti primjer dobre prakse i prilagoditi ga našem okviru. U tom smjeru idu i izmjene Zakona o obrtu, ali i četvrti krug porezne reforme koji poslodavca oslobađa poreznih davanja od 100 posto za mlade do 25. godine, odnosno 50 posto do 30. godine. Sve je to dio jednog od tih mozaika o kojima govorim.
Iz fondova je osiguran novac za obrtnike koji će angažirati mentore koji će raditi s učenicima, odnosno budućim zaposlenicima određene tvrtke u kojoj će se školovati. Kakvi mentori po vama moraju biti? Koji je ključni kriterij za njihov odabir?
Mentor je ključna osoba u procesu učenja temeljenog na radu. Osim njegove stručnosti, koja je ishodište svega i koja se ni u jednom trenutku ne smije dovesti u pitanje, dobar mentor mora imati snažno razvijene socijalne i emocionalne kompetencije, naravno uz sva znanja vezana uz vrednovanje učenika. Naime, odgovornost koju mentor ima izuzetno je velika – prenijeti učeniku svoje znanje i iskustvo, potaknuti ga na promišljanje i razvijanje odgovornosti prema poslu, biti dobar uzor, a pri svemu tome biti motiviran za stalni rast i razvoj. Kako bi mogao pomoći drugima u razvoju, mentor nikad ne smije prestati raditi na vlastitom razvoju, a upravo iz svih navedenih razloga smatramo da je sufinanciranje naknade mentoru jedna od ključnih pretpostavki uspješnog naukovanja budućih mladih majstora.
Kako će sve funkcionirati, koji su benefiti za učenika strukovnjaka, a koji za poslodavca?
Projekt se temelji na dvije osnovne aktivnosti – stipendiranje učenika u deficitarnim obrtničkim zanimanjima i dodjela potpore gospodarskim subjektima za provedbu naukovanja. Učeničke stipendije povećane su s dosadašnjih 9000 na 18.000 kuna godišnje i isplaćuju se u dva obroka. Interes je izuzetno velik, a samo protekle godine, kad su stipendije bile 9000 kuna, primili smo više od 3600 prijava te smo u konačnici, umjesto planiranih 2000 stipendija, dodijelili njih nešto manje od 3000, zahvaljujući angažmanu na osiguranju dodatnih sredstava. S druge strane, poduzetnicima se omogućava sufinanciranje naknade koju su dužni isplatiti učeniku za naukovanje, zatim naknada mentoru koji će to dijete educirati, a također i nabava opreme koja je potrebna za izvođenje naukovanja. Naime, u procesu učenja temeljenog na radu, ključna osoba je upravo mentor. On kao stručna osoba u suradnji sa svim dionicima mora osigurati odgovarajuće okruženje za ostvarenje očekivanih ishoda učenja te stjecanje znanja i vještina potrebnih za obavljanje poslova određenog zanimanja. U svemu tome, bit je da učenici više vremena provode na praksi i u realnom okruženju, umjesto teorije i polaganja ispita koji kasnije poslodavcu nisu garancija da će dobiti gotovog radnika.
Svedimo to na realan primjer i konačno primjer iz vašeg sektora – to znači da bi dualnim modelom obrazovanja uskoro budući majstori mogli biti zaposleni u 3. maju ili Uljaniku? Ili? Koja je budućnost brodogradnje u Puli i Rijeci nakon svih nedavnih događaja?
Ako će postojati povjerenje i jasna vizija poslovanja, vjerujem da hoće. Ponovio sam već nebrojeno puta da želimo vidjeti brodogradnju, odnosno nastavak proizvodnje i u Puli i u Rijeci. No, ova je Vlada odlučila stati na kraj i reći dosta onakvom modelu kakav je postojao do sada. Na snazi su nova pravila i više neće biti ni kune jamstava ako neće biti jasno vidljivo u što su ta sredstva utrošena i hoće li se u dogovorenom roku isporučiti ugovoreni brodovi. Prvi put smo u slučaju 3. maja imali jamstvo kojem su prethodili uvjeti koji su morali biti zadovoljeni kako bi im se isto i odobrilo. U dobroj komunikaciji s tamošnjom upravom, omogućen je nastavak proizvodnje i već se krenulo s dovršetkom jednog od brodova kanadskog naručitelja Algome. Razlika je da ovog puta kreditna sredstva neće ni doći do poslovnog računa 3. maja, već će u jednom sustavu hrvatske brodogradnje – Jadranbrod i HBOR-a biti jasno praćeno plaćanje svih stvorenih obveza. Nećemo dopustiti da se ponove neki grijesi prošlosti koji su nas koštali oko 4,5 milijarde kuna protestiranih jamstava plaćenih izravno iz državnog proračuna.
Svjetsko gospodarstvo će ove godine porasti najslabije od globalne financijske krize 2008./2009. Dolazi do stagnacije u Njemačkoj i Italiji, a nakon gospodarskog rasta u prvom kvartalu od 3,9 posto, Hrvatska bilježi pad i vratila se nižim stopama od 2,4 posto. Što možemo očekivati do kraja godine?
