Za suzbijanje smrtonosnih zaraza potrebna je suradnja mnogih država, tehnologija i stručnjaka. Zapadnu je Afriku 2014. godine zahvatila epidemija smrtonosnog virusa ebole, najrasprostranjenija epidemija ove vrste u povijesti. Do 2016. godine zaraženo je više od 28.000 ljudi te je zabilježeno više od 11.000 smrtnih slučajeva.
Međunarodna zajednica našla se tada u utrci s vremenom kako bi spriječila prijeteću humanitarnu katastrofu. Europske države pružile su pomoć u različitim oblicima, a Europska unija im je pomogla u zajedničkom djelovanju osiguravši dvije milijarde eura za liječenje lokalnog stanovništva i zaštitu europskih liječnika, medicinskih sestara te pomoćnog osoblja.
Koordinacijski centar EU-a za odgovor na hitne situacije (ERCC) brzo je osmislio mjere pomoći koje su obuhvaćale komplete za brzu dijagnostiku, pretrage, medicinsko znanje i evakuaciju, no za njihovu učinkovitost nužna je bila suradnja junaka iz svih krajeva Europske unije koji su odigrali ključnu ulogu u akcijama pomoći.
Među njima su i voditelj tima Europskog mobilnog laboratorija Danny Asogun koji je imao važnu ulogu u testiranju lokalog stanovništva na ebolu u jeku epidemije, Hans Kuhn, zaposlenik njemačke tvrtke koja je dobavljač prijenosnih dijagnostičkih kompleta zahvaljujući kojima su mobilni laboratoriji u Europi i Africi koje financira EU mogli brzo i učinkovito testirati i dijagnosticirati osobe oboljele od ebole u zabačenim ruralnim područjima zapadne Afrike te John Ryan koji je odigrao ključnu ulogu u održavanju transportnih ruta prema zapadnoj Africi i natrag otvorenima, istodobno osiguravajući suzbijanje bolesti. Iako sami ovi junaci ne bi mogli učiniti puno, solidarnošću i suradnjom europskih liječnika, medicinskih sestara, laboratorijskih tehničara i znanstvenika uspješno je suzbijena ova globalna zdravstvena kriza na području zapadne Afrike, a i spriječeno je širenje epidemije ebole na Europu.
