Ručnicima za plažu na Markovu trgu, centru političke moći u Hrvatskoj, prosvjednici iz inicijative Pokret otoka pokušali su spriječiti izglasavanje novog Zakona o koncesijama. Traže da se lokalnim jedinicama u potpunosti prepusti odluka o koncesioniranju te da država i županije “maknu šape s plaža” i zato inzistiraju da se o zakonu provede i treće čitanje uz uključivanje zainteresirane javnosti. S obzirom na to da je glasovanje odgođeno, stvorio se dojam da su uspjeli nametnuti svoje zahtjeve, ali u vladajućoj stranci kažu nam kako odgoda glasovanja ne znači da se odustaje od zakona niti da će biti trećeg čitanja, već da žele još jednom proučiti argumente iznesene u saborskoj raspravi.
U veljači za zakon 117 ruku
Zakon o koncesijama prvi je put raspravljen još u veljači, odnosno prije raspada koalicije HDZ–Most, i tada nije bilo značajnijih primjedbi. Dapače, zakon je podržalo čak 117 zastupnika, a samo nekoliko ih je ostalo suzdržano. Jučer je, međutim, oporba podržala zahtjeve prosvjednika te zaključila kako lokalna samouprava ima pravo samostalno odlučivati o svojim dobrima, a smeta joj i prijenos koncesijskog ugovora.
– Koncesionar vode Studene sada je Todorić i on može dati vodu kome god želi – kazao je Miro Bulj, zastupnik Mosta. A upravo zbog krize u Agrokoru i nedavnog slučaja s koncesijom bolske plaže Zlatni rat i buknula je pobuna protiv novog propisa. Do tada je odobravanje koncesija uglavnom prolazilo ispod radara pa otud i činjenica da je u veljači bilo toliko političke sloge o stvarima koja sada dolazi u fokus političkih zbivanja. Zato Mostov Bulj i podsjeća na slučaj Zlatni rat koji mu je dao za zaključiti da je za dobivanje koncesije dovoljno imati dobar odnos sa županom. Prijenos koncesije, koji im je sporan, moguć je i po postojećem zakonu, i to u svim slučajevima pa čak i kada banka kojoj koncesionar ne vraća kredit želi koncesiju prenijeti nekoj drugoj tvrtki. Kao novost je uvedena mogućnost prijenosa koncesija tijekom procesa restrukturiranja, što se može odnositi na koncern Agrokor, ali i na sve tvrtke koje prolaze predstečajne nagodbe jer se u njima obično događaju spajanja dviju ili više tvrtki i promjene vlasnika kroz pretvaranja duga u kapital, što nije klasično preuzimanje tvrtke koju je do sada poznavao zakon.
Podsjetimo tek da je postojeći zakon o koncesijama donesen prije zakona o predstečajnim nagodbama pa te klauzule nije bilo. Zanimljivo je pak što više nije potrebna pisana suglasnost Ministarstva financija za prijenos koncesije, već samo njihovo očitovanje, dok je, naravno, zadržana obveza pisane suglasnosti tijela koje je odobrilo koncesiju. Oporba je tijekom saborske rasprave upozoravala i na činjenicu da voda kao resurs nije zaštićena kategorijom “strateške koncesije” kao što su pak električna, naftna, plinska infrastruktura i autoceste. Amandman o tretiranju vode kao strateškog resursa podnio je Ivan Lovrinović iz Promijenimo Hrvatsku. Tražio je i istu kategoriju za pomorsko dobro, koje se pak uređuje posebnim zakonom.
Tko bi pratio 530 jedinica?
Razumljivo je da se nakon odluka o koncesijama u korist tvrtki koje nisu imale baš sve reference, kao u slučaju plaža Zrće i Zlatni rat, lokalna zajednica digla na noge s porukom da oni trebaju odlučivati o svojim dobrima, ali iskustvo iz prethodnih godina pod upitnik stavlja sposobnost lokalnih vlasti da sami vode proces. Na primjeru iz 2014., kada su čak 92 općine i grada otpisale potraživanja dužnicima, a poslije tražile pomoć od države vidljivo je da nisu spremne naplatiti ni potraživanja za koja danas imaju ovlasti pa je upitno koliko bi efikasne bile u naplati koncesijskih prihoda. Trećina, odnosno 30-ak lokalnih jedinica nije ni pokušalo naplatiti potraživanja. Pitanje je onda ne bi li spuštanje na tu razinu vlasti značilo kraj ili jačanje pogodovanja s obzirom na to da bi bilo koje tijelo vlasti teško moglo pratiti odluke više od 530 općina i gradova. Možda je rješenje u modelu kojeg se domislio splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban, a to je da se pri odluci o koncesiji u koncesijsko vijeće pozove osoba iz lokalne zajednice na koju se koncesija odnosi. Na taj način bi se lokalna samouprava direktno uključila u odlučivanje, a imala bi u zaleđu infrastrukturu i moć koju okrilje županije nudi u naplati.
Boljani vladaju sa Bolom a ne kriminalci