Ona ne želi B.a.b.e., sigurne kuće, ni skrivanje od vlastita života,
već samo normalan život bez nasilja, fizičkog i psihičkog maltretiranja
i straha koji trpi već punih šest godina. Njezino je ime Irena Kralj, a
njezina je stravična priča jedna od onih o kojima prečesto slušamo, nad
kojima se zgražamo, a nad kojima zaplačemo tek kada s tragičnim
epilogom budu ispričane na stranicama crnih kronika.
Na žalost, sudbina te 35-godišnje medicinske sestre i samohrane majke
iz Zaprešića, mogla bi imati upravo takav ishod. Jer, dok jedan te isti
zakon podilazi njezinu zlostavljaču ignorirajući sve njezine vapaje i
modrice po tijelu, nju stavlja pod „sumnju“ da je zbog bočice spreja za
samoobranu prekoračila granice nužne obrane.
Na steroidima
- Zar me doista treba ubiti da netko shvati da je taj čovjek nasilnik?!
Zar moram nabaviti dozvolu za nošenje oružja i postati nasilnik kao i
on, da bi moja kći imala majku?! - ogorčeno pita Irena Kralj.
- S Tihomirom Vukovićem iz Zaprešića bila sam deset mjeseci u vezi
prije šest godina. Činio se kao dobar dečko iz susjedstva, sportaš i
netko koga bih mogla predstaviti kćeri. Na žalost, već nakon par
mjeseci sam kod njega primijetila čudne amplitude u ponašanju, a kako
godinama radim na odjelu ovisnosti, posumnjala sam da takvo ponašanje
nije prirodno. S vremenom sam shvatila da je posrijedi dugogodišnje i
konstantno konzumiranje steroida, što je on kao body bilder uzimao i
preprodavao. Naime, steroidi osim što nisu vitamini, nisu ni legalni pa
sam odlučila prekinuti tu vezu – prisjeća se Irena, čija je odluka bila
trenutačna, jer pokraj kćeri koja boluje od cerebralne paralize i kojoj
ne trebaju stresovi, nije htjela ovisnika, niti čovjeka koji se bavi
ilegalnim poslovima.
U jednoj noći dvaput
- Počela su uhođenja, maltretiranja telefonom, mobitelom, i uglavnom
gnusna vrijeđanja i prijetnje s njegove strane, koje sam uredno
prijavljivala u zaprešićku policijsku postaju. U vrlo kratkom vremenu u
istoj sam postaji prijavila devet prijetnji i šest zahtjeva za zabranu
prilaska. Međutim, kao da sam ih bacila u vjetar. Nitko iz te postaje
nije reagirao, a on je i dalje nastavio s maltretiranjem – govori Irena.
Ignoriranje njezinih prijava, nastavlja shrvano, i više nego je
ohrabrilo nasilnika, te su se njegove prijetnje počele ostvarivati:
- Prvi put me prebio 21. sječnja 2004., i to u Samoboru gdje sam bila s
prijateljicama. Kako nisam imala kuna na mobitelu, a nisam znala da je
poziv na 92 besplatan, prijateljica je stala u Zagrebu na pumpi da
kupim bon i nazovem policiju, ali on nas je pratio i do tamo, te me
ponovno prebio. Moja je jedina sreća što se taj napad dogodio u
Zagrebu, pa je na očevid izišla policija s Črnomerca, koja je odmah
podnijela kaznenu prijavu protiv njega i koja mi je savjetovala da se
odselim iz djelokruga zaprešićke policije. Naime, da se to dogodilo u
Zaprešiću, moja bi prijava sigurno završila gdje i one prije.
U dvije i pol godine, koliko je trajalo suđenje nasilniku, Irena je još
nebrojeno puta bila napadnuta. Tek 2005., kada ju je napao pred samom
policijskom postajom u Zaprešiću, u kojoj je po nebrojeni put podnosila
prijavu zbog maltretiranja, nasilnik je pritvoren i odveden na
odsluženje kazne u trajanju dvije godine i osam mjeseci. Ipak, zbog
dobrog vladanja Tihomir izlazi ranije, a priča otprije dobiva još gori
nastavak:
- Nastavilo se maltretiranje i vrijeđanje telefonski, praćenje, a na
koncu i batine. Srećom, te noći kad je Tihomir preko susjednog balkona
ušao u moj stan nisam bila kod kuće. No, vraćajući se kući kasno
navečer, pred haustorom sam zatvarala kišobran kad me je zgrabio s leđa
i počeo udarati. Uspjela sam se othrvati, izvaditi sprej kojim sam ga
pošpricala i utrčati u haustor. Dok je on pokušavao razvaliti vrata
haustora, ja sam uspjela nazvati policiju. No, iz zaprešićke postaje su
došla dva mlađa muškarca u civilu, bez službenih oznaka i bez značke.
Ostala sam šokirana kad su prvu izjavu uzeli od njega. Kada sam im
pokazala da mi je prije napada provalio u stan, rekli su mi kako nema
svježih tragova stopala – govori Irena, koja je nakon tog šoka iste
noći doživjela još i veći:
Napad u bolnici
- Povraćala sam i bila u masnicama, pa me hitna odvela u bolnicu Sveti
Duh, gdje su mi ustanovili potres mozga i frakturu kod lijeve orbite na
glavi. Nakon što su mi sanirane sve ozljede, odlazim iz bolnice, a u
kirurškoj ambulanti bolnice nailazim na Tihomira bez pratnje policije.
Ponovno me napao, nakon čega dolazi policija s Črnomerca i odvodi ga.
Mene su tada s novim ozljedama zadržali u bolnici – kaže Irena. Nakon
posljednjeg napada uložila je žalbu Ministarstvu unutarnjih poslova:
- Zamislite, ja sam dobila kaznu za remećenje javnog reda i mira. U
odgovoru na žalbu napisali su da su me prijavili Prekršajnom sudu u
Zaprešiću zbog sumnje da sam prekoračili granice nužne obrane, te da
sam registriranom nasilniku, koji je već zbog toga bio u zatvoru,
nanijela teške ozljede! Pa taj čovjek ima 92 kg, a ja 50! Tko je tu
lud?! - pita se Irena Kralj.
Policijski službenici poduzeli sve što su zakonski mogli
Uzimanje izjave uz pivo
- Svašta sam vidjela u proteklih šest godina, pa čak i zaprešićke policajce koji nakon moje prijave uzimaju Tihomirovu izjavu u kafiću ispijajući s njim pivo! - priča Irena. - Ali zar je moguće da će sada poistovjećivati žrtvu s nasilnikom?! Da će od mene žrtve raditi nasilnika, a od nasilnika žrtvu?! - sva u očaju pita se Irena, koja i dan danas proživljava pakao. Jer, kaže, Tihomir je i dalje uhodi, te preko nekih poznanika šalje prijeteće poruke. Kći joj je, priča, neki dan premrla od straha kad je Tihomir pokraj njih u punoj brzini zakočio. “Hodale smo i plakale satima kako nas ne bi locirao i vidio gdje živimo”, kaže Irena.
