Problem švicarskog franka ponovo zaokuplja medije. Ovaj je put intenzitet aktualnosti maksimalan jer je na pragu zakonsko rješenje. Problem je eskalirao jer vladajuća koalicija nudi rješenje koje može izravno utjecati na rezultate izbora koji su pred vratima. Međutim, izgleda da brojni novinari, kolumnisti, pa i poneki koji se vole nazivati analitičarima ili stručnjacima uopće nisu razumjeli genezu problema iz čega jasno proizlazi da ni rješenje koje zagovaraju ili nude ne može biti ispravno. Stoga navodim samo najvažnije činjenice!
Problem švicarskog franka nije nastao zbog zaduživanja hrvatskih banaka u toj valuti pa bi onda vjerovnicima banaka trebalo vraćati taj dug u švicarskim francima. Ovo je presudno važno jer su krediti odobravani iz kunske likvidnosti banaka na kunske račune građana i poduzetnika. To što je kunski kredit odobravan uz valutnu klauzulu švicarskog franka nema nikakve veze s međunarodnim pričuvama HNB-a. HNB, dakle, nije vodio računa o zastupljenosti švicarskog franka u valutnoj strukturi tih pričuva jer su te pričuve uglavnom stvarane odljevom devizne efektive u eurima na račune banaka u inozemstvu.
Ako je tome tako, to je prvi razlog zbog kojeg devizna klauzula švicarskog franka nema nikakvog utjecaja na visinu ni na strukturu međunarodnih pričuva, za koje u HNB-u tvrde da su jamstvo stabilnosti hrvatskog financijskog sustava. Budući da je guverner cijelo vrijeme, ali bez pravih argumenata, zagovarao kao jedino pravo rješenje konverziju kredita iz švicarskog franka u eure, nije jasno zašto je odjedanput izišla nekakva amaterska kalkulacija HNB-a kako će gubitak koje će banke pretrpjeti stvoriti dva problema, prvi je pad međunarodnih pričuva, a drugi, posljedični pad kreditnog rejtinga koji je već na najnižim špekulativnim razinama pa ćemo svi skupa plaćati cijenu nižeg rejtinga većim kamatnjacima.
Treba razumjeti da gubitak koji se procjenjuje na 8 milijardi kuna nikako nije trenutačni gubitak novčanog toka koji bi u takvom obujmu uistinu bio stresan za stabilnost sustava. Riječ je o gubitku koji se amortizira kroz sljedeće razdoblje od 15 godina, jednako kao što se dobit koje su banke ostvarili odobravanjem i špekulacijama sa švicarskim francima kumulirala desetak godina do danas. Dakle, tehnikom vremenskog razgraničenja uz primjenu načela opreza banke uopće neće iskazati gubitak u sljedećim razdobljima jer će iz svojeg ukupnog poslovanja ostvarivati dovoljno dobiti koja će nadilaziti gubitke od kreditnog portfelja švicarskog franka. Budući da je iskazana dobit u funkciji povećane adekvatnosti kapitala koja je kod hrvatskih banaka do sada bila veća za više od 50% od europskog prosjeka nije korektno zazivati smanjenje kreditnog rejtinga zbog eventualne financijske nestabilnosti koju može generirati slabija kapitaliziranost banaka.
Koja je podloga i argument za ovakvo širenje defetizma i nacionalnih strahova? Ovo je samo dokaz o razgranatosti pipaka financijske oligarhije i njihovim interesnim sferama koje nadilaze nacionalne okvire. Jer kako drukčije protumačiti diplomatske pritiske pojedenih međunarodnih tijela i funkcionara nego kao zaštitu svog dijela profita i financijske moći kojima raspolažu banke. I još nešto, jasno je da Vlada i guverner nisu na istoj valnoj dužini. Nije li sukob guvernera HNB-a i Vlade koja je stala na stranu ugroženih građana pravi dokaz tko je do sada u Hrvatskoj postavljao guvernere središnje banke! Mogu li novi izbori donijeti i novi način odabira guvernera HNB-a?
>>Udruga Franak traži ostavku guvernera: Vujčić se ponaša neetično, cijepljen je od emocija
>>Pusti konverziju, s kamatom od 1 posto rate iste, a gubici manji
Evo mikrogrizzly, hajde nam ti objasni. Ti ionako imaš postove od pola stranice...