Iako je Vlada još u rujnu prošle godine donijela
odluku da telekomunikacijske dionice konačno pošalje na
tržište, ovih dana pojavila su se nagađanja da joj to
baš neće poći za rukom, zbog jakog korporacijskog pritiska
Deutsche Telekoma. Na javnoj sceni, naravno, ne potvrđuje se niti
poriče takvo stanje, no kad su u pitanju tako veliki interesi, ne može
se ni očekivati otvoreno i naglašeno lobiranje DT-a. Zato se
Vlada službeno i neslužbeno upinje objasniti javnosti da odustanka nema
i da će 20 posto dionica plasirati građanima uz povlaštenu
cijenu, i to do sredine lipnja.
Dakako, istina je ipak da su neformalni pritisci doista
stigli na adresu Vlade, od koje se traži da barem produlji
javnu ponudu dionica. Kao da je Deutsche Telekom od jučer u Hrvatskoj,
tehnički nespreman za jedan takav pothvat! Poznavateljima stanja u
jednom od najprofitabilnijih segmenata gospodarstva jasno je da galama,
javni interes i propitkivanje svega i svačega ne odgovara DT-u koji je
mirno punih šest godina upravljao HT-om, a i cijelim
hrvatskim tržištem. U društvu mu je bila država,
kao vlasnik 49 posto dionica, a ranije i više,
koja je svih ovih godina jedino tražila da u Nadzorni odbor HT-a uđe
Tomislav Merčep te kad je nešto svojih dionica proslijedila
braniteljskom fondu.
Gospodarski i svakako drukčije gledano, Hrvatska nije imala velike
koristi od DT-a. Pet godina je Deutsche Telekom zacementirao svaku
tržišnu konkurenciju u fiksnoj telefoniji, golemo bogatstvo
u dionicama koje država još ima također je blokirano.
Još ih ne može prodati radnicima, a tek lani je sedam posto
dala braniteljima, iako je i u jednom i u drugom slučaju
kršila vlastite zakone. Korporacijski "zagrljaj" DT-a postao
je pretežak za mnoge interesne skupine stanovništva u
Hrvatskoj. Dionicu HT-a hoće obični građani, hoće mirovinski fondovi,
branitelji bi htjeli malo njima trgovati, ali nemaju dozvolu za to. HT
kao jedna od kapitalno najvećih kompanija u Hrvatskoj začahurena je
poput obiteljske tvrtke koja se panično boji izlaska na
tržište kapitala. Razlozi DT-a su jasni nema im
boljeg suvlasnika od države.
Ipak, Vlada to ovaj put mora samo ignorirati. Prilika joj je barem da
sa zakašnjenjem donekle ispravi jednu od oglednih
privatizacija koja se svodila na višegodišnju
kupnju tržišnog monopola. Sanader mora svojim građanima i
institucijama omogućiti da im se vrati barem nešto
od kapitala što su su ga nekad ulagali u
infrastrukturu HT-a. U suprotnom, može prodati i ostatak
dionica DT-u, a on ga pretvoriti u d.o.o. Tako bi Hrvatska
bila jedina zemlja čak i na Balkanu koja na svojoj burzi nikad neće
imati nijednu telekomunikacijsku dionicu.
U POVODU
Zašto DT neće reprizu Ine
