To je smiješna priča. Neće podnijeti ostavku nego nastaviti raditi svoj posao. Meni izgleda sve ok, došao je s mjesta veleposlanika, postao dužnosnik, sve je zakonito. Ovo je primjer harange. Dosta je, točka, game over, rekao je premijer Plenković novinarima nakon 96. sjednice vlade. Riječ je bila o predstavniku njegova ureda, Zvonimiru Frki-Petešiću, koji uživa lijepi državni stan u centru Zagreba, a na čiju je besprijekornu uredsku karijeru bacilo sjenu to što je prijavio boravište u Salima na Dugom otoku.
Ali novinarima nikad nije dosta.
Plenkovićev ministar Tolušić dao je 2,7 milijuna kuna poticaja supruzi svog zaposlenika, Plenkovićev ministar Kuščević bio je upleten u malverzacije s nekretninama na Braču, Plenkovićeva ministrica Žalac bila je u zatvoru zbog petljavina s europskim novcem. I sad mu javnost čačka po predstojniku ureda, koji nije kriv ni za što osim što je iz Sali, poznatog rasadišta francuskih diplomata. Tko ne bi zavapio “Dosta je, točka, game over”.
Ali nije nikad dosta.
Maja Đerek, bivša zaposlenica Državnih nekretnina, dala je još bizarnih pojedinosti o opremanju državnog stana ministra Banožića, za koga su službenice “kupovale jastučiće, peglu, ukrasne biljke”. Ona se pridružila nizu hrvatskih zviždačica i zviždača: Adrijani Cvrtili nakon čijih su snimci, zbog zapošljavanja stranačkih kolega, uhićeni u Kutini predsjednik Gradskog vijeća Davor Kljakić i gradonačelnika Zlatko Babić; Zlatana Osmanovića i Vlatka Klarića koji su optužili URIHO za trgovanje poticajima za osobe s invaliditetom; Jasmine Jovev koja je izazvala pad sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel; Vesne Balenović koja je upozorila na muljanje u Ini; i rodonačelnice svih njih, Ankice Lepej, koja je ovih dana preminula. Njezino odavanje bankarske tajne Tuđmanovih, da imaju 210.000 njemačkih maraka koje nisu bile prijavljene u imovinskoj kartici, danas se čini smiješnom sitnicom, kad se usporedi s novim milijunima mita u aferi Janaf, što su isplivali ovih dana.
Nikad neće biti dosta, jer nikad nije u Hrvatskoj nikome tko je na vlasti dosta mita, zapošljavanja stranačkih kolega, nekretnina, poticaja, pegli... I kao što igra krađe, utaje i pronevjere neće nikad prestati, nego se samo podiže na novi level, tako su i prevaranti uvijek u opasnosti da ih netko ne otkrije. Ankica Lepej ostavila je memento za sve zviždače: “Šutljive javnosti nijedna vlast se ne boji. Ljudi kao da ne razumiju da se imaju pravo buniti kada stvari oko njih nisu dobre. Nimalo ne cijene svoju individualnu slobodu, a bez nje nema ni slobodnoga društva”. Igra odavanja, dakle, prestat će tek kad prestane igra lopovluka. Nivo ogorčenja prati nivo zloupotreba, pa se ne treba čuditi da su nakon grude snijega u Petrinji na premijera poletjela, za sada samo virtualna, trula jaja u Zadru.
Još smo daleko od toga da stavimo točku na sve to.
A daleko smo zato što iz Plenkovićeva “game over” vidimo ono najporaznije: to je sve za njega igra. Igra su boravišta i stanovi, igra su poticaji i fondovi, igra su potresi i epidemije, igra su Rusija i Ukrajina – sve su to samo virtualni protivnici koje mora, uz pomoć joysticka, preskočiti, zaobići ili uništiti, da bi nekako izmeandrirao do kraja igre, i ušao u neku drugu, bolju, ljepšu i noviju igru. Zanimljivo je da slično zrelo razmišlja i Ivan Vilibor Sinčić, zastupnik zaboravljenog Živog zida u Europskom parlamentu. Kada je 2015. započinjao kampanju za ulazak u Sabor, objašnjavao je svojim sljedbenicima da se u parlamentu kuju zle politike i da ih se ondje može i uništiti – dakako, prepoznali ste, to je bit Gospodara prstenova u kojem mali i skromni Frodo nosi zli prsten u Mordor, da ga tamo baci u vatru u kojoj je iskovan. Nakon sinekure u gornjogradskom Mordoru, skromni Frodo, pardon, Sinčić, prebacio se na unosniju sinekuru u belgijski Mordor, odakle je ovih dana pozvao građane da krenu u marš na Bruxelles: “Ovo je srce Europske unije, tu je izmišljena ova politika, tu je izmišljena digitalna zelena potvrda, tu su počele diskriminacija i segregacija, tu se podržava cenzura znanosti i medicine, nažalost. I to je mjesto gdje sve to treba i završiti”.
Za sve ove godine Vilibor Sinčić nije o politici naučio ništa više od onoga što je saznao iz Gospodara prstenova, a sebe zamišlja kao romantičnog junaka koji čarobnom gestom rješava sve probleme svijeta. Njegova udaljenost od realnosti tolika je da je od 705 zastupnika Europskog parlamenta, najmanje od svih, u samo 14,8% glasanja, podržao prijedlog koji je na kraju pobijedio. Zapravo bismo trebali promijeniti zakon koji od političara traži da prijave svoju imovinu. Zanimljivije bi nam bilo da nam prijave svoje
fantazije.
Pljačkaši vlastite države u odijelima!