Nije važno je li mačka bijela ili crna, tako dugo dok lovi miševe to je dobra mačka.” (Deng Xiaoping, 1958.) Za razliku od pradavnog (1958.) mišljenja oca suvremene Kine Deng Xiaopinga da je važno samo to lovi li ili ne mačka miševe, a da uopće nije važno koje je mačka boje, u današnjoj, navodno slobodno-tržišnoj i liberalno-demokratskoj, Lijepoj Njihovoj (SDP-ovoj, HDZ-ovoj, Mostovoj, HNS-ovoj, HSS-ovoj) jedino što je važno koje je stranačke boje mačka, a uopće nije važno lovi li miševe. U pitanju su ionako uredske, utovljene, lovu nesklone i nesposobne mačke i mačci, mačori.
Stranačka pripadnost u demokratskoj Hrvatskoj tako je postala znatno važnijom odrednicom karijerne sudbine i rukovodnog položaja nego je to bila u komunističkoj Hrvatskoj nakon 1976. godine kada je, primjerice, uvjereni antikomunist, današnji akademik, mozgoslov dr. Ivica Kostović bio jednoglasno biran za predsjednika Samoupravne radničke kontrole (SRK) na našem Medicinskom fakultetu. Ovdje treba spomenuti da je SRK u mnogim ovlaštenjima bio moćniji od SKH: jer je bio svojevrsna inkvizicija radničkog i činovničkog samoupravljanja, s pravom nesmetanog pristupa svim poslovnim i inim dokumentima.
Poticaj za ovaj osvrt je smjena, pod okriljem noći, na nepoznatoj zagrebačkoj lokaciji i za javnost šutke, nesumnjivo uspješnog lovca na miševe (dobre poslovne i financijske rezultate) Zvonimira Mršića, predsjednika uprave Podravke d.o.o.
Za razliku od ekonomski lakokategorijskog Hrvoja Hribara koji je godišnje obrtao oko 80 milijuna kuna proračunskog novca i koji je pao uz jeku koja ne slabi i suze žalosnice koje i dalje teku – cijele hrvatske lijeve “misli”, Zvonimir Mršić pao je šutke, kao legendarna Bosna, iako je u posljednjoj godini mandata za koju postoji završni račun, 2016., Podravka od prodaje zaradila 4,18 milijardi kuna, 15,4% više nego u 2015., uz ostvarenu dobit od 182,4 milijuna kuna, što je čak 54,7% više nego u prethodnoj godini.
Zanimljivo je, da ne napišem zastrašujuće, što je smjenu uspješnog menadžerskog mačka u najboljim godinama (rođen je u Koprivnici 9. siječnja 1966.) pokrenuo i izborio nekadašnji poslovni mačak dr. Goran Marić “Oko Sokolovo” koji baš i nije bio uspješan (u Tisku) mačak – lovac na miševe i, da apsurd bude potpun, činovnički poklisar Vlade koja je u Podravki tek manjinski vlasnik, s udjelom od 25,4%. Najveći su dioničari u toj tvrtki hrvatski mirovinski fondovi s 49%; 22,8% dionica imaju mali i nešto veći dioničari, a 2,7% su trezorske dionice.
Upravo na primjeru Podravke Andrej Plenković i njegova Vlada imali su jedinstvenu priliku za ono što je genijalni austrijski politički ekonomist Joseph Alois Schumpeter zvao “kreativna destrukcija”: uništavanje ili napuštanje prakse smjena i imenovanja vodećih, i ne samo vodećih ljudi, često, nažalost, čak i čistačica i portira, isključivo ili pretežno po stranačkoj pripadnosti i odanosti. Dakako, uzimajući u obzir kumske, obiteljske, pajdaške, zavičajne i ine “kvalifikacije”.
U konkretnom slučaju, potpuno su logično promijenili neke članove Nadzornog odbora, primjerice dr. Matu Crkvenca i dr. Ivu Družića koji su tamo došli po partijskoj milosti, ali je strašno, a sigurno se radi i o kaznenim djelima, ako se pokaže istinitim pisanje tjednika Nacional, a izvori informacija Berislava Jelinića najčešće su pouzdani, da su novi članovi Nadzornog odbora ucjenjivani, zastrašivani i bili izloženi prijetnjama.
I to, kako piše Jelinić, u ime “Plenkovićeve želje”. Nacional pod znakove navoda stavlja dvije zastrašujuće poruke ispunjene prijetnjama i ucjenama:
Prva: “Bude li se na Nadzornom odboru išlo na preglasavanje odluka, a u tom preglasavanju predstavnici obveznih mirovinskih fondova ostvare većinu glasova, predstavnici države napustit će sjednicu Nadzornog odbora. Potom će poslati poruku javnosti da su mirovinski fondovi uništili Podravku. A zatim će se ići na to da se radnici Podravke potaknu na prosvjede. Razmislite malo želite li se suočiti s takvim razvojem događaja”.
Druga: “Nastavite li se ovako ponašati i ugrozite li Plenkovićeve želje, budite sigurni da ćemo kroz nekoliko mjeseci predložiti izmjenu Zakona o obveznim mirovinskim fondovima. Poslat ćemo vas u prošlost!” Osobno mi izgleda nevjerojatnim da bi te prijeteće i ucjenjujuće poruke bile “Plenkovićeve želje”, ali bi se o tome morao javno izjasniti.
Što se frajerske poze u koju se u tvrtki u kojoj država ima samo 25,4% dionica postavilo ministarsko Oko Sokolovo, gospodin dr. Goran Marić, zanima me zašto on i Vlada takav gard ne zauzmu i u odnosu na Inu – tvrtku u kojoj Republika Hrvatska ima 44,8% dionica?
Zaključit ću ovako. Zvonimira Mršića osobno sam pratio dok je bio saborski zastupnik u “mom” mandatu (2003.-2007.), kada se ozbiljno bavio područnom i lokalnom samoupravom. Već tada sam vidio da g. Mršić ima iznadprosječno znanje, predavačke sposobnosti (na moj je poziv održao zapaženo predavanje o lokalnoj uprava na Koločepu), ali i vodstvene sposobnosti: za klasičnog stranačkog političara-aparatčika.
Rad i poslovni rezultati u Podravki pružali su šansu Vladi Andreja Plenkovića i mirovinskim fondovima da prekinu za gospodarstvo samoubilački ciklus stranačkih čistki i imenovanja po logici narodne izreke: “Sjaši, Kurta, da uzjaši Murta”. Nažalost, to se nije dogodilo: zahvaljujući ovoj tužnoj činjenici: Goran Marić, Oko Sokolovo, nažalost, ipak nije Deng Xiaoping!
>> 'Gledamo profašističke marševe po zagrebačkim trgovima, nesigurnost raste'
Nacelno se slazem da Mrsica nije trebalo mijenjati (osim ako se kao predsjednik uprave Podravke nije poceo baviti politikom), ali ne volim navodjenje bilo kakvih traceva, a pogotovo ne o prijetnjama radnickih prosvjeda i slicno. Zar birokrata Plenkovic lici na nekoga tko bi mogao organizirati radnicke prosvjede? Pa to je specijalnost, Pusica, Sarnavke, Markovine i slicnih SDP-ovih satelita.