Grdno se varate ako mislite da su predbračni ugovori, kojima partneri prije sklapanja braka precizno utvrđuju svoju imovinu i način raspolaganja njome umotvorina i moda novoga doba!
Ugovor što ga je Marica udova Bakšaj, rođena Končevski, iz Purge, 1. veljače 1889. godine, u nazočnosti sudskog pisara Vilibalda Slugana, sklopila s budućim mužem, Martinom Končevskim, mnogim bi modernim odvjetnicima i današnjim parovima koji se odlučuju na takav potez, svojom preciznošću mogao poslužiti kao ogledni primjerak! Evo i dokaza da su to činili pravnički mudro, dakako, u nazočnosti sudskog pisara i dva svjedoka.
Puce ćemo othraniti
Među ostalim, Marica se u točki 1. ugovora obvezuje da će “nakon vienčanja, na posied svoj, što joj je pripao uslied zakonite diobe od zadruge, uzeti štovanoga Martina”. Dalje ističe da “od meni pripadajućeg zemljišta, jedna četvrtina pripada mojemu budućemu mužu, druga četvrtina meni, a da u svih javnih knjigah budemo vlastnici nas oba na jednoj polovini meni pripadajućeg diela.”
Te dijelove ugovora, krasopisom pisana, pročitao nam je Josip Podsečki, predsjednik Mjesnog odbora Rinkovca, koji ga je dobio od prijatelja Petra Končevskog. Marica dalje fiškalski određuje da druga polovica zemljišta ima pripasti njezinoj malodobnoj “dietzi” iz prvoga braka, Bari, Magdi i Trezi. “Ako pak one ostanu puce neudate, onda si po svojoj volji zemlju mogu obdelavati nakon punoljetnosti, ali do tog vremena imadu puce biti kod nas, a ja i moj budući muž primjereno našem stališu imademo ih othraniti.
U slučaju smrti moje...
Bude li se koja puca udala, imademo istoj dati jednu liepu kravu, škrinju, sukno i gosti, pa se time ona imade odreći svakog prava daljnjeg od nas”, odredila je Marica. Ali tu nije kraj. Marica je mislila na sve, pa dalje utvrđuje: “Budemo li imali mi u našem braku dietzu, ista su pravi naslidenici našeg imetka cielog. Ako nas Svevišnji ne obdari sa dietetom, nasliednici su Bara, Magda i Treza. U slučaju smrti moje, moj muž Martin imade ostati u uživanju imetka pokretnog i nepokretnog. A u slučaju smrti Martina, valja isto i za mene”, odrezala je Marica.
Martinu pak nije preostalo drugo nego da izjavi “da rado pristaje na sve točke ugovore”. Kak se i šika, budući mladenci ugovor su potpisali – križićem.
Zagorci predbračne ugovore sklapali još prije 120 godina
Sporazum Marice i Martina i današnjim bi odvjetnicima mogao poslužiti kao ogledni primjerak; “Bude li se koja naša puca udala, imademo istoj dati jednu liepu kravu”
Komentara 2
Ovo je jako zgodno za citati, eto vidi se da su neki ljudi vec davno prije jako pametne ugovore prije braka radili, tako bi se trebalo i danas da ne bih doslo do velikih sudskih troskova i sporova.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
To je imalo smisla kada je sud funkcionirao normalno !