Već za dva tjedna saznat ćemo je li Zoran Milanović dobro isplanirao ili improvizirao taj svoj zadnji juriš i postavljanje hrvatskih straža na Drini. Kad je još bio “manji” Hrvat, priznao je Franji Tuđmanu primat i povijesne zasluge, potom je zgrabio hrvatski barjak i skandirao “Hrvatska, Hrvatska”, da bi na kraju, kao već veliki Hrvat, “zabio” i hrvatski barjak na vrh Romanije. Intencija je bila da se prikaže odlučnim, nacionalnim liderom, frajerom koji će se nametnuti neodlučnim, mladim biračima koji obično i ne izlaze na izbore.
Kako je takvih 10 do 20 posto, kako kada, računica se činila logičnom. Znao je da će, svojim pretjeranim “hrvatovanjem” jako naljutiti svoju biračku bazu, naročito sklone mu medijske opinionmakere, no računao je “ma nemam što tu izgubiti, moji birači će ionako glasati za mene”.
Sad, možda je ovdje već isuviše postao zaražen tim HDZ-ovim nacionalno-domoljubnim virusom, pa je i počeo nesvjesno računati kao da uistinu i jest “ognjištarski” HDZ-ov birač pa je pomislio da i za njegove birače vrijedi isto što i za HDZ-ove. Da će, bez obzira na lik lidera i njegova djela, riječi ili afere, oni svejedno disciplinirano izaći na birališta i zaokružiti za njega. SDP-ovi birači, međutim znaju biti idealisti. Pa će, ako su se naljutili na novog “desnijeg od HDZ-a Zokija”, radije ostati apstinirati kod kuće no svojom ljevicom zaokružiti njegovo ime.
Pokaže li se ovih dana da bi Milanović, na kraju mogao više izgubiti no što je u prvi mah osvojio svojim “jurišem”, i izjavama koje “kod kuće” podržava veliki broj nacionalnijih Hrvata - ostaje mu malo vremena da pokuša još jedan preokret. Osjeti li se, nakon svega poduzetog, i dalje ugrožen trendom rasta HDZ-a, Milanović će zaključiti da mora poduzeti još jedan udar na Andreja Plenkovića. kojeg je već i “načeo”, čak i osobnim uvredama. Jedini još preostali udar nudi mu zadnje TV sučeljavanje, koje za 9. rujna oraganizira Nova TV. Tu određeni problem predstavlja to što je Milanović već bio odbio sva nova sučeljavanja s Plenkovićem, jer je, kao, sada red na drugim “vojnicima”, pa se čak stekao dojam da namjerno izbjegava novi TV obračun s “dosadno smirenim” Plenkovićem.
No, Milanović je već pokazao da vrlo lako pregazi svoju “jučerašnju” izjavu, tako da će, osjeti li da ipak gubi, preko noći početi pritiskati Plenkovića na još jedan izravni TV obračun. Svojim brzim manevriranjem Milanović je, međutim, pokazao još jednu osobinu - da mu ništa nije “sveto” i da nema toga što nije spreman žrtvovati. Pokažu li se, nakon izbora sada još tek fantazije o mogućoj zajedničkoj vladi i velikoj koaliciji s HDZ-om, onda se može predvidjeti da će Milanović žrtvovati još neke svoje “figure”.
Pa i sve, bude li trebalo. Premda u HDZ-u ne žele ni hipotetski podražavati ovu priču o zajedničkoj vladi s Milanovićem, već je jasno da će, počne li se ostvarivati ta fantazija, prvi uvjet HDZ-a Milanoviću biti da Vladu formiraju samo HDZ i SDP. Nikakva Narodna koalicija kao partner ne dolazi u obzir. Milanović će dakle u startu biti suočen sa zahtjevom da se riješi i Vrdoljakova HNS-a i Beljakova HSS-a i Hreljina HSU-a. Nije HDZ na izbore išao sam da bi poslije koalirao s toliko igrača, nego samo s jednim jakim. S obzirom na to da je SDP u startu dao partnerima 14 mandata, jasno je da bi u eventualnu vladu s HDZ-om ušao s dosta manje mandata od HDZ-a.
Zato Plenković i spominje taj njemački model “junior partnera”, kakav je SPD u velikoj koaliciji s CDU/CSU-om. I zato je glavna Angela Merkel i zato ne dijeli fotelju s “juniorom”.
>> 'Zoran Milanović nas je posvadio sa svim susjedima i pola EU'
Kao prvo, autor pogrešno navodi da je HDZ na izbore izašao sam. Ima na listama i HSLS, i HRID, i HRAST i pravaše. Drugo pogrešno je da vidi trend rasta HDZ-a, a sve ankete po izbornim jedinicama su pokazale da HDZ osvaja isti broj mandata, dok SDP gotovo svugdje ima po jedan više (najavili su da im je to cilj). Ali je točno, dođe li do velike kolaicije, u vladu idu samo HDZ i SDP gdje će Milanović biti premijer, a Plenković zamjenik i ministar vanjskih poslova. Taj posao Plenkoviću leži, to mu je prirodni milje, dok o unutarnjoj politici i stanju u Hrvatskoj zna malo ili ništa. Ipak se iz Brisela ne vidi do Hrvatske.