Ima li iko bedastiju zemlju sa bedastijim zakonima nego sto je nasa,nema! Sa absurdom to nema bas nista nego sa gluposcu,Holy trazi legaliziranje marihuane kod nas se droga prodaje na kg a oni protiv automata za cigarete.. Nisu sposobni da uvedu red pa tup,zabrani.. u kioscima ne smes imat cigarete u regalima da se vide ! budalestina!. odi u jemacku pa pogledaj tko jos skriva cigarete iza nekih zavjesa..? nismo normalni bolje kazimo oni koji ovakve zakone izmisljaju i donose zato i jesmo nazadni u svemu ali bas u svemu jer imamo zakone kao niko..

Mislim da imamo restriktivnije zakone nego EU. Što se tiče automata za cigarete, već godinama odlazim u jedno mjesto u Italiji. Tamo u susjedstvu stana gdje odsjedam je trafika, koja uredno ima na uličnoj strani automat za cigarete. Nisam primjetioo da pored utora za ubacivanje novca ima i utor za ubacivanje eventualno identifikacijske isprave ! Maloljetnicima i tako nije baš mjesto u kafićima, naročito u noćnim satima bez nadzora.

Razlika između nekad i sada je samo u nazivu sistema i profinjenijim načinom potlačivanja i krađe od sistema vlasti. NIKAKVE TU RAZLIKE NEMA, SVE JE ISTO SAMO SE DRUGAČIJE NAZIVA ili kako bi to lijepo Balasević rekao: "Ma princip jeje isti, sve su ostalo nijanse" U čemu je razlika od onda i sad? osim u drugačijem nazivu, sve se zapravo svodi na izrabljivanje/eksploataciju pučanstva kao i ograničavanju slobode i prava istih. History: Srednji vijek se ne naziva bez raloga "mračnim" dobom; Zemlju je tada uistinu prekrio duhovni mrak, i njene narode Tama koju su uspostavili neprijatelji Istine i Pravednosti. Crkva združena sa vlastima i plemstvom porobljivački i pljačkaški je vladala nad ljudima. Kada su se na sataniziranu Crkvu počeli slamati izrasli negativni uzroci, počelo je smjelije i šire buđenje ljudskog mnoštva. Pojavljuju se struje i pokreti koji ustaju protiv sprege crkvenjaštva i svetovnih, državnih vlasti na račun radnog, običnog čovjeka. Negdje je lažno hrišćanstvo i tiranija svetovnih gospodara htjela da se eliminiše i nehrišćanskim sredstvima. Svjetlo Pravednosti je se teško probijalo. Zategnutost društvenih odnosa na relaciji feudalac (vlastelin) – kmet (merops, seoski podanik), počela je da varniči kroz ustanke rularnog življa poslije krstaških ratova Papstva i njemu odanih kruna Evrope. Na seljaku (koga je knez tretirao kao tegleću marvu) i eksploataciji njegovog rada počivali su svi društveni slojevi: činovnici, plemstvo, sveštenstvo, patriciji, građani ... U Engleskoj je 1381. g. izbio veliki ustanak seljaka pod vođstvom Vot Tajlera (Wat-Walter Tyler). Francusku su zahvatili ustanci 1358. g. U Holandiji su se seljaci pobunili 1491.-1492. g. Od 1513.-1515. g. su švicarski i slovenački seljaci digli niz značajnih buna. U Mađarskoj je 1514. g. seljake na ustanak digao Đerđ Doža. Njemačke seljake je 1924. i 1925. g. pokrenuo reformator Thomas Münzer, kojemu je se suprostavio ostrašćeni kvazireformator Martin Luter. U Hrvatskoj je to učinio 1572. g. Matija Gubec; u Rusiji 1606. g. Ivan Bolotnjikov, te 1667. g. Stenjka Razin i 1773. g. Jemeljan Pugačov. Naprednije vjerske snage su silnije uticale na seljačke ustanke, u kojima su seljaci nastupili bez neke udarne ideologije, samo sa zahtjevima da im se vrati na razne načine pokradena i oteta imovina od crkvenjaka i feudalaca, i da im se ublaži eksploatacija i tlačenje od strane vlastele i plemstva. Seljaci su bili vezani za feude plemstva, na kojima su radili mukotrpno veliki deo dana. Od onog malo što je zaradio, u svoje "slobodno" vrijeme seljak je morao da plaća i isplaćuje gomilu dadžbina i poreza, kamata, dugova, zemljarina, troškova, ... Gotovo svi ustanci seljaštva su bili ugušeni od strane feudalne vojske. I građanstvo se "budi" Poslije talasa seljačkih ustanaka za oslobađanje od feudalističko-crkvenjačke tiranije, pojavili su se nacionalni i građansko-buržoarski ustanci, revolucije, koje su bile opasnije po vlast, jer su tražile promjenu ne samo društveno-staleških odnosa već i državnih uređenja. Razvoj kapitalizma doveo je do slivanja seljaštva u gradove, pohlepa i gramzivost bogatih poslodavaca je rasla, što je zaoštrilo društvene staleško-kastinske odnose, što je dovodilo i do revolucija u kojima nisu profitirali ugroženi slojevi već aristokrate i vlastoljubivi zavjerenici koji su ideološki ekspertimentisali. Tako je u Engleskoj poslije sukoba kralja-apsolutiste (Stuart) i parlamenta 1628. g. izbila buržoaska revolucija, koja je 1689. g. pobijedila usvajanjem Deklaracije prava kojom je reducirana vlast monarha. Tako se u prvom članu Deklaracije iznosi: »Nedopušteno je bez saglasnosti parlamenta prisvojiti sebi vlast, zakone ukidati ili pomoću kralja spriječiti vršenje zakona.« - Američka buržoarsko-nacionalna revolucija dovela je 1776. g. do osamostaljivanja 13 sjevernoameričkih engleskih kolonija od britanske imperije. Francusku je zahvatila buržoarsko-demokratska revolucija 1792. i 1793. g., Rusiju 1905. i boljševička 1917. g, Kinu revolucionarni rat 1925.-27. Dok su na seljačke ustanke više uticale reformatorsko-vjerske struje, građanske revolucije su više vodile masonsko-komunističke struje. Njemački idealista i mason Georg Hegel svome djelu Philosophie der Geschichte (1840. g.) izražava svoje divljenje Francuskoj revoluciji započetoj 1789. g. koju je pripremila masonerija (što potvrđuje i 'Deklaracija' iz 1900. g.), kada je ideja prava "trijumfovalo" i stavljena u temelj ustava a svijet postavljen "na glavu": »To je bilo veličanstveno rađanje sunca. Sva misaona bića radosno su pozdravila nastanak nove epohe. Svečano raspoloženje vladalo je u to vrijeme, i sav je svijet bio prožet entuzijazmom duha, kao da je prvi put došlo do pomirenja božanaskog sa svijetom.« Sve vođe Francuske revolucije bili su masoni: Mirabo, Danton, Mara, Robespijer, kao i njeni enciklopedijski oci: Monteskije, Volter, Didro. Masoni su osnovali i zavjerenički 'Klub jakobinaca', koji su se pokazali kao motor Revolucije. U vrijeme Revolucije u Francuskoj je bilo preko 2.000 loža, masonskih "crkava".