Zaštita podataka jedno je od temeljnih prava u Europskoj uniji. Europa već ima najvišu razinu zaštite podataka u svijetu. Reformom zaštite podataka EU koja je predložena prije točno dvije godine – u siječnju 2012. – Europa ima mogućnost da od tih pravila stvori svjetski standard. Ta će pravila pogodovati građanima koji žele imati povjerenja u mrežne usluge te malim i srednjim poduzećima kojima je jedinstveno tržište s više od 500 milijuna potrošača neiskorištena mogućnost.
Političari, poslovni ljudi, NVO-ovi – svi su suglasni da je potrebna reforma zaštite podataka u Uniji. Ta je suglasnost nastupila u veoma ranoj fazi rasprave i izdiže se iznad političkih boja i nacionalnih ili gospodarskih interesa.
Suglasni smo i o tome zašto nam je reforma potrebna – zato što ljudi moraju ponovno preuzeti kontrolu nad svojim osobnim podacima i zato što su osobni podaci valuta našeg vremena koja pokreće digitalno gospodarstvo. Kao i bilo kojoj drugoj valuti, potrebno je povjerenje kako bi bila stabilna.
Otkrića o nadzoru tijekom posljednjih mjeseci uzdrmala su povjerenje ne samo u naš transatlantski odnos već i u digitalno gospodarstvo općenito. Ona su djelovala kao znak upozorenja za Europu i za drugu stranu Atlantika. Građani su se prisjetili koliko je bitna zaštita podataka i zašto je čvrst okvir za zaštitu osobnih podataka potreba, a ne luksuz.
Međutim nisu samo građani zabrinuti. Ta otkrića utječu i na gospodarstvo. Prikupljeni, analizirani i premješteni osobni podaci stekli su golemu gospodarsku vrijednost. Prema ispitivanjima, vrijednost podataka građana EU u 2011. iznosila je 315 milijardi eura. Moguće je da naraste na gotovo 1 bilijun eura godišnje do 2020. Međutim građani neće i dalje davati svoje podatke ako nemaju povjerenja u poduzeća koja s njima postupaju. Izgubljeno povjerenje znači i gubitak prihoda. Neki procjenjuju da će se zbog otkrivanja Agencije za nacionalnu sigurnost prekomorska prodaja SAD-a u području tehnologije do 2016. smanjiti za 180 milijardi dolara ili 25 % usluga informacijske tehnologije. To je poziv na djelovanje.
Reformom zaštite podataka pruža se odgovor na strah od nadzora. Njome će se omogućiti obnova povjerenja.
U tu svrhu, reformom se mora osigurati da poduzeća poštuju pravila. Prvo, njome se osigurava da neeuropska poduzeća koja posluju na našem jedinstvenom tržištu moraju poštovati zakonodavstvo EU o zaštiti podataka. Drugo, u slučajevima u kojima se prekrše naša europska pravila, bit će uvedene stroge sankcije koje mogu iznositi i do 2 % godišnjeg prometa poduzeća na svjetskoj razini. To sada nije slučaj. Trenutačno državna tijela ponekad reagiraju tako da multinacionalnim tehnološkim divovima daju packu, na što oni i ne trepnu, a kamoli da djeluju. I treće, njome se osigurava pravna jasnoća u području prijenosa podataka: kada državna tijela treće zemlje žele pristupiti podacima građana EU izvan njihova državnog područja, moraju se služiti pravnim okvirom koji uključuje sudski nadzor. Izravno traženje podataka od poduzeća ne može biti pravilo.
Reformom će se Europljanima pružiti i prava koja zaslužuju. Oni žele biti sigurni da davanje osobnih podataka ne znači odricanje od vlastitih prava. Zato želimo da građani imaju kontrolu nad svojim podacima tako da se iskušana i ispitana načela poput prava na brisanje podataka nadograde pravom na zaborav te da se uvedu nova načela poput prava na prenosivost podataka i prava na informiranost o povredi osobnih podataka.
Tim će se mjerama omogućiti ponovna uspostava povjerenja u način na koji se postupa s podacima građana.
Zaštita podataka postat će prodajni argument – prednost u tržišnom natjecanju
Međutim naša će reforma pogodovati i poduzećima. Ako se u obzir uzme trenutačni europski regulatorni okvir s njihova stajališta, jasno je da on više ne služi svrsi. Poduzeće koje posluje u 28 država članica mora udovoljavati različitom nizu pravila u svakoj državi. Ono u svakoj državi mora surađivati s različitim tijelom za zaštitu podataka. U stvarnosti to znači 28 različitih zakona i 28 različitih sugovornika. Europska komisija želi to nepregledno mnoštvo zamijeniti jednim zakonom koji vrijedi u cijeloj Europi. Jedan kontinent, jedan zakon. Jačanje visokih europskih normi zaštite podataka i poslovna je prilika. Osjetljivost javnosti na pitanja privatnosti u porastu je i ona neće nestati kako naši životi postaju sve više digitalni. Poduzeća koja drže korak s vremenom i koja mogu pružiti veći sigurnosni standard i sigurnost podataka bit će uspješnija. Zaštita podataka postat će prodajni argument – prednost u tržišnom natjecanju.
Izravno izabrani europski zastupnici u Parlamentu već su jasno podržali prijedloge Komisije. Tijekom sastanka na vrhu u listopadu čelnici EU obvezali su se na pravovremeno donošenje novih pravila kao načina za ponovnu uspostavu i jačanje povjerenja građana i poduzeća u digitalno gospodarstvo. Te se riječi sada trebaju provesti u djelo.Sada kada Grčka preuzima predsjedanje Vijećem EU i budući da će Europski parlament u sljedećim mjesecima na plenarnoj sjednici glasati o reformi, imamo za to i priliku. Reforma o zaštiti podataka mora biti prioritet europskih političara tijekom sljedećih šest mjeseci. Građani zahtijevaju snažna europska pravila o zaštiti podataka, a poduzeća žele jednostavan, jasan i provediv pravni okvir za poslovanje na jedinstvenom tržištu EU. Reformom zaštite podataka u EU obje su potrebe zadovoljene. To je rješenje povoljno i za građane i za poduzeća. Dogovor je nadohvat ruke. To je najmanje što dugujemo našim građanima i poduzećima.
>> 'Za EK ovaj slučaj nikad nije bio o Perkoviću već o poštovanju propisa'
Neznam cita li netko od Vecernjeg Lista ovo o zastiti podataka i privatnosti. Mozda bi trebali. Moj je dojam kako ovdje uglavnom isti ljudi brisu komentare, pisu komentare i javljaju se kao potencijalni "prijatelji" nebi li se dokopali informacija kojea koje bi mogli koristiti. "Pravila komentiranja" sluze samo kao mrtvo slovo, jer sve ide po nekom cudnom normalnim ljudima neshvatljivom putu. I sada bi ljudi trebali takvima staviti na uvid svoje pune osobne podatke?