U našem zaštitarskom sektoru vlada rasulo, bezakonje i cirkus. To je rezultat neurednog tržišta na kojem prevladava nelojalna konkurencija i prevelike želje vlasnika zaštitarskih firmi za stjecanjem što većeg kapitala u kratkom vremenu. Na relativno malom tržištu radi preveliki broj firmi. Umjesto da nude kvalitetnu uslugu, poslove dobivaju spuštanjem cijena usluge. Tom prilikom zanemaruju svoje dužnosti prema zaposlenicima, uskraćuju im radnička prava i prava iz kolektivnog ugovora.
Kolektivni ugovori služe samo kao ukras, lažna slika pred društvom, vladajućima i socijalnim partnerima. Trenutno u zaštitarskom sektoru ni ne postoji važeći kolektivni ugovor. Sindikati, Ceh zaštitara i razne udruge ne poduzimaju apsolutno ništa po tom pitanju. Ne zastupaju interese radnika. Zaštitari se osjećaju izdano od njih, ali i od Vlade RH, dio je poruke na Facebooku koju je Zaštitarstvo RH uputilo premijeru Oreškoviću, Vladi i nekim ministarstvima.
Oprema kojom se služe zaštitari uglavnom je dotrajala ili poluispravna. Nerijetko zaštitari smjenu u trajanju 8 do 12 sati provode u automobilu, stoje u nekom hodniku ili na otvorenom, bez ikakvog krova nad glavom, nemaju mjesto predviđeno za obavljanje nužde te drugih tjelesnih i higijenskih potreba. Zaštitarima se prigovara ako jedu na radnom mjestu, s tim da se nitko nije pobrinuo da istom čovjeku osigura vrijeme i prostor u kojem bi mogao provesti vrijeme predviđeno za pauzu na koju ima zakonsko pravo.
Cijena usluga nije uređena zakonom pa zaštitarske firme, kako bi dobile poslove, ruše cijenu te usluge. Vlasnici firmi svoju predviđenu zaradu nadoknađuju na način da radniku ukidaju neka, zakonom zajamčena prava. Plaće su se spustile na 2300 kuna. Sve to rezultiralo je lošom kvalitetom usluge jer demotiviran radnik nikada neće dati sve od sebe da posao odradi onako kako se od njega očekuje. Država mora napraviti reda na tržištu jer ovakav način poslovanja ne vodi ničemu.
Upitna je sigurnost onih koji plaćaju uslugu zaštite jer se veliki broj zaštitara, zbog malih primanja, ne odnosi prema svojim dužnostima savjesno i onako kako je predviđeno pravilnikom. Ujedno, velik broj kvalitetnih ljudi napustio je ovaj posao u potrazi za boljim uvjetima. Ostali su mladi i neiskusni ljudi koji trenutačno rade za džeparac, a ovaj posao im služi kao odskočna daska dok ne nađu bolji, kao i starije kolege koje nemaju veliki izbor novih poslova pa mirovinu čekaju na porti.
Vlasnici nekih zaštitarskih firmi ugasili su postojeće firme koje su u dugovima i otvorili nove s “čistim startom”. Tako radnici nisu u mogućnosti naplatiti ono što im firma duguje. Država tim vlasnicima bez problema izdaje nove dozvole za rad. U nekim zaštitarskim firmama plaća kasni i po par mjeseci.
Nakon odrađene smjene mnogi zaštitari primorani su nastaviti raditi na nekim drugim objektima ili izvanrednim osiguranjima javnih skupova. Nitko se ne pita može li čovjek normalno odraditi toliko sati bez odmora? Kolika je učinkovitost tog čovjeka?
Prekovremeni rad na platnoj listi je prikazan u obliku stimulacije. Vrijednost prekovremenog rada je smanjena ispod cijene režijskog, redovnog sata. Zakonom o radu propisano je da radnik tijekom jedne godine smije ukupno odraditi 180 prekovremenih sati. U nekim zaštitarskim firmama taj bonus se odradi za dva mjeseca, a nakon toga se nastavi raditi prekovremeno idućih 10 mjeseci.
Država je prevarena jer je taj rad na platnim listama prikazan kao stimulacija. Kako vlasnici zaštitarskih firmi na taj način varaju državu? Onome koji nedostaje oni ne trebaju uplatiti mirovinsko i zdravstveno osiguranje, doprinose. Onaj koji nedostaje ne ide na godišnji odmor, na bolovanje, niti mu trebaju nabaviti odoru. Taj čovjek kojeg nema ne košta ih ništa. Radnici koji prekovremenim radom pokriju satnicu onih koji nedostaju zauzvrat dobivaju oko 10 kuna po satu. Ta satnica je, kao što smo rekli, na platnoj listi prikazana kao stimulacija ili prigodna nagrada. Tako nadopunjuju svoju zaradu koja je smanjena niskim cijenama na tržištu. Prema podacima ceha, u Hrvatskoj nedostaje 1500 zaštitara.
>> Ovo je pancirka koja je spasila život zaštitaru
Istina je da rade za mizeriju i vise od 12 sati znam par ljudi iz susjedstva koji rade u poznatoj takozvanoj zastitarskoj firmi pa ti ljudi skapavaju od umora a zalosno je vidjet da covjek spava u autobusu sigurno ne od dobrog zivota i kad pricam sa njima vele kam da idem godine su tu al eto nazalost nemogu ni van otic iako bi mnogi htjeli i kaj radi drzava zakaj ne zastiti te ljude kaj za crkavicu od 2000 kuna rade pa kaj nije propisana minimalna placa i poglejte malo u kakvim vilama zive ti vlasnici zastitarskih tvrtki neznas tko je bogatiji kao ni koji manje placa ljude koji robijaju za njih zalosno jako jako zalosno