Duboko skriveni u šumama Blatuše pokraj Gvozda, u raštrkanom naselju stanuje dvadesetak zaljubljenika u prirodu, gdje već treću godinu promoviraju potpuno nov način življenja. No, nije riječ o tipičnim bjeguncima iz gradske vreve, nego intelektualcima, čijih bi se svakodnevnih kulturnih i znanstvenih događanja postidjele i najveće metropole.
Svi su jednaki
Posjećuju ih stručnjaci iz cijele Europe, botaničari, filozofi, ekolozi, održe poneku radionicu, seminar ili predavanje, a dio njih neplanirano ostane i po nekoliko dana kako bi proniknuli u posve jedinstveni suživot s prirodom. Putnik namjernik doživljava sljedeći prizor; ljude u otrcanim majicama kako cijeli dan grade kućice i štagljeve, obrađuju vrt, ubiru plodove i pripremaju se za zimu. Uvečer tišinu zna ispuniti mekani zvuk violončela uz teleskop usmjeren prema zvijezdama kako bi proučili tajne svemira. Logorska vatra do dugo u noć inspiracija je za duge razgovore i planove za sutra, ali i za puno dalje.
– Ovdje nas je sve više, i sve nas povezuje ljubav prema prirodi koju ne eksploatiramo, već se jednostavno utapamo u njoj, a ona nam to obilato vraća – kaže jedan od inicijatora naseljavanja ovoga jedinstvenog područja, Robert Šenk. Dr. Franck Tetart, koji je u Parizu završio doktorat kineske medicine, uz seminare, drži i lopatu u ruci.
– Ovdje smo svi jednaki, a ima mnogo toga za napraviti. Gradimo ekološke kuće, nastambe za životinje i uređujemo okoliš. Gorana Gregl Mikulić u ekoselu živi s četverogodišnjom kćeri Darom.
Najugroženiji u Europi
– Prije mjesec dana Dara i ja smo se ovamo preselili za stalno. Za život u prirodi nije potrebno mnogo, novac najmanje. Imamo svega u izobilju i izvrsno se osjećamo! – kaže Gorana. Prirodni lokalitet u Blatuši, gdje živi ta, za mnoge neobična družina, još je 1964. proglašen posebnim botaničkim rezervatom, a trenutačno je najugroženiji stanični tip u Europi. Poznati botaničar Vladimir Peršin pola stoljeća istražuje ovo područje i kaže:
– Najveća prirodna i biološka vrijednost ovdje je vrlo rijetka i reliktna zajednica bijele šiljkice, nježne biljke koja se u svom tipičnom obliku zadržala jedino ovdje. Bilo kakvo narušavanje već i tako poremećene ravnoteže uništilo bi ovu zaštićenu biljčicu, kojoj prijeti izumiranje – kaže Peršin.