Ne bih na to gledao kad na pad, jer ovdje i dalje govorimo o gospodarskom rastu po vrlo stabilnim stopama. Čak su i projekcije Europske komisije za Hrvatsku nedavno povećane s 2,6 na 3,1 posto u 2019. godini, što pokazuje da smo na dobrom putu. Štoviše, kad kumulativno pogledate prvo polugodište, ispada da je ta procjena u potpunosti točna. No, mi time nećemo biti zadovoljni jer vjerujemo kako taj rast može i mora biti još veći. Treba uzeti u obzir da je iza nas još jedna rekordna turistička sezona, o čemu svjedoče brojke, tako da imamo razloga biti optimistični za 3. kvartal. No, ono što me posebno veseli jest činjenica da je tom pozitivnom trendu najviše pridonio porast investicija, kako privatnih tako i kapitalnih, dakle investicija javnih poduzeća i države. Uporno ponavljam formulu 4i, koje se držimo kao niti vodilje, a koja podrazumijeva rast investicija, inovacija, industrijske proizvodnje i izvoza. Svim našim poticajnim mjerama nastojimo stvoriti jasan putokaz i smjer za poduzetnike te ih motivirati na nova ulaganja. To se posebno odnosi na uvođenje novih tehnologija u proizvodne procese, što je danas pretpostavka novih iskoraka u smislu daljnjeg rasta i razvoja poslovanja. Upravo o tome govori i naša nova promotivna kampanja koju smo pokrenuli s ciljem predstavljanja Hrvatske kao zemlje inovativnih ljudi i poduzeća, koja se može podičiti jednim Nikolom Teslom ili Faustom Vrančićem, kao i brojnim današnjim uspješnim poduzetnicima inovatorima, ali i s jasnom vizijom i namjerom da se povećaju investicije u nova inovativna rješenja, proizvode i usluge.
Spominjete turističku sezonu. Može li Hrvatska ovisiti samo o turizmu?
Bilo bi zaista lijepo da može. No, turizam bi gospodarstvu trebao doći kao šlag na tortu, a ne kao njezin temelj. Kolega Cappelli radi vrlo dobar posao i smjer kojim se sada krećemo pokazuje da se u Hrvatskoj sve više razvijaju pred i postsezona, što je svakako dobra vijest. Predviđanja svojevrsne propasti sezone, koja sada ispada u rangu rekordne prošlogodišnje, iza nas su. Svjesni smo pojave konkurencije u našem okruženju, tako da ćemo i u segmentu turističke ponude morati ustrajati na kvaliteti ponude i privlačenju gostiju veće platežne moći. Smatram da bi Hrvatska trebala ići u smjeru specijalizacije, kako u turizmu tako i u svim drugim segmentima gospodarstva. Hrvatskoj uz povećanje kvalitete u turističkoj ponudi prioritetno treba jača industrijska proizvodnja. Ona se mora temeljiti na novim tehnološkim rješenjima i investicijama u 4.0 industrije.
Boje li se ipak poduzetnici ući u nove investicije, posebno kad sve češće čujemo najave o dolasku nove recesije?
Ni jedna država u svijetu, pa tako ni Hrvatska, ne može biti imuna na globalna gospodarska kretanja, a posebno kad se radi o zemljama bliskog okruženja. Njemačka i Italija koje ste spomenuli trenutačno prolaze fazu stagnacije, a riječ je o našim najvećim trgovinskim partnerima. Istovremeno, u Hrvatskoj ne govorimo o stagnaciji, već se jedine polemike vode oko toga koliki će gospodarski rast biti. Uvijek ću rado poslušati svačije mišljenje, predviđanja ili dojmove, no činjenice su sljedeće – kamate na poduzetničke kredite nikad nisu bile niže, natječaja koji potiču nova ulaganja nikad nije bilo više, sredstva koja smo povukli iz fondova EU i investirali nikad nisu bila veća, a odlučnost da smanjimo administrativna opterećenja te digitaliziramo i pojednostavimo procese nikad jasnija. U takvim okolnostima treba istaknuti one poduzetnike koji imaju hrabrosti i znanja za ulazak u nove investicije i projekte. Hrvatskoj treba optimizam. No, treba nam i doza opreza jer se pokazalo da je kamen spoticanja većem gospodarskom rastu sanacija onih industrija koje su u prošlosti bile vođene lošim poslovnim odlukama. U svakom trenutku poduzetnici moraju biti svjesni i upoznati s potencijalnim rizicima, ali ću opet ponoviti da pozivam na hrabrost i ulazak u nove investicijske cikluse.
Video: Izjava ministra Darka Horvata
Sjecam se kako sam svoje znanje i iskustvo prenosio na mladje osobe. Vratli su mi s nogom u guzicu. Danas ni za suho zlato necu djeliti svoje znanje i iskustvo. Bas me zanima gdje ce naci Masterse, kad obrta u HR gotovo da i nema, osim ako se ne odnosi na kuhare i konobare.