U nizu obljetnica koje obilježavamo Dan državnosti Republike Hrvatske sigurno je jedan od najvažnijih datuma neovisne Hrvatske. Toga 25. lipnja 1991. godine Hrvatska je i službeno proglasila neovisnost, čime je bivša SFRJ praktički prestala postojati. Iako je danas, s odmakom od 26 godina, lako govoriti o tome danu i odlukama koje su donesene, sudionici toga vremena najbolje znaju što je jedna takva odluka značila za Hrvatsku i njene građane, ali i što je mogla značiti.
Rat je bio neminovan
Odluka o razdruživanju sa SFRJ donesena je poslije krvavoga Uskrsa, ubojstva 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu i niza drugih oružanih incidenata pobunjenih Srba koji su jasno upozoravali da je pred Hrvatskom krvavi rat. Treba podsjetiti i kako su hrvatski građani prethodno, 19. svibnja, izišli na referendum na kojemu se čak 93 posto njih izjasnilo da želi hrvatsku nezavisnost i suverenost. U takvim uvjetima Hrvatski je sabor 25. lipnja donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske.
– Rođena je država Hrvatska! Neka joj je dug i sretan život! – riječi su ondašnjega predsjednika Sabora Žarka Domljana nakon izglasavanja Deklaracije o suverenosti i samostalnosti RH, koje su možda i najslikovitije objasnile koliko je ta odluka bila važna za Hrvatsku i njezine građane. Uslijedilo je i veliko slavlje ispred zgrade Sabora, koje je pokazalo i kako na sve to gledaju hrvatski građani. U povodu proglašavanja nezavisnosti i suverenosti predsjednik Republike Franjo Tuđman pozvao je sve države svijeta da prihvate i priznaju ovu odluku Hrvatskoga sabora.
– Mi ne možemo više podržavati život u zajedničkoj državi, u kojoj postoji neprekidna, pritajena i javna agresija, patološka mržnja i zloća prema svemu izvornome hrvatskom. Proglašujući samostalnost Hrvatske, mi činimo isto ono što i svi narodi svijeta na putu postizanja svoje neovisnosti i to iz istih, prirodnih i vrhunaravnih razloga. S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta – rekao je tada Tuđman.
Tenkovi u Baranji
Na sve to vrh tadašnje Srbije i JNA nije gledao nimalo blagonaklono. Slovenija je nekoliko sati poslije donijela identičnu odluku pa je ubrzo uslijedio napad na naše sjeverne susjede. Tenkovi JNA 3. srpnja ulaze u Baranju. I doista međunarodna zajednica nije odmah prihvatila nezavisnost Hrvatske. Provođenje te odluke, na zahtjev misije Europske zajednice, odgođeno za tri mjeseca. Tek 8. listopada 1991. Hrvatski je sabor na sjednici u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici donio “Odluku o raskidu svih državno-pravnih sveza na temelju kojih je Hrvatska zajedno s ostalim republikama i pokrajinama tvorila dosadašnju SFRJ”. Prvo priznanje hrvatske samostalnosti stiglo je 19. prosinca 1991. s Islanda. Istog dana Njemačka je objavila svoje priznanje, ali je stupilo na snagu u siječnju 1992. Svih 12 tadašnjih država EU-a Hrvatsku je i službeno priznalo 15. siječnja 1992. godine. No put do teritorijalne cjelovitosti bio je još dug.
SVE TEKSTOVE IZ SPECIJALA DAN KADA JE HRVATSKA PREŠLA RUBIKON MOŽETE PROČITATI OVDJE.
neka je od Boga blagoslovljena, prosperitetna, pravedna i dogovjecna nam Domovina!!