Prema podacima Eurostata (2007.) Hrvatska ne zaostaje za prosjekom EU kada je riječ o godinama kada mladi ljudi prvi put ulaze na tržište rada. Hrvatski prosjek je 21 godina, dok je na razini EU prosjek 20 godina. Ipak, podaci za 2010. godinu pokazuju da je nezaposlenost mladih, mlađih od 25 godina, u Hrvatskoj iznosila 32,6% te je bitno odstupala od prosjeka EU koji je iznosio 21,1%. Ova situacija rezultat je krutosti hrvatskog tržišta rada što predstavlja otežavajući faktor pri zapošljavanju mladih. Troškovi otpuštanja i zapošljavanja radnika su visoki, a fleksibilni radni aranžmani, koji su primamljivi mladima s obzirom da velikim dijelom još sudjeluju u obrazovanju, slabo su razvijeni.
Tako je primjerice u 2010. godini 19,2% radnika u EU radilo nepunim radnim vremenom, dok je prosjek u Hrvatskoj iznosio tek 9,7%. Nezaposlenost mladih, naročito ona dugotrajna, povezana je s rizikom od socijalne isključenosti jer u pravilu mladi bez radnog iskustva nemaju pravo na pojedine oblike naknade za nezaposlene ili na druge socijalne beneficije. Uz to, kriza i recesija natprosječno su pogodili upravo mlade. Naime, mladi se u velikom broju država članica, pa tako i u Hrvatskoj, učestalo zapošljavaju na određeno vrijeme, što ih čini ranjivima u vrijeme krize i otpuštanja.
Ulazak u EU dugoročno bi se trebao pozitivno odraziti na položaj mladih na hrvatskom tržištu rada jer EU podupire države članice u iznalaženju adekvatnih obrazovnih i politika zapošljavanja za mlade. EU to radi putem postavljanja ciljeva i davanja preporuka u sklopu Strategije Europa 2020, te pružanjem financijske podrške kroz brojne programe Europskog socijalnog fonda. Kao dodatni poticaj za podupiranje većeg uključivanja mladih u tržište rada EU je tijekom prosinca 2011. objavio tzv. „Inicijativu za šanse mladima“.
Riječ je dokumentu kojim se države članice pozivaju da preveniraju rano prekidanje školovanja, razvijaju vještine kod mladih koje su relevantne za tržište rada, osiguraju radno iskustvo mladima te da im pomognu u traženju prvog posla. Dokument navodi i konkretne akcije koje će se u cilju povećane zapošljivosti mladih financirati iz EU fondova. EU će u nadolazećem razdoblju uložiti 4 milijuna eura za razvijanje tzv. „garancije za mlade“ kao posebnog programa kojim bi se osiguralo da su četiri mjeseca nakon okončanja školovanja mladi ljudi ili zaposleni ili se obrazuju i usavršavaju. Iznos od 1,3 milijuna eura izdvojit će se za podupiranje prakse naukovanja i stažiranja dok će se 3 milijuna odvojiti kao potpora za mlade poduzetnike i inovatore.
Ispitivanja pokazuju da su mladi u prosjeku mobilniji nego starija populacija jer najčešće još nisu osnovali vlastite obitelji te se zato lakše prilagođavaju na nove okolnosti. Svake se godine oko 20% radnih mjesta u Europi „kreira“ i „uništi“, što rezultira promjenjivim i kompleksnim tržištem rada. U dinamičnom okruženju faktori mobilnosti i prilagodljivost će sve više dobivati na značaju, a tu mladi imaju komparativnu prednost.
Iz svega slijedi da će otvaranje tržišta rada država članica nakon ulaska Hrvatske u EU najviše pogodovati upravo mladima. Treba međutim naglasiti da je slaba mobilnost radne snage unutar Hrvatske zakonodavni a ne kulturološki problem. Za očekivati je da će nakon ulaska u EU postepeno doći do veće fleksibilizacije tržišta rada, što će otvoriti dodatne mogućnosti za mobilnost radnika unutar Hrvatske, a onda i za veću zapošljivost mladih.
